Sportašica (završeno)

22. "Pa, Tesla plan ti nije loš!"

Luka P. O. V.

"Kakvu ideju imaš?" upitam Petra koji se vragolasto smiješio i pritom je izgledao kao sotonin poslanik, što nam je u ovoj situaciji trebalo.

Prebacim pogled na Adriana koji je gledao u Petra i lagano se smiješio.

Zar samo ja ovdje ne znam što smjeraju?

"Šta ti je na toj ludoj pameti?" upitao je Adrian nakon što su završili kontakt očima.

"Vaš trener ne voli alkohol, jel tako?" sad je stvarno izgledao kao sotonin poslanik.

Adrian i ja klimnemo glavama u znak potvrde, pa on nastavi.

"Slušajte sad pažljivo! Nećemo ga napiti ako ste na to mislili, ali ćemo ga malo ošamutiti!"

Pogledao nas je s iščekivanjem u očima a nas dvojica smo s nejasnim izrazima lica čekali da nastavi.

"Nadrogirat ćemo ga!" poskočio je malo.

"Molim? Jesi ti zdrav? Koji je tebi vrag? Nema šanse!" Adrian je umalo dobio živčani slom.

"Potpuno sam zdrav i ne bi mu ništa bilo jer bi koristili laganu drogu." opušteno objasni Petar kao da priča kako će nekom djetetu u parku uzeti sladoled.

"A ti si mi kao neki stručnjak za drogu?" podrugivao se Adrian.

"A sve i da se odlučimo za takvo nešto..." krenuo sam pričati.

"A nećemo!" spremno me prekinuo Adrian.

"Odakle nam droga?" završim svoju prijašnju misao.

"To prepustite meni!" odgovori mi na pitanje.

"Odakle tebi droga?" upita razrogačenih očiju Adrian.

"Znaš onog lika od kojeg smo kupovali travu za onu zabavu?" upita Petar kao da se osiguravao od nečega.

"Znam, da pogađam, prodaje i drogu?" reče Adrian.

"To ne ide jedno bez drugog i nemojte to više zvati drogom jer zvuči preokrutno, zovite to travicom drijemicom!" reče ponosan na ime koje dodjelio drogi.

"Travicom drijemicom?" ponovim za njim, "zašto?"

"Zato što će od nje zaspati, zar nije logično?" reče uvrijeđeno.

"Pa kakve onda veze ima alkohol s tim?" upitao je Adrian.

"Zar se vama sve mora crtati?" reče već vidno iznerviran.

"Pa te tvoje glupe planove Nikola Tesla ne bi shvatio!" sada je i Adrian bio ljut.

"Kad Mihael zaspe, zalit ćemo ga rakijom, onom pravom, smrdljivom i trener će misliti da se olešio od alkohola kojeg on ne podnosi i smjenit će ga s mjesta kapetana." završio je.

"Pa, Tesla plan ti i nije loš!" iskreno priznam.

Petar skrene pogled prema Adrianu čekajući njegovu reakciju.

"Kako ćemo mu podvaliti drogu?" kaže Adrian nakon premišljanja.

"Travicu drijemicu," ispravi ga Petar, "ubacit ćeš mu je u bocu s vodom!" kaže pokazujući prstom prema njemu.

"Okej, sviđa mi se plan!" reče Adrian a Petar to dočeka s oduševljenjem na licu.

Njih dvojica pogledaju prema meni.

"Slažem se" kažem s osmjehom na licu.

"Uh, umalo da zaboravim, to će se sve dogoditi na večerašnjoj utakmici," reče Petar nakon što smo se svi složili.

...

Adrian i ja smo napravili sve po planu, to jest stavili smo travicu drijemicu Mihaelu u piće, sad sve treba pustiti da se odvija prirodnim tokom.

"Jesi li ti vidio Mihaela?" sumnjičavo me upitao Adrian.

Zamislio sam i tek onda shvatio da ga uopće nisam vidio.

"Nisam," odgovorim zamišljeno, "ali u čiju smo bocu onda stavili travu?" upitam ga.

"Znao sam da ovo neće dobro proći!" gunđao dok smo već bili u trku prema svlačionicama gdje je bio Petar koji je, kad Mihael zaspe, trebao po njemu proliti rakiju.

Upali smo u svlačionicu i krenuli preturati po mjestu na kojem je inače sjedio Mihael.

"Evo je!" pobjedonosno uzvikne Adrian i podignu bocu u zrak.

"Evo čega?" s vrata svlačionice čuo se nečiji glas.

Okrenuo sam se da vidim tko je.

Mihael.

"Ništa što bi se tebe ticalo," drsko odgovori Adrian.

"Daj mi to!" krenuo je prema Adrianu.

"Ne guraj nos tamo gdje mu nije mjesto!" prepriječim mu se na putu prema Adrianu.

Nisam to napravio zato što je Adrian bio slab ili ne znam što, nego zato što je meni ovaj kreten već pijuckao moju krv na slamčicu i imao sam potrebu da mu razbijem onu njušku.

"Izgleda da si zaboravio, ali više nisi kapetan, ja sam!"

Moj mozak je izgubio kontrolu nad mojom šakom i ona je poletjela prema licu ovog kretena ispred mene.

Na tren je izgubio ravnotežu, ali se brzo uspravio, a zatim sam ja osjetio bol oko usne.

Za bol nije bilo vremena i već u idućem trenutku Adrian je zamahnuo šakom prema Mihaelovom nosu, nakon tog udarca Adrian je također dobio svoje.

Bijes u meni je proključao i adrenalin je prostrujao mojim tijelom, te sam opet zamahnuo šakom i udario Mihaela.

Nas dvojica smo se hrvali kad se na vratima svlačionice začuo trener.

"Koji je vama vrag? Jeste zdravi?" para mu je išla na uši.

Odmakli smo se jedan od drugog.

Iako je bio ljut, prvo smo morali odraditi utakmicu jer mu je to bilo na prvom mjestu, pa tek onda kažnjavanje.

"Izlazite na teren! Za ovo ćemo se obračunati kasnije," rekao je prijeteći prstom.

Kad smo izašli na teren, za moje oči zapela je Nika i mogao bih se zakleti da je i ona mene pogledala. Kad je vidjela da mi usna krvari, kao i ovom kretenu sišla je s tribina i za tren se našla preda mnom, zaobišla je Mihaela.

"Što ti se dogodilo?" rekla je lagano dodirujući svojom rukom moju usnu, što je malo zaboljelo te sam se trznuo.

"Mala nezgoda," odmahnem rukom i nasmijem se.

"Utakmica treba početi, molimo gledatelje da se smjeste!" kroz razglas se čuo voditelj.

Nika je krenula prema svom mjestu.

"Čekaj, jel ovo znači da više nisi ljuta na mene?" upitam je malo prine nego se vratila na svoje sjedalo.

"Znači!" doviknula mi je.

Evo nastavka i, nažalost ovo je pretposljedni nastavak ove priče.