In all the right ways. [COMPLETED]

part 12

Harry;
-Prijateljica?-

-Da li je to bilo pitanje ili odgovor?- prilazila mi je sve bliže i bliže. Ruke su mi se znojile od straha da ode. Straha da me napusti. Mozak mi je vrtio sto scenarija u kojima mi oprašta ali i milijun njih u kojim me ostavlja.

- Odgovor?- isuse što mi je? Trenutno sam sramota svih muškaraca. Gledajući ju ovakvu; raspuštena kosa, moja trenirka i košulja te ta male bose noge. Bože zašto mi ovo radiš? Zatresla je glavom u znak 'ne' i ponovno me pogledala.

-Vidim.- prozborla je. -Samo me htjela obavijestiti da i ona je vrlo zadovoljna tvojm uslugama. Samo mi reci da je nisi viđao dok si bio samnom.- povrjeđenost u njenim očima me ubija. Ubija. Tjera me da ju zagrlim. Ali vjerojatno bi mi opet potrgala nos. Vidi se da ju moja tišina boli. Moje ne opravdavanje ubija.

-Nećeš ni poreći? - ponovno je zatresla glavom u znak 'ne' i podigla pogled. Više nije bio povrjeđen sada je varta buktala u njima. U tim čokoladnim očima. U tim očima u koje sam se ja zaljubio.

- To je bilo prije...- ušutkala me podignuvši svoju ruku. Osmijeh koji mi je dala sledio je krv u mojim žilama. Taj osmijeh je bio pun prkosa, bijesa i ljutnje.

Tako lijep a ipak toliko smrtonosan.

Njen pogled me umalo srušio na koljenima. Više nije bilo ni traga povrjeđenosti. Sada joj je u očima vladala hladnoća, vatra, odbojnost; gađenje.
Osmijeh joj se maknuo sa lica i zamijenila ga rezervirana ljubaznost, hladnoća.

- Tvoja tišina mi je rekla i previše. - glas joj je napukao malo i ona se odmaknula korak. Pomislila je da je preslaba, ali ja sam ovdje slab.

-Bila je ovdje. Sinoć. Rekla mi je. A ti... ti dragi moj si moja najveća pogreška u životu. Da se bar braniš, da bar se svađaš samnom, da bar..- nije završila. Jedna joj se odvažna suza spustila niz obraz.

Ta suza se je kao staklo zabila u moje srce, isjeckalo ga, ubilo.

Isuse molim te nemoj plakati. I nije već je podugla ruku i ošamarila me. Glava mi se samo okrenula i moja vilica stisnula. Kako sam ju želio uvjeriti da to nije istina.

Slagati, lagati, varati kao što radim cijeli moj medijski život. Želim da me voli. Želim da ne može biti bez mene. Želim da mi oprosti. Ne želim da ode. Ne želim ostati sam. Ali njen samodopadni osmjeh na licu govorio mi je drugačije.

Nosila je isti onaj osmjeh kada smo se po prvi put obračunali u klubu. Postao sam joj nitko i ništa. Samo smetnja. Fizički me zaboljelo kada me pogledala.

Odmarširala je u sobu i vratila se samo sam svojom torbom i odvratnim pogledom u očima.

- Zbogom Harry. Sve najbolje u životu ti želim. - mozak mi se prebacio na preživljavanje. Kako cu preživjeti bez nje.

- Čekaj!- povikao sam uhvato sam ju za nadlakticu.

-Volim te. Ne idi. - prislonio sam ju na svoja prsa i ljubio joj kosu, čelo, grlio sam je kao da mi ovisi o životu. I ovisi. Ona je moja droga i ne kanim se je odreći. Nikada.

- Dajem ti šansu da otiđem bez da te nalupam. Ostavi me Harry. - jedno govori drugo radi. Stisnula se još bliže meni. Isuse ne mogu je sada pustiti. Zaljubio sam se. I to ludački. Osjećam se kao ovisnik o drogi, a ona je moja droga. I ne kanim se odvikavati.

Podignuo sam joj lice i ljubio suze koje su pale. Sve te suze koje je prolila zbog mene. Poljubio sam joj nosić, oči, obraze i na kraju te slatke pune usne slatko sam poljubio. Nije se odupirala, naprotiv, od slatkog i nježnog poljupca učinila je opasni, divljači poljubac. Opijum. Jedino što sam mogao misliti je da je ona moj opijum. Prislonio sam ju an zid ne prekidajući poljubac. Podigao sam je i ovio njene noge oko mog struka i odnio ju u sobu.

Njene ruke stavio sam njoj iznad glave i ljubio je po cijelom tijelu dok je ona tiho izgovarala moje ime. Pokoji jecaj je izlazio iz njenih lijepih usna, ali brzo sam ih ušutkao staveći svoje usne na njene i ljubeći je. Skinuo sam našu odjeću i ljubio njeno golo tijelo.

Ušao sam u nju polako i gotovo bolno za mene. Jedino što sam želio je da budem grublji. Da se napijem njene slatkoće. Da se opijem.
Nokti su joj se zabili u moja leđa dok sam ju ljubio po vratu i ulazio u nju.

- K vragu Harry. Ne budi tetkica sada! Jače! Brže! Žešće! - ugrizla me za uho pa me silovito poljubila i ugrizla za usnicu. Izašao sam iz nje i zabio se nu nju svom snagom, a njen uzdah zadovoljstva se prostro cijelom sobom. Još jednom, još jednom. Stvorili smo svoj ritam. Divlji, životinjski. Gnjev, tuga, mržnja, ljubav sve smo natrpali u to igru. Da bar nikada ne završi.

-Harry blizu sam.- prošaptala je pored mog uha. Rekla je između dva uzdaha zadovoljstva.

- I ja sam. Zajedno- klimnula je glavom i nakon par mojih ulaska i izlaska i ja i ona zavrištali smo u užitku. Nisam više mogao nikamo. Izmorila me. Bacio sam se pored nje i primio je blizu sebi. Oboje goli i oboje umorni, znojni ali tako je sve bilo savršeno. Ona, ja.

Zagrilo sam ju čvrsto i privio ju što sam bliže mogao. Nikada je neću pustiti. Ona je moja i samo moja.

Uvijek i zauvijek.

Nikad je neću dijeliti osim sa našom djecom. Želim ih barem 5. Želim malene Rom koje će biti isto predivne i izajebane kao majka i male Harrye koje će paziti na njih.

Zagrlio sam ju još čvršće i zaspao sa slikom Roman i dvoje djevojčica i troje dječaka.

Poljubio sam ju u čelo i kosu i zaspao....

§§§

Zašto je krevet prazan. Vjerojatno je...

Samo malo. Prenuo sam se iz sna i pogledao na lijevu stranu gdje je Rom trebala spavati.

Nema je. Ustao sam se iz kreveta i obukao bokserice i majcu imte otrčao u kupaonicu. Ni tamo nije bila. Sad me već bilo strah. Pretražio sam sve sobe u apartmanu, ali je nigdje nije bilo.

Vratio sam se u sobu i brzo oblačio hlače. Pogled mi je uhvatio maleni papirić.

Otišla sam. Ne traži me. Gotovi smo. Mislila sam da osjećam nešto za tebe ali ti si to uništio.
Hvala.
Puno hvala.
Roman Smith.

P.S. kontaktirati će te moja menadžerica. Ja se povlačim sa scene.

P.P.S.
Sretno u životu.