Sportašica (završeno)

11. "Nagrebusile smo!"

Nika P. O. V.

Prošlo je već skoro mjesec od sve one zbrke. Nisam išla na treninge jer nisam mogla, a nakon što je Adrian Luki razbio nos nisam niti htjela ići jer bi drugi put Luka vjerovatno gore prošao.

Ovaj mjesec je bilo natjecanje koji moj organ može duže pretrpjeti Leonu. Svaku trunku samo kontrole sam upotrijebila i ko me sad nazivcira, neće dobro proći jer sam potpuno izgubila taj osjećaj.

Nakon onog incidenta na tjelesnom, trener me poštedio cijeli mjesec. Cijeli mjesec me gledao pogledom koji je izgledao kao "poštedit ću je, ipak je trudna", a to i nije bilo tako neočekivano jer je trener jako tvrdoglava osoba pa mu uopće nismo dobili priliku objasniti da nije bilo ničeg između nas.

Jedina dobra stvar u svemu ovom je bila ta da nisam niti tjelesno radila, niti išla na bilo kakve aktivnosti i zbog moje ruke bila sam pošteđna i kućanskih poslova, a Petru je to jako teško palo.

Svemu dođe kraj, pa tako i mom ljenčarenju jer danas poslije nastave idem skinuti gips i vraćam se starom, "aktivnom" životu.

...

Zvono je, napokon oglasilo kraj nastave i moj lagodni životni proces upravo se bližio kraju.

Izašla sam s Larom u školsko dvorište i pogledom tražila moju majku s kojom sam trebala ići u bolnicu. Dok sam pogledom lutala po školskom parkingu u oči mi je upala Barbara i njezin bijesni izraz lica.

"Slušaj me sad pozorno!" kreštala je i ubola svoj umjetni nokat između mojih sisa, da 'prostite.

"Što hoćeš?" preokrenula je očima Lara.

Lara i Barbara su bile alergične jedna na drugu, nikako se nisu podnosile.

"Želim da se makneš od mog dečka!" prosiktala je kroz zube.

"Makni te umjetne kopite od mene!" rekla sam žustro i pecnula je po ruci dajući joj znak da me ne dira.

Primjetila sam da se Lara nasmijala na ovo što sam napravila.

I Barbara je to primjetila i već u idućem trenutku uhvatila je Laru za zglob i kroz zube izustila da se njoj nitko ne smije.

Ogledala sam oko sebe dok su Lara i Barbara razmjenjivale bijesne pogleda iz kojih je kuljala vatra. Primjetila sam da se oko nas skupio već znatan broj ljudi koji su željeli vidjeti fijasko koji će ovdje nastati ako nešto ne napravim.

"Nitko ti se ne smije jer te se boje svi zato što si ružna!" rekla je Lara odučno gledajući je u oči.

I tu zabava počinje, u idućem trenutku Barbarina je ruka poletjela prema Larinom obrazu i Lara je bila na podu.

Kakva bi ja to prijateljica bila kad ne priskočila u pomoć najboljoj prijateljica, a i već ranije sam spomenula da nemam više samokontole.

Kad mi je do mozga došla informacija da je Barbara upravo udarila moju najbolju prijateljicu, refleksno sam podigla ruku na kojoj je bio gips i zamahnula svom snagom te u idućem trenutku osjetila sam tupu bol u ruci i gledala u Barbaru koja je ležala na podu, a Lara se zadovoljno smeškala.

"Nagrebusile smo!" rekla je i dalje smiješeći se.

"Znam!"

U trenutku kad sam to rekla čula sam dobro poznati glas moje majke iza mene.

Bože, molim te da nije ovo vidjela!

"Nika... pobogu, što si to napravila?"

"Napala me je, eto što je napravila!" prije nego sam uspjela odreagirati javila se kreštava koza dižući se s poda.

"Ti zaveži!" zaprijetila joj je Lara.

Otvorila sam usta kako bi joj odgovorila na pitanje kad se čuo kroz razglas direktorov glas.

"Dundić, Blažević i Kreković u direktorov ured."

"Čekam te ovdje!" otpuhnula je moja majka.

"I požuri, moraš u bolnicu!"

...

"Ona je nas prva napala, to je bila samoobrana!" Lara se žestoko raspravljala s direktorom i onom glupačom.

Lara je tip osobe koji ne da na sebe i upravo je taj instikt sad proradio i hvala Bogu na tome jer da sam duže ostala u toj kancelariji s Barbarom, ubila bi je.

Kad sam izašla, dočekala me majka sa stotinu pitanja, ali kasnili smo doktoru pa me većina predavanja zasad zaobišla.

Doktor mi je skinuo gips i sve je bilo u redu iako sam ja osjećala prilično jaku bol od onda kad sam udarila onu flundru.

Moj lagodni život završava ovdje i sad.

Sad me čeka jezikova juha...

A/N

Evo gaa...
Ovaj nastavak je posvećen "najvećem Barbarinom fanu" lsaade005
Do idućeg putaa...
❤❤