"Nika,kako možeš pasti tjelesno?" vikao je bijesno moj tata.
...
Sigurno se pitate koja budala pada tjelesno, e pa ta budala sam vam ja.
Nisu svi predodređeni za sport ali ja sam poseban talent.
Trailer by @salvatorexqueen
Best rank:
#1 in teen fict...
Nakon Lukinog isključenja utakmica je prebacila u nižu brzinu, ali su naši izvukli pobjedu.
"Evo nas!" rekao je Adrian izlazeći iz svlačionice za njim je izlazio i Luka, Marko i Ivan.
"Koliko vam treba? Idemo!" nestrpljivo je požurivala Lara.
"Kuda?" promrljao je Marko žvačući nešto.
"Idemo proslaviti pobjedu!" rekla je Lara kao da je to najlogičnija stvar na svijetu.
"I idemo proslaviti Lukin gol!" nadodala je i u mene značajno pogledala pa su me pogledali i Luka i svi ostali.
Ubit ću je!
"I Ivanov gol, također!" kažem s nekim glupavim smiješkom kako bi se izvukla iz ove užasno neugodne situacije.
"Nika jel idemo proslaviti i onaj protivnički gol?" kroz smijeh je izustio Petar.
Kad su svi shvatili o čemu priča, grohotom su se nasmijali.
Složila sam neki namrgođen izraz lica i krenula se pravdati, ali...
"Ajde ljutice, dogodi se i to!" reče Luka. Zatvorim usta svjesna da ne mogu sama protiv svih.
"Pa gdje idemo?" upitam kako bi skrenula ovu temu.
"Idemo na kolače!" reče Lara i veselo pljesne rukama kao dvogodišnje dijete.
Adrian je to spazio i slatko se nasmijao.
"Pa oćemo se onda pokrenut?" živčano je uspuhnuo Ivan.
"Ajmo, ajmo!" rekao je Luka i napokon smo se pokrenuli.
...
"Koji je najveći kolač koji imate?" upitam ljubazno zbunjenog konobara kojeg je Marko doveo do ludila jer je tražio bakin desert s čokoladom, posebno rastopljenom karamelom, cimetom, kikirikijem i rozim šlagom.
"O... ovaj kako mislite najveći kolač?"
"Jel te mogu nešto pitati?" obratio se Marko konobaru.
Konobar je složio izraz lica "Bože, spasi me!" ali nije njemu bilo pomoći.
"Taj držesni izraz lica sigurno znači da mogu!" rekao je s velikim osmijehom na licu.
"Jesi ti stvarno tako glup ili glumiš, ako glumiš onda ti treba dati Oscara za najgluplju ulogu od postanka čovječanstva!"
Ivan se ustao i povukao konobara za nadlakticu i odmaknuo se od nas.
Nakon dvije minute se vratio.
"Ja ću tebe ubiti i onda ću te secirati pa ću te onda složiti u one staklene kvadrate u kojima se drže žablji organi. Tamo ću ja tvoje staviti i to odnijeti profesorici iz biologije i na te kvadrate ću napisati da to bijaše bubreg Marka Čondrića koji je preminuo slučajnom i iznedandom smrću!" sav se uspuhao dok je izrekao ovu prijetnju koja je sve nas nasmijala.
"Vidiš da ja nisam najgori u smišljanju prijetnja!" rekao je Petar Adrianu.
Uskoro je došla naša narudžba i moj veliki kolač.
"Zar ćeš ga stvarno cijelog pojesti?" pitao me s nevjericom Luka koji je sjedio kraj mene.
"
Da, zašto ne b...?" dok sam ja završavala svoju rečenicu, trećina mog kolača išla je ravno prema njegovim ustima.
"To je bilo moje!" glasno sam rekla, on me pogledao kao da je to što je napravio najbezazlenija stvar na svijetu, ali to je bio moj kolač.
"Pa samo ti pomažem oko kondicije!" kaže potpuno opuštenim tonom dok je meni para sukljala iz ušiju.
"Pa ne možeš steći kondiciju ako jedeš kolač u kojem ima tri kilograma čokolade!"
"Smirite se golupčići!" reče Lara.
Ovo je proslava pobjede iz snova, samo se na moj račun zezaju, oni meni žele zagorčati život. Petar mi ne da mira od kako sam se greškom razveselila protivničkom golu, Lara me ne pušta da dišem jer misli da ima nešto između mene i Luke i na kraju ovaj klipan mi pojede pola kolača, divan život, zar ne?
...
Napokon kući, nakon dugog dana i prejedanja čokoladnim kolačem kojeg sam naručila nakon što su se svi prejeli da nisu mogli otvoriti usta pa mi nisu mogli pojesti kolač, ne mogu oni protiv mene, hehe.
Spremajući se za spavanje u misli mi uleti Lukina sestra i njene plave okice, iste Lukine.
Na brzinu završim što sam počela i ubrzo se nađem kako kucam na vrata od Petrove sobe.
Otvori mi i zbunjeno me pogleda.
"Moram ti nešto reći!" uđem i zatvorim vrata za sobom.
"Šta je bilo?"
"Ovaj, ne znam kako da ovo kažem ali trebam tvoj savjet!"
Lice mu je poprimilo ubitačno ozbiljnu facu.
"Luka ima mlađu sestru kojoj treba koštana srž, a on joj je ne može dati i na pamet mi je pala ideja da, možda ja odem u bolnicu da provjerim mogu li joj ja pomoći!"
"Zašto joj on ne može dati srž?"
...
"I kad me onako pogledala svojim plavim okicama!" završavala sam s prepričavanjem i svojim doživljajima.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Ja ću isto ići!"
"Ne moraš, povesti ću Laru da bude sa mnom ako nešto bude!"
"Nisam mislio na to! Idem i ja s tobom provjeriti može li joj moja koštana srž pomoći!"
Njegove riječi na mom su licu ocrtale jedan veliki osmijeh te sam mu se bacila u zagrljaj.
"Hvala ti i laku noć!" odskakućem u svoju sobu i lagano utonem u san.
