Okovi prošlosti [pauzirana]

04. 'To mi je dužnost.'

/Hadley's P.O.V./

Nakon noći provedene u pritvoru, zaključila sam da plavušan nije toliko loša osoba. Cijelo vrijeme je valjao gluposti, a ja sam se smijala k'o luđak. Dežurni policajac me je upozoravao svakih deset minuta da se stišam. Ni plavušan ni ja nismo sklopili oka, bilo nam je previše zanimljivo.

Oko 6 ujutro do naše ćelije došeta gospodin u finom odijelu. Zakašljem od silnog smrada koji me zapahnuo. Mrzim muškarce koji stavljaju previše parfema na sebe.

"Dobro jutro." progovori on gledajući na nas svisoka. "Došao sam vas obavijestiti vezano za vaš dobrotvorni rad. Skupljat ćete otpatke sa ulica. Počinjete sutra."

"Mjesec dana glumimo smetlare?" zgroženo upita plavušan.

Jaxon, ime mu je Jaxon!

"Zar sam rekao vi? Ti ćeš skupljati mjesec dana, dok će tvoja prijateljica to raditi dva tjedna." priopći gospodin, a zatim se okrene prema meni. "Tebi sam smanjio kaznu zbog toga što si uspješno izbjegavala nevolje 3 godine, a i brat je došao po tebe i napravio scenu."

Nasmijem se. To mora biti Rebel. On je uvijek dolazio po mene i pravio scene, tako da ga sad vjerojatno zna cijela policijska postaja. Zasigurno mamina crta.

"Hvala vam, gospodine, cijenim to." kažem i osmjehnem se.

"Ništa, gospođice, samo se držite podalje od kriminala i sve će biti u redu." kaže mi i ode.

Okrenem se prema plavušanu, koji se držao za glavu.

"Mjesec dana, mjesec dana..." promrmlja.

"Preživjet ćeš, ne kukaj." kažem nasmijano.

"Lako je tebi reći, ti si na ulici dva tjedna, a ja ću se sramotiti cijeli mjesec." kaže on potišteno.

"Seko!" vikne moj mili brat. Okrenem se i ugledam ga kako stoji pred rešetkama sa osmijehom od uha do uha.

"Rebel, čujem te dovoljno dobro." kažem i priđem rešetkama. "Još ćemo oglušiti uz tebe."

Rebel zbunjeno skupi obrve.

"Mi? Zar je još netko ovdje s tobom?" upita on gledajući iza mene.

"Bok i tebi!" javi se Jaxon. Čujem njegove tihe korake kako se približavaju rešetkama. Rebelov zbunjeni izraz lica se gotovo trenutno pretvorio u širok osmijeh.

"Ma vidi ti njega!" kaže Rebel oduševljeno. "Jaxon Spencer, koliko se dugo nismo vidjeli?"

"Predugo, Rebel, predugo." kaže Jaxon sa osmijehom na licu.

Ništa mi nije jasno.

"Vi se znate?" upitam zbunjeno.

"Naravno, pa pričao sam ti o njemu!" uzbuđeno će Rebel. "Bili smo zajedno u bandi!"

Pogledam Jaxona i pokušam ga povezati sa nekom od Rebelovih priča. Jedino što sam zapazila su njegove plave oči koje su promatrale moje lice. Ne, nije mi pričao o plavušanu.

"Nisi mi pričao o njemu." kažem, vraćajući pogled na Rebelovo lice. "Ne mogu povezati lice i opis, žalim."

Rebel se zamisli, a naposljetku slegne ramenima.

"U redu, nema veze." kaže Rebel i pogleda na sat. "Braylon i Wade su u tvom stanu, spremaju ručak, očekuju nas oko deset. Morali bismo krenuti."

"Rado, no mi smo zaključani." kažem i zatrepćem.

"Gledaj i uči." ponosno kaže Rebel i otputi se do dežurnog policajca. Ne mogu ih čuti, no vjerojatno je na djelu Rebelov šarm. Na kraju se policajac nasmije i oni zajedno pođu prema ćeliji. Policajac otključa vrata te plavušan i ja iziđemo na hodnik.