Pozivnica prvi dio ✔

Šesto poglavlje

Val i Ena su se toliko zadubile u razgovor o omiljenim noćnim klubovima da smo Igor i ja samo sjedili i zijevali.. nisu se obazirale na nas.

'A da prošetamo na pizzu?'

Pitala sam Igora koji je odmah skočio i otišao do vrata.

'Spreman!'

Viknuo je.

Nasmijala sam mu se i pitala cure žele li one, naravno da su odbile, čak su se i naljutile što sam ih prekinula u razgovoru.

Sišla sam dolje i zajedno sa Igorom uputila se u pizzeriju Medena, gdje imaju najfinije pizze u gradu.

'Kako ste Ena i ti?'

Pitala sam ga dok smo sjedali za stol.

'Odlično. Ona je stvarno super djevojka.'

Nasmijao se. Zaljubljeno je djelovao dok je pričao o njoj.

'A ti? Što ima novo kod tebe?'

Otpuhnula sam.

'U govnima sam do grla.'

Nasmijao se.

'Reci što je bilo?'

'Uređujem stan čovjeka koji me na neki način privlači. Znam ga jedva tri dana, a u meni budi želju da mu se odmah predam.'

Skupio je oči.

'Pa? Šta ti se njemu ne sviđaš ili?'

Namjestila sam se u stolici i nervozno pogledala oko sebe.

'Igore, radi se o Liamu Bennetu.'

Ostao je zuriti sa podignutom obrvom.

'Nika, tko je on?'

Hej, pa on ne zna za njega. Čudno!

'Milijarder iz SAD-a. Sklopio je posao sa mojim ocem i kupio vilu u Hrvatskoj koju ja moram urediti, a osjećam se čudno u njegovoj blizini.'

Naslonio se na stolicu čekajući da konobarica pita klasično pitanje..

'Izvolite?'

'Dvije miješane i dvije senzacije.'

Brzo sam rekla, a ona je još brže otišla.

'Nika, sviđa li ti se?'

Pravo pitanje.. sviđa li mi se? Moram preispitati sama sebe.

Slegnula sam ramenima.

'Igore, što da radim?'

'Žao mi je al' stvarno ne znam.. moraš sama shvatiti što želiš'

Kimnula sam glavom.. tako sam i mislila.. ja želim ono što nije dobro.. taj čovjek je zaručen, pobogu flertuje sa mnom pred njom!
Tražim nekoga tko će mi pružiti ljubav uz sve druge osjećaje.

Liam ti može pružiti nezaboravna iskustva, razmisli. Osjetiti ćeš nešto što si poželjela prvi put kad si ga ugledala.

Otpuhnula sam ljutito sama na sebe i svoje misli.

Položila sam ruku na čelo. Vruće je.

'Igor?'

Pogledao me.

'Mislim da imam temperaturu.'

Odložio je komad pizze na tanjur i obrisao ruke.

'Daj da vidim'

Ustao se i opipao mi čelo.

'Sasvim normalno je.'

Sjeo je natrag i nastavio jesti.

'To se zna nekada pričinjavati od umora i stresa.'

Dodao je.

'Hvala Bogu pa sam na bolovanju, ne moram još i na posao misliti.'

Nasmijao se.

'Idem vidjeti što rade cure.'

Uzeo je mobitel i izašao van razgovarati.

Nedostaje mu već sada.

Nasmijala sam se u sebi i nastavila jesti.

Žamor u pizzeriji postajao je sve glasniji kako je padala noć.

Mislila sam da se Igor vratio jer sam vidjela odraz nekoga kako stoji ispred mene.

'Dobar tek, gđice Nika.'

Hitro sam podigla pogled i vidjela gosp Liama kako se smiješka.

Izgledao je savršeno, kako mu polazi za rukom da lijepo i elegantno izgleda u običnim trapericama i bijeloj majici?

Mišići ruku su se isticali bolje nego dok je u odijelu.

Pogled mi je pao na njih, napeti su. Žile na rukama su iskočile i nabrekle baš kako volim.

Ima čvrste ruke, sigurna sam.

'Slobodno?'

Pitao je gledajući u ostatke pizze na Igorovu mjestu.

Taman sam pošla reći da je prijatelj sa mnom, ono se Igor vratio..

'Nika, moram ići, roditelji idu na put pa nas zovu da se pozdravimo.'

Ustala sam i prišla mu uz sveprisutni pogled gosp Liama.

'I Val ide sa tobom?'

Kimnuo je glavom.

Očima sam mu pokazivala da je to on.

Prekrio je usta rukom.

'Ništa, vidimo se onda. Doviđenja gospodine.'

Rekao je Liamu, a mene zagrlio i poljubio u obraz.

'Pozdravi svoje!'

Rekla sam za njime, a on mi je mahnuo kao znak da me čuo.

Sjela sam natrag za stol.

'Dečko?'

Pitao je kao iz topa. Ovaj čovjek nema srama niti stida.

Odmahnula sam glavom.

'Što se to vas tiče? Uostalom što radite ovdje?'

Nasmijao se nadobudno.

'Nika.. zanima me sve vezano za tebe.'

Podigla sam obrvu..

'Šetao sam i vidio te kako sjediš sama, pomislio sam, Idem joj praviti društvo.'

Nasmijao se.

Isuse, skoro sam pala sa stolice. Osmijeh mu obara.. on je čista nevolja.. čak i miriše tako!
Miriše na nevolju i grijeh.

'Vrlo obzirno od vas.'

Napravila sam lažan smiješak.

'Tko je ono bio?'

Vratio se ponovno na Igora.

'Prijatelj, u redu?'

Smrknula sam se.

Šta ga zanima tko mi je? I da mi je dečko to se njega ne tiče, nema pravo zadirati u moj privatni život!

'Nervozna si. Zašto?'

Osmijeh mu je igrao u kutu usana.

Prigušeno svijetlo činilo je atmosferu čarobnom, obasjavalo mu je jednu stranu lica dok je druga bila polutamna..
Kakav muškarac!

Gledala sam ga sa poluotvorenim očima.. oblizao je donju usnicu..

Ostala sam paralizirana na taj njegov pokret.. čak je i konobarica koja je donijela piće zastala nekoliko sekundi, ne krivim ju.. suviše je zgodan da bi ijedna ostala ravnodušna..

U dubini trbuha osjetila sam škakljanje.. dobro poznato škakljanje koje mi ukazuje na to da mi se gosp Liam počinje sviđati, a nikako ne bi smio. nipošto.