Zelena zvijezda[Harry Potter Fanfic]

Osmo

Hogwarts, veljača 1996.

- Vidio si ih kako prolaze kroz zid?- Draco sumnjičavo ponovi sa zabavljenim izrazom lica.
Crabbe napravi kretnju sličnu kimanju glavom i Draco frkne. Vjerojatno su mu opet podvalili začarani kolač.
Crabbe i Goyle bili su neopisivo glupi, iako je Crabbe ponekad pokazao znakove inteligencije, a svi su znali da su slabi na hranu. Nakon što im je zabranio da skupljaju hranu koja lebdi po hodnicima, nadao se da će ih to malo opametiti.
Crabbovo okruglo lice prekrile su crvene, ljutite mrlje. Čvrsto je stisnuo šaku i otrovono pogledao Draca.
- Nisam idiot, Malfoyu. Znam što sam vidio- otresito odgovori.
Draco slegne ramenima i legne na krevet. Goyle je već spavao, tiho hrkanje paralo je tišinu prostorije.

Tihi šum jezerske vode odzvanjao je kroz zidove, slabašna, mutna svjetlost koja se probijala kroz površinu Crnog jezera poprimala je muljevitu nijansu i krhko treperila.
Otkako se vratio u Hogwarts, stvari su krenule nabolje. Ako se izuzme to da se svakdonevno morao nositi s isprikama Daphne Greengrass - još uvijek je čitava obitelj bila uvjerena da je Astorijin bauk uništio novogodišnju zabavu, što i nije bilo daleko od istine - život u ovom jadu od škole konačno je posato donekle podnošljiv.
Konačno je netko od profesora mrzio Pottera. Umbridgica se nije trudila sakriti prijezir koji je kuhao u njoj na sam spomen njegovog prljavog imena, a Draco je zbog oca bio u njenoj milosti.
- Vi ste krasan mladić, gospodine Malfoy. Znam da mogu računati na vas- rekla mu je jednom prilikom.
Tiho se nasmije tom sjećanju. Bili su tako naivni, svi ti ljudi iz Ministarstva. Što Prorok kaže je zakon i istina. Majka mu je često govorila da uvijek razmisli dva puta koliko smisla ima to što piše u novinama. Rekla je da bi samo budale povjerovale u to da Dumbledore želi postati Ministar. Njene riječi bile su pune nekog sigurnog mira, kao da je pričala o kolaču koji su jeli dan ranije ili snijegu koji je nekoć padao.

Ali Draco je imao važnijih briga od senilnog starog bezjakoljupca, koljko god ga mrzio.
Morao je popraviti ocjene iz preobrazbe ako želi dobiti najmanje I na ČAS-ovima koji su svakog dana bili sve bliže, a tu je i trening koji je imao poslijepodne. Uzdahne, okrene se na bok i ubrzo zaspi.

Probudio se s glavoboljom. Po slabašnom plesu razvodnjenih sunčevih zraka zaključi da je jutro još i previše mlado. Sjetivši se da prvi sat ima povijest magije osjetio je blagi val dosade.
Izvukao se iz pidžame, odjenuo školsku pelerinu i otišao je u društvenu prostoriju u nadi da svi još spavaju. Posljednje što mu je trebalo bile su ulizice.

Kao što je očekivao, društvena je prostorija bila prazna. U kaminu još su se uvijek nalazili ostaci pepela sinoćnje vatre.
Sjeo je pored prozora i zagledao se u mutne vode Crnog jezera.
Visoke, tamno zelene alge bile su poput nejasnih silueta koje nježno trepere u vodi. U daljini se nazirao obris orijaške lignje koja je život provodila u hladnoj jezerskoj vodi u sred ničega, pored ovog jada od škole.

Nije ni primijetio kad je Pansy Parkinson ušla i sjela u naslonjač.
-Što gledaš?- lijeno pita i zagleda se u njega svojim sitnim crnim očima.
Glas joj je zvučao oštećeno, hrapavo, tamno.
Draco se okrene i uputi joj hladan pogled od kojeg se ona lecne.
- Ništa- hladno dobaci.
Ona kao da nije čula njegov ton, teatralno je zijevnula i ustala, šetajući po društvenoj prostoriji u namjeri da ga isprovocira. Mrzio je besciljno prešetavanje.
- Parkinsonice, daj sjedni.
Kao da nije čula njegove riječi, nastavila je hodati po prostoriji, ali sada se pretvarala da nešto traži.
- Jesam ti rekla da je Potter pozvao onu Changicu u Hogsmead za Valentinovo?

Na licu joj je titrao zloban osmijeh, ali osjećao je da tu ima još nešto što bi on, eto, morao prepoznati. Poznavao je taj način razgovora, majka i Lyra često su ga koristile kad su nekome htjele nešto suptilno naglasiti. Suzdržao se da ne prevrne očima. Žene.
- Da. Tri puta- otegnuto odgovori. U tom trenutku shvati da zvuči poput oca i to izmami podmukli osmijeh na njegovo lice.
Pansy konačno sjedne, ovaj put na pod i ljutito se namršti.
- Ah, da. Rekla sam ti- ponovila je i posegnula za svojim štapićem.
Draco ju je promatrao krajičkom oka. Činilo mu se da je nekako drugačija kad je smirena. Inače impluzivna, glasna i bez dlake na jeziku je znala biti povremeno naporna.