Zelena zvijezda[Harry Potter Fanfic]

Treće

Činilo mu se da mu srce kuca u ritmu njihovih koraka. Četiri crne figure zaustavile su se u širokoj dnevnoj sobi. Preko prljavih prozora bile su navučene poderane sive zavjese kroz čije se rupe u malim tracima provlačila modra svjetlost ljetnog sumraka i bacala duge sjene na taman pod. Uši su mu se zažarile, osjećao je kako se majka zaštitnički postavlja pred njega i sestru, njena mu je blizina gotovo u potpunosti zaklanjala pogled.
Soba je mirisala na starost i zapuštenost. Plijesan, prašina, vlažno drvo i požutjele stranice knjiga. Ti su se mirisi suptilno ispreplitali i u potpunosti ispunjali težak zrak u mračnoj prostoriji.
Uz zapadni zid, tik do prozora koji se protezao od stropa do poda, stajala je mramorna silueta čiji jasan oblik Draco nije mogao razaznati. Sive oči bile su mu prikovane za visoku, usahlu figuru koja je stajala pred njim.
O Gospodaru tame čuo je mnogo, priče njegovih roditelja varirale su od onih punih divljenja do onih punih straha i nelagode. Sada je shvaćo da je najveći crni mag svih vremena u ljudima budio nelagodu.
Muškarac pred njim nije bio čovjek. Lice mu je bilo poput lubanje, a koža bijela. Nije to bila ona životna, ugodna bijela koja se često izjednačavala s tek palim snijegom. Koža Gospodara tame Draca je podsijećala na bijelu kredz kakva se s vremena na vrijeme mogla pronaći u Hogwartsu.
Ruke su mu bile neobični duge i mršave, gotovo kosturske, a svaku šaku krasilo je pet dugačkih, šiljastih prstihu čiji je oblik podsjećao na tanke noge pauka. Kretao se elegantno, kao da lebdi. Tamna pelerina jedva je dodirivala tlo. Lice mu je bilo kao u zmije i oči crvene.
"Moj gospodaru", svo četvero istovremeno se spuste na koljena pred čarobnjakom. Bellatrix je drhtala u mahnitosti, naginjala se prema njemu kao da je u svakom trenu spremna predati mu dušu u bijele ruke. Dracovo se srce i grlo zgrče istovremeno. Hladan znoj klizio mu je niz vrat.
"Lijepo je ponovno te vidjeti, Narcissa. Godine iza nas kao da su te zaobišle", siktavim će glasom Gospodar tame. Narcissa je ostala spuštenog pogleda u dubokom naklonu.
"Laskate mi, moj gospodaru. Mnogo je godina prošlo."
"Uistinu mnogo, tu se moram složiti. Dovoljno dugo da se neke vrijednosti promijene, da krenu u potpuno drugom smjeru."
Hodao je oko njih polako. Koraci su mu bili tihi, prigušeni, savršeno ujednačeni. Sjene što su bile plod poljupca sumraka i noći bile su guste, tamne, hladne i stvarali su oko lorda Voldemorta zastrašujuću, jedva primjetnu auru mistike i straha. Drhtaj se spusti niz Dracovu kralježnicu. Zaustavio se pred Narcissom Malfoy. "Lumos." Snop srebrne svjetlost ispuni prostoriju i prospe se na ženino blijedo, bezizražajno lice.
"Neki članovi tvoje obitelji... Na njih sam se uvijek mogao osloniti. Tvoj rođak Regulus vjerno mi je služio do svog nestanka, kakav tragičan kraj. Bio bi dostojan nositelj imena Black. Za razliku od svog brata."
Narcissa je osjetila žalac krivnje i bijeda kako joj ubada srce. Nikada nije voljela Siriusa, čak ni dok su bili djeca se nisu slagali. Držala je kako je previše glasan i naporan, a onog dana kad je svrstan u Gryffindor se obitelj počela raspadati. Krivila ga je za Andromedino odmetništvo, za ludilo tete Walburge koje je iz godine u godinu postajalo sve izraženije. Krivila ga je za kaljanje čistog, plemenitog imena njezine obitelji. Bilo joj je drago što je mrtav. Dragi Sirius bio je samo teret čitavom svijetu, njegova smrt značila je brigu manje za svih. Međutim, prezime Black izumrlo je onog trena kad se život u njemu ugasio. Bio je to bolan poraz preko kojeg nije uspjevala prijeći čak ni uz sve ostale brige.
"Za njegov je kraj, naravno, zaslužna tvoja sestra. Ne trebam naglašavati koliko mi znači njen štapić. Naravno, bilo bi puno bolje kad bi suzdržala svoju drskost. I njene su greške uzrokovale propast misije u Ministarstvu."
Znala je kamo ovaj govor vodi, osjećala je to u svakom dijeliću svoga tijela. Hladna bol tog saznanja prepukla joj je srce, ali zadržala je smirenost.
"I to nas dovodi do tvog supruga. Neću skrivati to da sam ljut. Mislim da smo oboje svjesni koliko je velika njegova greška, a ja ne opraštam dva puta. Tvoj je suprug bio moja desna ruka, a iznevjerio me."
Nije čak ni izgovorio Luciusovo ime. Ime čovjeka kojeg je voljela, s kojim je gradila obitelj. Kao da nije bio dostojan toga da njegovo ime pređe preko usana crnog maga. Skupila je hrabrosti.
"Lucius je pogriješio, ali njegova vjernost nije ništa manja nego je bila prije."
"Moj gospodaru-" ubacila se Bellatrix s molećivim, požudnim tonom u glasu.
"Tišina. Ne govorim tebi", presijekao joj je rečenicu i ona se ponizno pokorila njegovim riječima. Pogled mu se vratio na Narcissu.
Ravna crta na njegovom licu izvije se u podrugljiv smješak. Dracove su oči bile prikovane za tog čovjeka, mišići su mu bili napeti i nervoza mu je kolala čitavim tijelom. Osjeti hladne prste oko zgloba desne ruke i krajičom oka pogledao sestru koja je blijedo zalijepila pogled za prašnjav pod pod njihovim nogama. Nije se pomaknula niti milimetar, ali shvatio je što mu je pokušala poručiti. Pokušavao je umiriti otkucaje svog srca, teško je obuzdavao potrebu za drhtanjem. Činilo mu se da je prostorija postajala hladnija, praznija, mračnija.
"Svoju je vjernost dokazao kad je podvio rep one noći kad sam pao. Pokazao sam veliku milost kad ga nisam s ostalima ubio na mjestu još prošle godine."
Pustio je da se težina njegovih riječi nataloži na duše Malfoyevih. Draco je osjećao kako pritissk raste, čitavo je vrijeme u glavi vrtio riječi svoje tete koje su uznemirile njegovu majku prošle večeri. Rekla je da Gospodar tame želi Draca u svojim redovima, a mladić je trenutak kad će gospodar njegovog oca izreći riječi za kojima mu je duša vapila kao usta žednog čovjeka za vodom. Želio je svoju priliku, želio je osvetu, dokazati koliko uistinu zna, koliki je borac. Vrijeme koje je prolazilo brojio je prema otkucajima srca, pozorno ih je osluškivao.
"Jedno važno mjesto u mojim redovima je prazno, mjesto koje pripada Malfoyima. Ne želim da zjapi prazno."
Narcissa je vrlo dobro znala na koga misli, Bella ju je upozorila. Pokušala je pronaći uzrok njegove teatralnosti, shvatiti zašto nije već prešao na stvar. Srce joj je na kratku sekundu preskočilo jedan otkucaj i uvelo nemir u njenu nutrinu, ali pribrala se.