Zelena zvijezda[Harry Potter Fanfic]

Deseto

Ministarstvo magije, lipanj 1996.

Ni u svojim najgorim noćnim morama nije mogao zamisliti ovakav ishod. A evo, ležao je na podu omamljen, povrijeđena ponosa i srca ispunjena strahom.
Svi su bili uvjereni da će biti lako. Trebalo je samo pobijediti tu djecu koja nisu bila starija od njegovog sina, slabe potomke izroda, mješance i mutnjake.
Bili su tako blizu. Lucius je već mogao osjetiti slatki miris pobjede kako mu ispunja nosnice, svu moć koja će mu se naći u rukama nakon što Gospodaru tame donese proročanstvo. Kako se stvari lako okrenu na gore.

Poznavao je ljude koji su došli po njega. Često ih je viđao kad je prolazio pored aurorskog ureda ili samo šetao Ministarstvom i, samo na trenutak, pomislio je kako je sudbina koja ga je čekala puno bolja od gnjeva Gospodara tame. U njihovim je očima mogao vidjeti dozu radosti i slavlja zbog propasti Malfoyevih.
Već je vidio naslovnice Dnevnog proroka i Fudgeovu ostavku.
Vidio je svoj trijumfalni pad s visine, osjetio ga je u utrobi. Gotovo je osjećao svu moć kako mu klizi kroz prste.

Kad su izašli iz Odjela tajni, napala su ga svjetla fotoaparata i teško se odupre potrebi da zažmiri.
Tiho ih je sve proklinjao. Neizmjerna je bila mješavina slomljenog ponosa i čiste mržnje koju je osjećao u tom trenutku.
Znao je koliko će njegova obitelj propatiti zbog svega. I u jednom trenutku kratkom koliko i otkucaj srca shvatio je.
Njegova obitelj.

Kao navala snijega niz planinu, nepoznata vrsta straha zatrpala ga je i teškom je mukom ostao sabran.
Dok su ga aurori odvlačili dalje, misli su mu se neprestano vraćale na Narcissu i djecu.
Dovoljno je dugo služio Gospodara tame, zašto je pokušao uvjeriti sebe samoga da će ostaviti na životu one koje voli?
Rijeka ljudi pored njega bila je mutna, sastavljena od bezobličnih mrlja koje su trebale biti ljudi. Tlo pod nogama mu se treslo, srce luđački udaralo.

Unatoč svim unutarnjim komešanjima, hodao je uspravno, glave visoko podignute. Smiren, hladan, izraza lica kao da je siguran da je siguran u svoju ponovnu pobjedu.
Njegova ledena smirenost šokirala je neke od prisutnih, iza sebe čuo je negodovanja braće Lestrange. Kut usana mu se lagano trzne.
Bio bi glup kad bi pokušao opet igrati na istu kartu spasa. Nitko zdravog uma ne bi pomislio da bi bilo isplativo lagati u Ministarstvu da je bio pod Imperiusom drugi put iz dva razloga. Prvi, i sasvim očit, bio je taj da mu nitko ne bi povjerovao. Drugi je ležao u tome što bi ga Gospodar tame ubio čim bi nogom stupio u svoj dom.
Najviše od svega, lord Voldemort nije trpio izdajice.

Prostorija u koju su ga odveli bila je uska, mračna i vlažna.
Snažan auror za glavu viši od njega stajao je na vratima. Muškarčeve oči blistale su u mraku i susretale se s Luciusovima.
-Vašoj je supruzi javljeno da ste uhićeni. Poslat ćemo nekoga da Vam jave datum suđenja. Iskreno se nadam da ćete istrunuti u zatvoru- oštar glas aurora odjeknuo je tišinom.
Lucius mu nije uspio odgovoriti jer je čarobnjak snažno zalupio vratima i ostavio ga samog.
Osjećao se bespomoćno bez svog štapića, golo bez svog utjecaja. Samo dan ranije, ta gnjida mu se ne bi obratila tim riječima.
Pomisli na Narcissu, Draca i Lyru i nešto se u njemu slomi. Po prvi put u svom životu nije pronalazio izlaz.

Lucius Malfoy okusio je juhu koju je sam pripremao i shvatio da je umjesto lijeka stvorio otrov.

Palača Malfoy, lipanj 1996.

Kad ga je ranije tog dana poljubila i donila mu pelerinu, nije očekivala da će bilo što poći po zlu. Sama je sudjelovala u smišljanju plana i morala je priznati da nije bilo rupe u njemu.
Zato je smireno ležala u salonu pored kamina s novim brojem Vještičjeg tjednika u ruci. Teška deka ležala joj je na nogama, rubovi su joj se priljubili uz prastari tepih.
U kaminu je pucketala slabašna vatra. Kapci su joj bili teški, od topline obuzimao ju je umor.
Duboko je udahnula i odložila časopis sa strane. Ponovno su ih proglasili najutjecajnijom obitelji njihovog soja i to joj je neopisivo laskalo. Mrzila je svaki oblik tiskovine, od Dnevnog proroka do Odgonetača kojim je gnojila vrt, ali bila je svjesna moći koju ta vrsta komunikacije ima nad ljudima. Napišu li u Proroku da svinje lete, ljudi će u to povjerovati.