Zelena zvijezda[Harry Potter Fanfic]

Drugo

Dolazak na suđenje bila je samo formalnost i Draco je toga bio savršeno svjestan. Formalnost koju je bilo potrebno odraditi, pojaviti se u javnosti podignute glave i gledati kako mu oca odvode u zatvor nije bila obaveza kojoj se radovao, ali majka je inzistirala. Razumio je zašto je toliko ustrajna u toj namjeri, a jako se rijetko protivio njezinim odlukama. Svejedno nije htio biti u toj zagušljivoj prostoriji okružen ljudima koji likuju jer će se Lucius Malfoy konačno naći gdje mu je mjesto. Pozvali su ih da svjedoče, možda čak i u nadi da će se netko od njih troje poskliznuti i otkriti previše. Majka je odbila poziv uz jednostavno objašnjenje.
"Nećemo ništa postići, uhvaćen je u misiji. Samo se izlažemo riziku da netko kaže previše."

Tog je jutra spavao nešto duže nego prethodnih nekoliko tjedana, sunce je već ispružilo svoje tople ruke po širokom plavetnilu. Kosa i vrat bili su mu okupani znojem, cijedio mu se niz leđa. Volio je ljeto, sunce i toplinu, ali mrzio je vlažnu kožu.
Sredio se, odjenuo smaragdnu pamučnu pelerinu obrubljenu tankim srebrnim linijama i sporim se koracima spustio u prizemlje. U prostranoj balgovaonici poda prekrivenog ulaštenim svijetlim drvom, zidova boje plitkog mora s pozlaćenim uzorcima i zavjesa čija se boja mogla usporediti s kavom koju je majka pila kad bi ostala bez čaja, prelamala se ranojutarnja svjetlost.
Svijetlosmeđi tepih smjestio se na sredini prostorije, na zidove su bili naslonjeni svijetli ormarići s kristalnim posuđem, proculanskim tanjurima i nekoliko okvira s obiteljskim fotografijama. Lyra je sjedila za dugačim stolom i mazala maslac na pitu koja je još uvijek bila vruća. Draco se namrštio, još uvijek nije mogao shvatiti kako njegova sestra može jesti. Sjeo joj je nasuprot.

"Dobro jutro", podzravila ga je ne naročito vedro. Na sebi je imala lanenu pelerinu boje lavande, onu koju joj je majka prošle godine poklonila za rođendan i koju je nosila u posebnim situacijama. Zijevnuo je i promrmljao nešto što je moglo biti ili Dobro jutro ili Što to radiš.
"Od čega su?" Pokazao je na pite koje su stajale na pladnju pred njim.
"Imaš od mesa, od jabuka i od jagoda", pokazala je i zagrizla svoju. Draco posegne za jednom od jabuka i pospe je šećerom u prahu. Doručak mu je bio po volji, osjećao je da mu kobasice i jaja ne bi prijali po ovakvoj vrućini. Točno u trenutku u kojem su završili završili s jelom, u prostoriju je ušla Narcissa. Rukavi purpurne pelerine lelujali su joj oko tankih blijedih ruku. Štapićem je mahnula prema stolu i posuđe je poletjelu zrakom prema sudoperu, a pladanj s pitama prekrilo je stakleno zvono. "Da ostanu svježe", rekla je i požurila ih. Među obrvama pojavila joj se tanka bora, kutovi usana bili su obješeni. Hodala je prostorijim poput snažnog vihora i nekim čudom nije ništa srušila. Draco je nikad nije vidio tako kaotičnu. Od sinoć nisu progovorili još niti riječi i posljednje što mu je sada trebalo bilo je upustiti se u taj razgovor.
U jedanaest su sati izašli iz kuće. Stali su pred ulazna vrata, toplo ljetno sunce bilo je skriveno s druge strane kuće.
"Uhvatite me za ruku", Narcissa je rekla strogo i ispružila ruku. Pogledali su je u nevjerici.
"Mislio sam da ćemo na metlama do Londona", usprotivio se Draco. Pogledala ga je krajičkom oka i na licu joj je zatitrao tanašan osmijeh.
"Suđenje je za jedan sat, ne bismo stigli. Osim toga, ti si još uvijek u kazni. Bez izuzetaka."
On i Lyra su se uplašeno pogledali i istovremeno posegnuli za majčinom rukom. U onom trenutku kad su je uhvatili, osjetio je kako mu se čitava utroba podiže i da više ne stoji na čvrstom tlu.

Sudnice su se nalazile na desetoj razini Ministarstva i do njih se moglo doći samo stepenicama. Na ulazu u samo Ministarstvo svo su troje morali predati svoje štapiće, čin protiv kojeg bi se Draco oštro pobunio da ga majka nije na vrijeme ušutkala otrovnim pogledom. Nije ni primijetio koliko je novinara bilo u blizini, skupili su se poput akromantula koje čekaju savršen trenutak da napadnu svoj plijen. Nekoliko trenutaka kasnije je saznao da će suđenje biti otvorenu za javnost, vijest koju je teškom mukom morao sažvakati.

Dvije minute prije suđenja rekli su mu da će njegova obitelj biti tu i nakon tjedana provedenih u izolaciji osjetio je nešto blago blisko osjećaju radosti. Dane je provodio u vlažnoj tamnici nedaleko sudnica u kojima su čuvali kriminalce koji su čekali suđenje.
Kriminalce. Kako je samo smiješna ta riječ, koliko je podložna oblikovanju od strane vladajućih, koliko je nedifinirana i subjektivna kao sama pojava. Znao je kako će sve ići, bio je tu prije petnaest godina. Isto mjesto, isti uzrok, drugačiji osjećaj. Prije petnaest ga je godina sve to zabavljalo. Bio je mladić, vješt u čarolijama, gladan u borbi za moć, u rukavims je čuvao karte za izlaz iz svake situacije u kojoj se našao. Imao je ženu i dvoje male djece i dvije savršene riječi koje su ga mogle osloboditi ljage služenja palom čarobnjaku. Bio je apsolutno siguran u to da će izbjeći sudbinu svoje svastike, njegova je odanost ionako uvijek bila prema samoj svrsi, ne prema čovjeku kojeg je slijedio.
Čarosudni je zbor bio u svom punom sastavu, a na čelu istog bio je novoizabrani ministar Scrimgeour. Lucius je pogledom pokrio čitavu prostoriju. Narcissa, Draco i Lyra sjedili su na lijevoj strani bezizražajnih lica. Činilo mu se da se strop sudnice prostire u beskonačnost iznad njega.
"Lucius Malfoy II., sin Abraxasa i Wilhelme Malfoy, suprug Narcisse, otac Draca i Lyre?" Ministrov glas utišao je prostoriju. Nekoliko fotoaparata škljocnulo mu je s lijeve strane. Pitao se koje će sve gadosti pročitati sutra o sebi u Proroku.
"Još uvijek znam svoje ime i članove obitelji, časni sude", progovorio je Lucius. Nekoliko se članova Čarosudnog zbora nakašljalo, ali Ministar je prešao oreko njegovog komentara. Lucius je sadašnjeg ministra upoznao prije deset godina, kad je isti bio dvadesetogodišnjak s čvrstim uvjerenjem kako se predrasude moraju izbrisati iz svijeta. Bio je to čovjek spreman boriti se vatrom protiv vatre, opasan čarobnjak čija je moralna ljestvica bila siva. Zatvorimo ih jer koriste neoprostive kletve, a u isto je vrijeme bio spreman ozakoniti iste ako to bude potrebno.