Lost But Found

Part 1.

Ella P.O.V

"Odustala sam od svega..Ne mogu se više boriti. Znam da si ti sada na boljem mjestu i da želiš da nastavim živjeti kao da si tu.Žao mi je,ali uskoro ti se pridružujem ljubavi moja.Uskoro ćemo ponovno biti jedno.Na nebu sretni zauvijek.Oprosti mi".. Uzela sam žilet i lagano rezala sve dublje i dublje.Osjetila sam kako hladni žilet probija i prodire u moju kožu.Krv je kapljala po umivaoniku.A ja sam samo razmišljala o njemu... Mojoj ljubavi. Osjetila sam kako mi kapci postaju sve teži i teži.Polako sam se spustila na pod i zatvorila oči.

Alexandar P.O.V

"Oni misle da sam lud.. A ja te samo volim.Kažu umrla si,kažu NEMA te.Ali ja te osjetim tu si,pored mene! Još uvijek osjećam tvoj miris,još uvijek pamtim te tvoje prelijepe oči boje oceana.Uvijek ću te pamtiti i neću se predati! Nastavit' ću živjeti radi tebe! Dokazat ću da sam jači od smrti!" Nakon tog svog završenog monologa,odlučio sam se otići osvježiti u zahod.Ispostavilo se da sam slučajno ušao u ženski zahod.

Išao sam prema izlazu ali sam nešto primjetio.Primjetio sam jednu curu koja je ležala u lokvi krvi ispred nje.Ostao sam zapanjen,isti tren sam dotrčao do nje provjeravajući daje li signale života.Derao sam se upomoć! bilo tko! Pomozite! Očaj mi se mogao primjetiti u glasu.Dok sam čekao da netko dođe gledao sam njeno polumrtvo tijelo.Bila je slična mojoj ljubavi.Moje misli su prekinuli par muškaraca koji su došli i pomogli mi.Podigli smo njeno tijelo koje je bilo tako lagano,vjerovatno od izgladnjivanja.Odmah smo je stavili u kolica i odveli u najbližu bolnicu.Sestra na ulazu u salu me je spriječila da uđem.Polako sam gledao kako se vrata sale zatvaraju... Kasnije sam utonuo u san zajedno sa svojim mislima.