Pozivnica prvi dio ✔

Pedesetdrugo poglavlje.

Šutimo već neko vrijeme i pažljivo se promatramo.. pomalo me nervira iščekivanje. Nakon što se rashladio koktelom koji samo on zna izgovoriti započeo je priču..

'Što točno želiš znati?'- pogled mu je bio oprezan. Ustuknula sam. Kako misli što točno želim znati?

'Sve Liam.. zanima me što si radio dok smo bili odvojeni? Kako si saznao sa Filipov posao? Zašto si se promjenio? Ne, što te natjeralo na promjenu.. rekao si da sam to ja, želim znati više o tome..'- bez daha sam rekla. Doista želim sve to znati.

Iznenadio ga je intenzitet moje želje, ubrzo mu se pogled produbio i iz opreznog prešao u uplašen.

'Pa, krenimo redom'
Kimnula sam glavom već luda od čekanja.

'Radio sam isto što i prije Nika, ništa se nije promjenilo sa mojim poslom.. i dalje je isti.'
A tako..

'Dalje.. kako sam saznao da je Filip mutivoda?'- namrštila sam se na ovo mutivoda.
'Oprosti'- kratko je rekao, ni ne trudeći se da pomislim kako mu je zaista žao.

'Nastavi'- brzo sam dodala pokušavajući ga potaknuti da što brže odgovori.

'Pratio sam te Nika.. sve ove godine dok nismo bili zajedno.. znao sam svaki tvoj korak..'- razjapila sam usta i zalijepila donju vilicu za stol. Znao je svaki moj korak?
'Pratio sam te iz straha koji mi se uvukao kada si bila oteta.. a i..'- kratko je zastao tražeći prave riječi.. 'Želio sam ti barem tako biti blizu'
Vrućina mi je udarila u glavu i zaustavila filter između mozga i usta..

'Uhodio si me tolike godine Liam? Zaprepaštena sam! Ne.. nisam zaprepaštena ljuta sam, bijesna!'

'Da nisam to radio možda nikada ne bi saznala od čega si završila u bolnici.. ja sam natjerao Filipa da ti kaže istinu, misliš da je on to želio? Mislio ti je zamuljati nešto u ukrasni papir, a ti.. lakovjerna kakva jesi, povjerovala bi do zadnje riječi'- ravnodušno je rekao. Osjetila sam se kao da mi je neko lupio šamar.

'Ne razumijem? Ti si ga natjerao?'

Skrušeno me pogledao.

'Da Nika.. čim sam saznao čime se bavi krenuo sam razgovarati sa tobom, ali već je bilo kasno.. možda da sam bio brži..'- zaustavio se.. nije mogao pričati dalje, svejedno sam ga razumjela što je želio reći.

Osjetila sam kako mi se od srama crvene obrazi.. napala sam ga, a on me cijelo vrijeme pokušavao zaštiti.

'Oprosti'- promumljala sam.

Smijeh mu je zaigrao u kutovima očiju.

'Molim? Znaš mi starci slabo čujemo?'- uhvatio se za uho i čekao da ponovim.

'Oprosti i hvala ti za to što si učinio'- nešto glasnije sam rekla.

Nagradio me ogromnim osmijehom.. zaigrani Liam.. nikada nismo ovako opušteno razgovarali o ozbiljnoj temi.. uvijek bi se ili naljutio ili otišao usred rasprave. Ovo je novitet.. još jedna vrlina novog Liama.

'Hoćeš da nastavim ili ti je dosta informacija za danas?'

'Još, molim te'
Kimnuo je glavom teško gutajući slinu.

'Uvijek sam mislio kako je ljubav mit.. da ne postoji srodna duša i netko koga se voli za čitav život.. ali onda sam otišao od tebe, zapravo, prepustio sam te njemu'- namrštio se na to prisjećanje.. 'I od tada.. nekako ništa nije bilo u redu sa mnom. Nije bilo boja u mojem svijetu. Svo svoje slobodno vrijeme razmišljao sam o tebi, o tome koliko sam bio glup što sam te olako dao.. što te nisam bolje i više čuvao..'- zaustavio se kako bi se smirio.O Liame.. čitavo vrijeme je bio zbunjen i neshvaćen.. a ja ubjeđena kako me zavlačio.

Primila sam ga za ruku, blago ga gledajući..
'Ako ti je teško, nemoj više'

Zavrtio je glavom.
'Kad sam već krenuo otvarati ti dušu, otvoriti ću je do kraja'

Toliko moćno i emotivno je zvučao da sam ostala bez riječi.
Nijemo sam čekala što će slijedeće izaći iz knjige zvane Liam.

'A kada sam te vidio onako beživotnu kako ležiš u bolnici svijet je za mene stao.. do tad sam barem znao da si dobro, makar i sa njime.. ali tada.. tada je nešto prevagnulo u meni i znao sam da te ne smijem više nikada pustiti.
Tvoj gubitak je meni otvorio oči.. shvatio sam što znači ljubav i da zapravo postoji.. čitavo vrijeme sam te volio Nika.. samo sam tražio pravu riječ za to.
Iskreno mi je žao što si izgubila dijete, no ta prekretnica je prekrenila i moj život. Pustio sam sve neka ide kvragu samo kako bi bio sa tobom dok se ne oporaviš.. ili barem dok ne čuješ sve do kraja.. onda ću ti dati priliku izbora.. želiš li da ostanem u tvome životu ili da ga zauvijek napustim?'

Gledala sam ga i dalje bez riječi.. krv mi je bubnjala u ušima dok mi se grlo osušilo slušajući ispovjest čovjeka koji me iskreno volio, uvijek..

Nisam znala što bi rekla, ovakva situacija je neobična i ne znam protokol za nju.. ali sam osjetila potrebu, srce me vuklo da ga zagrlim.. što sam i učinila.
Plakala sam mu na ramenu shvačajući koliku bol je trpio.. zbog mene.

'Shvaćam da si zbunjena svim informacijama, dođi'- pružio mi je ruku da ustanem.
'Odmori se.. probavi sve ovo.. a onda ćemo razgovarati'
Umirujućim glasom mi je rekao prateći me do naših soba.

'Kada god budeš bila spremna za razgovor, u sobi sam'
Otisnuo mi je poljubac u ruku i čekao dok nisam ušla u svoju.

Jebote, što je ovo bilo?
Samu sebe sam pitala.. vječito suzdržani Liam, razvezao je usta i ostavio me bez daha.

Toliko toga mi je rekao da ni sama ne shvaćam još što.. njegove riječi su mi porazbacane po glavi i lete svugdje.
Možda bi se trebala nekako smiriti, pa bi se i one slegnule onda bi znala na čemu sam.. kako se postaviti prema njemu.