Pozivnica prvi dio ✔

Tridesetšesto poglavlje.

'Marija'

Pozdravila sam ju ulazeći u kuhinju.

'Gosp Liam je već otišao'

Rekla mi je.

'Nisam te to željela pitati'

Uzdahnula je.

'Gđice Nika, ne mogu vam odavati tajne gosp Liama'

Znatiželjno sam je pogledala.

'Liam ima neke tajne?'

'Ja i moj dug jezik'

Promrmljala si je u bradu.

'Hoćeš mi reći o čemu se radi? Molim te? Veza sa Liamom mi je vrlo važna želim znati sve u vezi njega'

Slegnula je ramenima.

'Djevojka za koju ste me sinoć pitali'

'Kristina?'

Ubacila sam se.

Prekorno me pogledala.

'Da ona'

Rekla je ogledavši se oko sebe

'Ona nije poslovna suradnica gosp Liama..'

'Nego?'

Skupila sam obrve pripremajući se na odgovor.

'Ona mu je bivša djevojka, zapravo zabava sve dok bi bio u Hrvatskoj. Svake godine bi provodio svo vrijeme da njomn sve do ove godine'

Nasmiješila se na zadnju riječ.

Spustila sam pogled. Lagao mi je.

'Gdje je on sada?'

'Ne znam dušo'

Rekla je nekaki toplo, iskreno.

Ustala sam sa stolca i izjurila iz vile.

Zvala sam ga na mobitel nije se javljao.

Uputila sam se u njegov ured.

(...)

Crna kosa je prvo što sam zamjetila kada sam upala u ured bez kucanja.

'Liam?'

Pitala sam ga nekako razočarano.

'Nika'

Nakašljao se pokazujući mi da nije sam u uredu.

Sa njima su bila još dvojica muškaraca. Ali bitno da je ona stajala do njega i držala ruku na stolici, kao da se slikaju za portret.

'Trebamo razgovarati'

Ljutito sam mu rekla.

Promeškoljio se u stolci vidni uznemiren i nervozan.

'Molim te izađi van'

Oštro je rekao.

Pogledala sam ga hladno i otišla iz ureda.

On je smeće. Smeće koje voli podviriti pod svaku suknju koja naiđe.

A ja sam također jedna u nizu.. glupa sam, kada se vrati u SAD kao da će me se sjećati..

Što sam više razmišljala postajala sam sve nervoznija i netroznija.

Ušla sam u prvi bar i naručila neki alkohol, nisam baš neka ljubiteljica tako da ne znam što mi je konobar sipao.

Gorjelo mi je grlo od jačine piće, ali sam svejedno eksirala još jedno.

'Polako'

Začuo se glas iza mene.

Kako je u baru bio polumrak, proškiljila sam i ispred sebe vidjela Filipa.

'Dođi'

Pokazala sam rukom na stolicu pored sebe.

Odmahnuo je glavom.

'Dođi ti'

Uzvratio je.

Također sam odmahnula glavom.

'Nika'

Čula sam prizvuk upozorenja u njegovu glasu.

Okrenula sam se i glasno mu rekla ne.

Na to je on izvadio novac stavio ga na šank a mene prebacio preko ramena .

'Filipe šta izvodiš, ljudi nas gledaju'

Nije nista replicirao.

Lupila sam ga rukom po leđima ili možda guzici?

'Isuse Nika'

Viknuo je.

'Gdje me vodiš?'

Uporna sam bila.

'Zamisli'

Rekao je frustrirajuće.

'Sad ću te iskoristiti jer si pijana'

Lupila sam ga po glavi.

'Šalim se'

Ispravio se odmah.

'Vodim te kući'

Rekao je te me spustio.

'Nee'

Zacvilila sam.

Skupio je obrve.

'Ne ide mi se kući'

Zatresao je glavu zabavljajući se.

'Idemo onda na meni posebno mjesto.'

(...)

Odveo nas je na proplanak iuvan grada.

'Volim ovdje dolazit'

Rekao je sjedajući na haubu auta.

Svjež zrak u trenutku me otrijeznio od prethodnog pića.

'Vidim i zašto'

Sjela sam do njega.

'Posebno je kao i ti'

Nasmiješila sam mu se.

'Ozbiljno.. tu ste mi oboje'

Pokazao je rukom na srce.

Naslonila sam glavu na njegovo rame i uživala u ostatku dana.. uživala sa njime kako sa Liamom nikad ne bi mogla.