Zelena zvijezda[Harry Potter Fanfic]

Šesto

Little Hangleton, prosinac 1995.

Oči Gospodara tame sjale su od zadovoljstva. Sporim je koracima hodao po skučenoj prostoriji i poput spužve upijao svaku riječ koju je Lucius izgovarao. Kreacher nije mogao mnogo toga reći, tek neki detalji koji su se činili potpuno beznačajni tvorili su novu sliku o Harryju Potteru i samim time pružali mogućnost da je pretvore u oružje.
- Odličan plan, Luciuse. Zadivljen sam. Imao sam svoje sumnje kad sam tek došao, među prvima si mi okrenuo leđa. Ne gledaj me tako, znaš i sam da Gospodar tame nikad ne zaboravlja! Ali drago mi je da sam te ostavio na životu - tvoj um se više puta nekoliko mjeseci pokazao korisnim.

Lucius osjeti nalet ponosa. Nije bilo upitno što će učiniti kad se maleni vilenjak pojavio u njegovoj kući. Njegovo je znanje bilo previše dragocjeno, a njegova prisutnost je iz nekog razloga jako dobro djelovala na Narcissu. Lucius nije skrivao svoje osjećaje prema tom stvorenju, u njegovim je očima još uvijek bio tek jadni kućni vilenjak, ali tretirao ga je puno bolje nego što je to činio s Dobbyjem.
Jedno pitanje titralo mu je u kutu usana, nije se usuđivao postaviti ga. Gospodar tame nije volio kad ga se propitkuje.
- Dementori su nam se u potpunosti pridružili. Kad se ostali vrate, u detalje ćemo urediti plan. Idi. Tvoj te gospodar više ne treba.
Lucius se duboko pokloni. U sivim očima blistalo je uzbuđenje.
Konačno je došlo njihovo vrijeme, bit će na vrhu i nitko ih neće moći zaustaviti.

Palača Malfoy, Silvestrovo 1995.

Tamni obrisi golih stabala u dvorištu palače bacali su svoje blijede sjene po tankom bijelom pokrivaču.
Draco Malfoy tumarao je hodnicima svog doma u potrazi za zabavom. Blijede zrake jutarnjeg sunca probijale su se kroz maglu i unosile hladno svjetlo u kamene hodnike.
Došavši u zapadno krilo uspne se stepenicama i nađe se u širokom prolazu. Na samom kraju nalazio se veliki prozor ukrašen vitrajima. Bio je otvoren i hladan zimski vjetar ulazio je u kuću pritom se igrajući smaragdnim zastorima.
Frkne. Sigurno ga je otvorio onaj jadni vilenjak, on je pokazao veliku sklonost prema tome da želi prozračiti sve prostorije.
Brzim pokretom štapića zatvorio je prozor i hitrim koracima krenuo prema sredini hodnika.
Hodao je po grimiznom tepihu pa su njegovi ponosni koraci bili tihi, znak njegove prisutnosti bio je zaglušen.
Otvorivši peta vrata s desne strane začuo je tresak i svoju sestru kako ljutito psuje.
- Nemoj da te mama čuje, dobit ćeš jezikovu juhu o damskom ponašanju.
Ušao je u sobu i zatvorio vrata za sobom.
Purpurne tapete na zidu bile su protkane srebrnim nitima koje su u nizovima tvorile njihovo prezime.
Lyra je sjedila na svom krevetu u plavoj spavačici s hrpom knjiga pod nogama.
-O pristojnom ponašanju, ne damskom. I tebe bi zatekao takav tretman- ljutito mu je odgovorila i duboko udahnula, kao da razgovara s užasno napornim djetetom.
-Što hoćeš?
Draco se nasloni na zid i iz džepa na tamnoj pelerini izvuče zelenu jabuku. Promatrao ju je nekoliko trenutaka i potom je bacio prema Lyri koja ju je nespretno uhvatila i začuđeno pogledala brata.
- Donio sam ti nešto da pojedeš, samo sam to uspio prokrijumčariti iz kuhinje. Savjetujem ti da ne ideš dolje ako te ne pozovu. Mama i tata se svađaju.

Primjetivši njen znatiželjni pogled, nastavi: -Nisam puno čuo, ali vikali su oboje. Tata je rekao da je mama previše histerična, na što je ona poludjela i rekla mu da je onda morao oženiti Catherine Shacklebolt. Otišao sam jer se Kreacher smucao okolo, znaš da taj ogavni vilenjak stalno trči mami i tužaka sve živo i mrtvo.
- Catherine Shacklebolt? Pa planinski trolovi govore više od nje.
Draco se nasmije i sjedne pored sestre.
Lyra is ne reče ništa. Zagledala se u knjigu omotanu kožom i duboko uzdahnula. Takve svađe nisu bile tipične za njihove roditelje. Zapravo se nije ni mogla sjetiti kad su se posljednji put prepirali, a kamo li podizali ton jedno na drugo.
Da razbije tišinu, promijeni temu.
- Javila mi se Olive. Shvatila je da se nešto događa, gospodin Avery je neku večer došao kući potpuno uništen.
Draco frkne. Olive mu nije bila draga, previše je vremena provodila u besmislenim razgovorima. Djevojka koja nije cijenila svoju čistu krv, jednom ju je prigodom zatekao u društvu nekog mutnjaka. Ona se pravila da je u pitanju bila druga djevojka, a sestra mu tvrdoglavo nije vjerovala.
- Tata kaže da je Avery izgubio crtu.
Lyra slegne ramenima i ljutito puhne.
- Nebitno. Samo me ljuti njen ton - kao da su smrtonoše nešto loše.
Otvorila je knjigu i pogledavši prvu stranicu namrštila se, zatvorila je i ljutito bacila na hrpu.
Draco se glasno nasmije.
- Ly, pretvaraš se u Grangericu.
Njene oči postanu tanki sivi prorezi. Zgrabila je jastuk i, prije nego je uspio reagirati, počela ga tući po glavi i leđima.
- DA-ME-VIŠE-NIKAD-NISI-TAKO-UVRIJEDIO-TROLU-JEDAN!
Trebalo mu je tek nekoliko sekundi da se izvuče iz njezine navale bijesa.
- Ti nisi normalna. Kad kažem tati- zaustavi se u pola rečenice i sjeti se svađe koja se odigravala u prizemlju. Ne, možda je bolje da mu ne kaže.
Gledali su se nekoliko trenutaka, napetost je pucketala u zraku. Draco je ljutito stiskao šake, a Lyra je nokte zarila u jastuk.
- Gubi se iz moje sobe- rekla je otegnutim tonom.
- Vrlo rado. I prestani mi naređivati, nisi mi mama!
Bijesno otvori vrata.
- Aždaja- kaže ispod glasa.
U posljednjem je trenutku izbjegao jastuk koji je doletio u njegovom smjeru.
- Čula sam te, gulu smrdljivi!