Zelena zvijezda[Harry Potter Fanfic]

Prvo

Dan je započeo kao i prethodna dva. Ustao je, doručkovao, pročitao novine u kojima nije pisalo ništa naročito pametno. Dracu se ponekad činilo da je život postao puno monotoniji otkako su oca zatvorili. Tri dana nakon kraja školske godine sa sestrom je trčao za velikim bijelim paunom koji je danima odbijao jesti iz samo njemu znanih razloga. Njihova je majka zaključila da bi im dobro došlo malo svježeg zraka i natjerala ih da trče za pticom. Ne bi to bilo toliko teško da im nije zabranila korštenje čarobnih štapića.
"Ni vaš otac nije koristio štapić kad je hranio te proklete ptičurine. Potrudite se malo", hladno im je rekla. Prkositi joj ne bi imalo smisla.
"Ne mogu vjerovati na što nas tjera", promrmljao je i sjeo na požutjelu travu. Sunce je žarko grijalo zemlju, tek jedna bijela mrlja narušavala je savršenu vedrinu neba. Ljutilo ga je to što je prisiljen na to da bude na lancu i trči za glupim paunovima dok se vani vodi rat. Lyra sjedne pored njega i rukavom lanene pelerine boje pijeska obriše kapi znoja sa čela. Disali su plitko i boljele su ih slezene.
"Mislim da ga je namjerno pustila da trči po imanju", rekla je i progutala slinu kako bi navlažila grlo. Draco ljutito puhne i legne na toplu zemlju. Onako blijed i svijetlokos u požutjeloj travi izgledao je kao da pripada prirodi, samo ga je smaragdna pelerina izdvajala od okoliša.
"Misliš? Ja sam siguran. Samo ne znam zašto. Koji je smisao toga?"
"Ona nije otac, Draco. Ako misli da nam je to potrebno, natjerat će nas da trčimo odavde do Londona. Ne mora nama to imati smisla."
"Zašto bi to itko mislio?"
"Zato što se nada da će nam to odvratiti misli od sutrašnjeg suđenja", odgovorila mu je ispod glasa.
Draco stisne usne. Pa sigurno mu ovo besmisleno ganjanje jest odvuklo misli od važnijih stvari, ali to ga je samo još više razljutilo. Osjećao se tako beskorisno. Paun je postao tek sitna mrlja u daljini. Činilo mu se da se sklonio pod lipu čiji je hlad pružao ugodan zaklon od sunca i vrućine. Bio je čvrsto uvjeren da životinja neće otići dalje od toga ako ima barem malo mozga u glavi. U što se ne bi baš lako kladio.
"Treba mi vode."
Lyrin zahtjev činio mu se sasvim logičnim, ali samo je slegnuo ramenima. Pogledala ga je i podsmjehnula se. Doslovno ga je gledala s visoka samo zato što je bila tako očita i rekla da joj treba vode, a on se nije toga sjetio.
Podignuo je svoj čarobni štapić. "Accio čaše."
Nekoliko sekundi nastao je tajac namreškan tihim šušnjem suhe trave. Okrenuli su se i iza sebe ugledali dvije prazne staklene čaše kako lebde prema njima. Bile su hladne.
"Aguamenti!" Mlaz svježe vode potekao je iz Dracova štapića i napunio njihove čaše. Zrake sunca lomile su se na površini vode. Hladna tekućina ugasila je njihovu goruću žeđ.
Oboje su legli na travu i zagledali se u tirkizno nebo. Draco je zatvorio oči i duboko udisao svjež zrak. Mirisao je na vruću zemlju i suhu travu. Otkucaji srca postali su ujednačeni, napetost u mišićima mu je popustila. Pokušao je u sjećanje dozvati dan kad je posljednji put bio tako smiren, kad mu nikakav teret nije pritiskao prsa. Sve one zamisli o osvetama, o uzdizanju u redovima smrtonoša, o ratu koji se događa dok on bespomoćno broji dane u kući, kao da su bile nošene na blagom povjetarcu negdje daleko. Na kratak trenutak bio je u doticaju sa svojom najnježnijom nutrinom.
Prisjetio se prve kupnje za Hogwarts, onog trenutka kad je prvi put u ruku primio svoj čarobni štapić. Od glogova drveta s dlakom jednoroga kao jezgrom i dug dvadeset i pet centimetara. Bio je to najljepši trenutak u njegovom životu; nije to nikako moglo biti svrstavanje u Slytherin jer je znao da tamo pripada ni dan kad su ga primili kao tragača u metlobojskom timu. Kad je dobio štapić u ruku, mogao je vidjeti svoju budućnost. Bit će vješt, nadaren čarobnjak poput svojih roditelja. Bit će im na ponos, bit će Malfoy i moći će njime godinu dana sestri mahati ispred nosa. Prvu čaroliju naučio ga je otac. Bila je to čarolija razoružavanja i, na njegovo veliko iznenađenje, majka je bila ta koja je to predložila.
"Nećeš ga valjda učiti one banalne stvari kao što je čarolija popravljanja? Ja sam to savladala u dvije minute kad sam imala pet godina", rekla je i namignula mu.
"Draco?"
"Da?"
"Idemo uhvatiti tog pauna pa ćemo otići u vrtove. Vruće mi je ovdje", promrmljala je. Draco se složi, ali preko volje. Odgovarao mu je dodir sunca. Osovio se na noge i potrčao niz čistinu prema ptici koja je mirno sjedila. Noge su mu bile lake i brze i na trenutak mu se činilo da bi mogao poletjeti bez metle.