Sportašica (završeno)

7. "O, moj Bože!"

Nika P. O. V.

Nakon napornog treninga, došla sam kući i sve što sam htjela napraviti bilo je, leći na krevet i ustati tek iduće godine.

Naravno da to nije bilo moguće, morala sam se otuširati, oprati kosu, položiti račune Lari i ubiti Petra zbog one ideje da Leona ide sa mnom na treninge.

Nikad mira nemam.

...

Nakon što sam se otuširala i obavila sve od gore navedenog, uzela sam svoj mobitel i poslala Lari poruku da dođe do mene, kako bi se uvjerila da neće kasniti i da će biti brža od svjetlosti, u poruci sam napisala da je u vezi Luke.

"Eto me za dvije minute!" dolazi odgovor na moju poruku, zadovoljno se nasmiješim i krenem u wc osušiti kosu.

Za par minuta čuje se zvono ulaznih vrata.

Stvarno je bila brza ovaj put, pomislim u sebi i krenem otvoriti vrata.

"Bok!"

Okej, ovo definitivno nisam očekivala.

Na mojim ulaznim vratima stajao je dečko plave kose i plavih očiju, da skratim- Luka.

"Hej!" prevalim preko usana sabravši se.

Još uvijek se smješkao. Bože, kako je sladak.

"Ovaj... ostao ti je ručnik!" kaže kao da se tek sad sjetio zbog čega je došao.

Pogledam ga i shvatim da u ruci ima moj rozi ručnik.

"Hvala... umm, nisi trebao dolaziti!"

"Jel ti žao što sam došao?" pita me i dalje imavši osmijeh na licu, ovaj put njegov osmijeh bio je nekako zlobniji.

Podignem obrvu i upitno odmahnem glavom, a on svojom glavom pokaže na mene. Skrenem svoj pogled na sebe i jako brzo shvatim zašto se cerekao, ja sam bila u bade mantilu s rasčupanom kosom koja mi je padala na lice.

Što očekivati od kapetana nogometnog tima? Sasvim tipično. Stereotip.

"Žao mi je!" odgovorim glasno i inatljivo.

"Ostani žao, moram ići, vidimo se!" odgovori zabavljeno.

"Vidimo se!"

Nikad više neću otvoriti ulazna vrata dok sam u bade mantilu bez da pogledam kroz ključanicu.

Dvije- tri minute poslje mog brukanja pred Lukom, opet se čuje zvono, ovaj put je Lara, nadam se, jer se još nisam obukla.

Pogledam kroz ključanicu i uvjerim se da je to Lara.

"Znam... kasnim!" kaže ljutito prije nego što sam išta rekla.

"Nećeš vjerovati što se upravo dogodilo!"

"Pričaj!" odgovori mi nestrpljivo.

"Luka Mihaljević je upravo bio na mojim vratima!"

"Zezaš!"

"Ne!"

"Govori, govori!" udarala je rukama po mojim nogama.

"Donijeo mi je ručnik"

"Čekaj, sad je bio tu?"

"Da, prije dvije minute"

"Samo mi reci da si imala taj bade mantil!" govorila je kroz smijeh.

"Jesam" odgovorim i kroz smijeh jer ne mogu promijeniti prošlost.

"O majko mila!" gušila se od smijeha.