Otišla je no za sobom je ostavila dvije glave pune pitanja. Naravno smješak na licu joj je bio neizostavan detalj s kojim je izašla.
-Stari.. ko je ova?
-To je.. ma nije ni bitno. Važni je samo da nestane iz mog života.
-Ali..
-Molim te nemoj me ništa više pitat. Reći ću ti jednom sve, ali sad još ne. Još je rano o tome.
-Razumjem. Ne brini ništa. Večeras ćeš zaboraviti na sve!
-I bolje bi ti bilo.
Nakon kratkog razgovra se atmosfera opet podigla i dečki su se nastavili zezati. Filip je ovaj put glazbu pojačao na maximum. Zgradom se orila pjesma The world is mine. Obojica su skakala po krevetu i kauču. Petru su se vratila sjećanja kako je kad si slobodan i mlad. Opet se osjećao kao teenager.
-Nemoj plakati. Tako je moralo biti.
-Ali Majo, ti ne znaš cijelu priču!
-Molim? Kako to?
-Nisam ti ispričala jedan važan detalj.
-Pa kreni.. Imam vremena na pretek.
-Ne.. nisam još spremna na to.
-Ali..
-Znam.. glupo je od mene što ti nisam odmah rekla sve, ali nisam mogla. Molim te nemoj me tjerati večeras da ti pričam.
-Dobro je draga, ali morat ćeš mi jednom ispričati.
-Naravno, ali ne večeras.
-Dobro. Ajmo, napravit ću nam kokice pa ćemo gledati neki film, može?
-U redu. Samo nemoj neku romantiku!
-Znaš mene. Samo akcija dolazi u obzir.
Obje su se smijale i zagrlile. Tijana je osjećala sigurnost. Iako je bila tužna zbog prekida, Maja joj je vratila malo radosti. Obje su se ušuškale u krevet i gledale neki akcijski film. Gledajući tako zaspale su jedna nasuprot druge.
