Pozivnica prvi dio ✔

Šesnaesto poglavlje.

'Šta je vama? Kako ste ga mogli udariti?'

Pokušavala sam zatomiti glas te što tiše vikati na njega.

'Otkad smo opet na vi?'

Pitao je ne obazirući se na pitanja koja sam mu postavila.

'Otkad ste se ponjeli onako blesavo i životinjski i otkako sam shvatila da niste nikakav gospodin.'

Odbrusila sam mu.

Pogled mu je zaiskrio i potamnio.

'Nika.. na tvom bi mjestu pazio što govorim'

Upozorio me.

Frknula sam bijesno. E sad mi ga je već stvarno dosta.

'Izvolite otići gosp Bennet'

Nasmijao se prepotentno.

'Ana!!'

Pozvala sam kućnu pomoćnicu koja nam se odmah pridružila.

'Isprati gosp Benneta'

Kimnula je glavom i pokazala mu smjer u kojem da krene.

Smrknuo se ljutito.

'Nika..'

Šapnuo je.

Okrenula sam mu leđa i otišla u kuću potražiti Filipa, ali pronašla sam mamu koja je tražila odgovore.

'Nika!'

Stala sam ispred nje.

'Majko?'

Uzdahnula je duboko.

'Šta je ono bilo? Kakva je to scena bila?'

Povisila je ton.

'Mama ja.. Filip je pao i udario nos'

Nasmiješila sam se pokušavajući je prevarati.

'Nika, nisam glupa, znam da ga je gosp Liam udario'

O sranje, mama je shvatila!

'Da, on ga je udario, ali ja stvarno nemam veze sa time'

Digla sam ruke u zrak kao da se predajem.

Zatresla je glavom.

'Razgovarat ćemo drugom prilikom o tome. Idi sad pogledaj kako je tvoj tzv dečko'

Smrknula sam se.

'Mama, on mi i je dečko'

Prevrnula je očima i izašla ponovno među ljude nabacujući savršen osmijeh kako nitko ne bi shvatio da je zapravo izbila strka.

Otišla sam do kupaonice u mojoj bivšoj sobi gdje sam čula da se nalaze tata i Filip.

'Evo Fićo sada će te Nika srediti.'

Nasmiješio mu se.

'A od tebe gospođice čekam objašnjenje!'

Ljutito mi je rekao u prolazu.

'Mislim da si nadrapala'

Rekao je Filip kada je shvatio da je tata otišao.

Kimnula sam glavom i prišla mu.

Sanirala sam mu 'ranu'. Vrištao je kao da se radi o nekoj velikoj šteti, a ne tek o običnoj ogrebotini.

'Filipe?'

Umiljato sam ga dozvala.

Okrenuo se.

'Znam, sve je u redu.'

Nasmiješio se lagano.

Zagrlila sam ga.

'Dobar si prijatelj.'

Učinilo mi se da je nešto promrmljao, ali nisam shvatila što.

Ubrzo je pošao za mnom i izvukli smo se nekako bez da smo se javili roditeljima, mada sam svjesna da ću prije ili kasnije morati pred njihov sud.

'Želiš li sladoled?'

Upitao me dok smo sjedali u auto.

Pa, sad kad ga je spomenuo jede mi se.

Kimnula sam glavom i odvezao nas je do slastičarnice.

Uzeli smo za van i šetali parkom. Već je pala noć i rasvjeta je davala dojam neba.. kao da su ulične lampe bile zvijezde, a tamna drveća parka nebo.

'Lijepo je'

Zaključio je.

'Predivno'

Ispravila sam ga.

'Znaš Nika'

Stao je i okrenuo se k meni.

Gledala sam u njega iščekujući što će reći.

'Mislim da privlačiš gosp Liama jos više ovako, dok si u vezi. On je magnet za zabranjeno voće.'

Stala sam na trenutak razmišljajući o onome što je rekao.

Ima pravo, ali ovako barem donekle ima distancu..

Uvalila sam se preko glave sa njime. Ali ono što me najviše začuđuje jest to što mi se sviđa.

Sviđa mi se njegova grubost, opasnost koja isijava iz njegova pogleda.. sviđa mi se kako mi priča.

Ali nakon onoga danas, mislim da je pokazao svoje drugo lice..

'Da sam ja tvoj dečko i da netko drugi pleše sa tobom razbio bi ga na licu mjesta. Bez obzira na posljedice.'

Prisjetila sam se riječi koje mi je rekao.. u neku ruku je tako i postupio.. samo što ja nisam njegova djevojka.

'Nika..'

Filip me prodrmao za ruku.

'Imaš pravo. Ako ne želiš više glumiti shvatiti ću.'

Nasmiješila sam se kiselo.

Odmahnuo je glavom.

'Ovo..'

Pokazao je na ranu.

'.. nije ništa spram onoga što bi primio za tebe.'

Nasmiješio se.

Zagrlila sam ga još jednom.

Uzvratio mi je istom mjerom.

Zagrljaj mu je bio drugačiji nego prije. Topliji i nekako osjećajniji.

Je li počeo razvijati neke osjećaje prema meni?