Pozivnica prvi dio ✔

Pedeseto poglavlje.

Upijala sam jutarnje sunce na terasi Filipova i mog stana. Ne mogu reći da će još dugo biti naš.
Ali svakako od jednog od nas dvoje hoće.

Čekam ga da razgovaramo.. još jučer kada sam izlazila iz bolnice najavio mi je to iako mi nije bilo do razgovora barem ne sa njime.
Liam je potpuno druga priča.. nikada nisam mislila da ima drugu stranu.. suosjećajnu, dragu, brižnu..

'A tu si'- sa prevelikom dozom olakšanja Filip me prekinuo u mislima.

Kimnula sam glavom osjećajući sram iz nepoznata razloga.

'Pa.. ne znam ni kako da počnem..'- počešao se po zatiljku.

'Najbolje od početka.. Filipe jesi li ti normalan?'- začudilo ga je moje pitanje. Promatrao me procjenjujući šalim li se..

'Ne razumijem?'- promucao je.

'E vidiš.. to nas dovodi do toga da niti ja ne razumijem tvoje glupo ponašanje.. zato te pitam jesi li normalan? Mogao si me ubiti.. naše dijete već jesi..'-trznuo se na zadnje riječi. Uznemirila sam ga i razljutila.

'Nika.. '- pokušao me obuzdati i sakriti bijes.

'Ništa Nika.. nisam li u pravu? Mogli smo biti obitelj.. razmišljati o dječjoj sobici, imenu, spolu.. sada razmišljam o tome kamo se odseliti'- gnjusno sam dodala zgražajući samu sebe brutalnošću koja mi je izlazila iz usta.

'Dopusti da ti objasnim Nika'- blago me pogledao držeći me za ruke. Izvukla sam jednu po jednu ruku i nakrivila glavu pokazujući mu kako ima moju pažnju..

'Pristao sam na dogovor sa Ivanom Biondićem jer sam zaista mislio kako lijek funkcionira.. mislio sam da je dobar.. nikada ne bi dovodio u pitanje nečiji život, a ponajmanje tvoj'- molećivo me gledao.. djelovao je pokajnički.. ali to me nije diralo niti malo.

'Zašto si ga donio kući?'

'Onako.. bez razloga'- slegnuo je ramenima ispričavajući se.
Malo je kasno za to.. isprika ne može vratiti vrijeme, niti povjerenje.. niti moju trudnoću.

'Bez razloga?'- u nevjerici provjeravam jesam li dobro čula.

'Da.. Nika taj dan žurio sam s poslom čak sam i ranije završio.. imao sam čudan osjećaj da nešto nije dobro.. i onda sam shvatio da si uzela tabletu.. '- prekinuo je sam sebe spuštanjem glave.

Okrenula sam se u drugu stranu. Nisam mogla ponovno prolaziti kroz sve ovo..

'Oprosti'- šapnuo mi je na uho dok mi je nosom mirisao kosu.

Duboko sam udahnula i još jednom skupila snage suočiti se sa njime.. nije lako kada te dečko iznevjeri.. učini neoprostivu pogrešku.. nije lako kada je to dugogodišnji dečko kojeg ste nekad voljeli najviše na svijetu.. kojega još volite ..

'Ne Filipe.. možda nekada ti oprostim ali za mene je još prerano.. sve je tako svježe.. sve je tu'- pokazala sm rukom na srce..
'I boli'- dodala sam.

Razmak između nas odjednom više nije postojao.. zagrlio me oprezno. Osjetila sam da plače, tresao se i šmrcao..

'Što to znači za nas?'- kada se uspio odvojiti od mene pitao je.

Teško sam progutala i zagledala se u njegove lijepe oči.. oči u kojima sam nekada vidjela svoj čitav svijet..

'Nema nas Filipe.. umrli smo zajedno za sa..'- nisam mogla dovršiti. Grlo mi se osušilo, krv mi je bubnjala u ušima..

'Nika.. ne radi to molim te.. to je bila bezazlena greška.. ništa planirano.. ja, ispričao sam ti se.. i meni je žao zbog našeg djeteta ali molim te ne ostavljaj me.. Nika ne'- gotovo me preklinjao na koljenima.. no odlučila sam.

'I meni je žao Filipe.. što ovo nije uspijelo.. a činilo se da pišemo našu malu bajku, da stvaramo vlastiti mali svemir.. '- obrisala sam suze rukavom trenirke.
'Ali ne mogu to progutati.. ne još.. oprostiti ću ti jednom, sigurna sam, no za nas više nema šanse'- dodala sam dok mi se srce raspadalo na tisuću i jedan dijelić.

Filip je bijesno digao ruke u zrak i počešao se po glavi..

'Da ne misliš to zbog Liama?'- frknuo je.

Znala sam da bi bilo prečudno da se on ne spomene u ovoj raspravi.

'Ne .. dobro znaš da nisam bila u kontaktu sa njime godinama, ovakve izjave su nepotrebne i uvrijeđujuće.. ni sama ne znam odakle se stvorio..'- iskreno sam odgovorila.

Bijes mu je sijevao iz očiju dok se pokušavao smiriti. Dok je pokušavao ostati čovjek.

Prišao mi je i poljubio u obraz, taj zadnji čin uništio mi je srce do kraja..

'Ovo nije zbogom, vidjet ćemo se još.. '- rekao je odlazeći od mene.

'Neću te prepustiti njemu Nika.. nikada, zapamti to'- dodao je odlučno zalupivši vratima.

Kada sam bila sigurna da je otišao cijelo tijelo mi se opustilo.. strovalila sam se na stolicu i stala tuliti kao klinka.. gotovo je sa mnom i Filipom.. nekako mi se činilo da će biti lakše, ali nije.. teško je, štoviše, preteško.

(...)

'Što bi te učinilo sretnom u ovome trenutku?'- Liam me pažljivo promatrao čekajući odgovor.

Posljednjih dana stalno je uz mene, brine se. Nenametljiv je i to mi se sviđa kod novog Liama.. i dalje je zafrknut na onaj uvrnuti, perverzn način, ali ne dopušta da to vidim.. osjeća da mi treba podrška i utjeha i pruža mi ju bespogovorno

'Ne znam Liam stvarno'- namrštila sam se pokušavajući se sjetiti nečega što bi mi izmamilo osmijeh na lice
'Znam'- ustala sam povlačeći ga za ruku.

'Idemo na more'- dodala sam uz neki blesav osmijeh.

Liam's p.o.v.

Danima pokušavam razvedriti Niku, ali nakon razgovora i prekida sa Filipom čini se nekako još utučenija nego prije.

'Što bi te učinilo sretnom u ovome trenutku?'- čekao sam odgovor tražeći barem malenu iskru smijeha na njenu licu.

'Ne znam Liam stvarno'- namrgođeno je odgovorila.. možda sam joj prenaporan.

'Znam'-odjednom je poskočila vučeći me za sobom.
Nije mi baš bilo najjasnije što joj je.. ova cijela situacija utjecala joj je na psihu.

'Idemo na more'- radosno je rekla uz dugo očekivani osmijeh.. srce mi je naraslo veliko kao kuća dok sam ju promatrao kako uzbuđeno pregledava ponude hotela.. odvest ću je kamo god poželi.. sve ću učiniti.. sve, samo da bude sretna ponovno.