11.Dio "Hunting"

428 22 6
                                    

Ušla sam u Gemminu sobu,koja je bila sva u nekim vedrim bojama i bila je jako uredna,s obzirom na to koliko mi djevojke možemo razbacati kad se oblačimo.Ona je vampir,vjerovatno joj ne treba puno vremena dda spremi,ipak vampiri su znatno brži. Otvorila je svoj veliki bijeli ormar,a predamnom se našlo bezbroj nekih raznobojnih majica,hlača i haljina.

„Izaberi šta god želiš,ali moj savjet ti je šorc,hlače ili trenerka.Puno je lakše loviti u tome,nego u skunjama i haljinama.“-rekla mi je blago se smješkajući.Klimnula sam glavom,a ona je izvukla tamne teksas hlače i sivu majicu dugih rukava.

„Izvoli..Mislim da će ti u ovome biti najudobniije.“-rekla mi je ljubazno,pružajući mi hlače i majicu.

„Hvala ti“-rekla sam joj uz mali osmjeh.Ona je izašla,ostavljajući me da se presvučem.Skinula sam  zelenu haljinu,te je odložila na bijelu stolicu.Obukla sam majicu,a zatim  hlače.Pogledala sam se u ogledalo,te zapazila nešto čudno u mojim očima.Nekontrolisanom vampirskom brzinom sa došla do ogledala,shvativši  da su mi oči crvene.Trepnula sam nekoliko puta..I zasita..Oči su mi bile crvene.Pogledala sam u pod i shvatila da sam bosa.Okrenula sam se nekoliko puta po sobi s nadom da ću uledati neke starke ili patike.U jednom ćošku stajale su bjele plitke starke.Pokušala sam kontrolisati svoju brzinu,ali meni kao novorođenom vampiru teško uspjeva.Obukla sam ih,a valjda se Gemma neće ljutiti.Prošla sam prstima kroz kosu,te izašla.Pogledala sam lijevo-desno kako bi  ustanovila na kojoj strani se nalaze stepenice.Krenula sam ne lijevo.Sišla sam niz stepenice,a zatim  se ubrzo našla u velikoj postoriji,koja je predstavljala dnevni boravak.Tu su sjedile Anne,Gemma i Selena,a s njima i Lou i Liam.Došla sam do njih,te se nervozno nasmješila.

„Jesi spremna?“-upitao me Liam,primjetivši moju nervozu.

„A..Valjda..“-rekla sam,te se kiselo nasmješila.

„Harry te čeka na drugoj strani kuće.“-rekla je Gemma,na šta sam ja samo potvrdno klimnula glavm,te izašla.Okružila  sam oko kuće,a onda ugledala visokog dečka,kako gleda negdje u daljinu.Prišla sam mu,a on se trznuo kao iz nekog transa.

„Pa..Idemo.“-rekao je,upućujući mi neki polu osmijeh.Uzvratila sam mu osmjeh,a onda smo krenuli.Sišli smo u šumu,nedaleko od kuće.

„Znači..Idemo u lov.I moraš naučiti kontrolisati svoju žeđ,i navići se na životinjsku krv,jer mi ne ubijamo ljude.Pošto si ti sad novorođeni vampir,samim tim si i jača od svih nas u kući.Ti imaš dar..Kao što svaki vampir ima..Imaš štit...Taj štit ti omogućava da ukoliko te neko napada,da ublažiš bol ili potpuno da zaštitiš sebe,pa čak i nekog drugog,ali to ćemo te kasnije naučiti.Na to smo mislili kad smo rekli da si mentalno prejaka.I imaš još jedan dar..Rijetko je da neko ima više darova..Posjeduješ jaku struju u sebi,možeš čak da ubiješ s njom.“-objašnjavao mi je.A žeđ u meni je sve više rasla.Žeđ za nečim nepoznatim.

„A šta misliš da se trkamo?“-predložio mi je,to mi je zvučalo zanimljivo,a i htjela sam da isprobam svoju brzinu.Klimnula sam glavom..A onda smo krenuli...Trčala sam nevjerovatno brzo,Harry je dosta zaostajao za mnom.Dok sam trčala,primjetila sam da vidim apsolutno sve,svaki detalj,kao i u kući.Harry me je prestigao,te poletio visoko...Izgubila sam ga iz vida,te sve više ubrzavala trčanje.Odjedom se on stvorio ispred mene,i zaustavio me,hvatajući me za laktove.Nasmijao mi se,a ja sam mu uzvratila osmjeh.

„Moram priznati..Brza si.“-rekao je kroz smijeh...Osjetila sam miris životinjske krvi.Naglo sam okrenula glavu,u smijeru odakle se osjetila krv.Ugledala sam jelena..Polako sam hodala,jer životinje osjete kad im se opasnost približava,opasnost sam u ovom slučaju bila ja.Spustila sam se na zemlju,te iskoristila jelenov trenutak nepažnje,i napala ga.

------------------

Sjedila sam u devnom boravku,zajedno sa ostalima,gledajući neku emisiju.Prisjećala sam se današnjeg dana.Ukus krvi...Sjećam se koliko mi se gadilo to,a danas je pijem i to sa užitkom.Čula sam neke zvukove iz vana,te refleksno okrenula glavu u smijeru odakle je dopirao zvuk.Primjetila saam da su ostali uradili isto,samo ne toliko izražajno kao ja.

„Opusti se..Čulo vida i čulo sluha su poboljšani,vidiš sve do najsitnijeg detalja,a čuješ sve do najtišeg šapata.“-rekao je Harry,na šta sam brzo okrenula glavu,ovaj put prema njemu.Na vratima se pojavio Liam zajedno sa nekom djevojkom.Radilo se o vampirici,jer da nije..Osjetila bi ljudsku krv.Čim se pojavila na vratima nisam imala dobar osjećaj,gledala sam je oštro i poprijeko.Ubrzo je stala ispred mene,zakljanjajući mi pogled na TV. Pogledala sam je upitnim pogledom,na šta je ona pružila ruku.

„Sophia,drago mi je.“-rekla je nekim izvještačenim glasom. (Svi koji vole Sophiu,nek ovo ne svhate kao uvredu,ipak se radi samo o priči.)

„Alice,i voljela bi reći da mi je drago,ali nije.“-rekla sam drsko,ne pružajući ruku,kao znak upoznvanja.A zatim ustala,te se uputila u gostinjsku,sad već moju sobu..Sjela sam na 'krevet',a zatim usmjerila pogled prema prozoru.Gledala sam u oblake koji su šetali po nebu.Ne znam zbog čega,ali imam neki loš osjećaj u vezi te Sophie,ni kad sam bila čovjek me nnisu varali osjećaji,a kamoli sad.Čula sam kucanje na vratima u nekom čudnom ritmu.Pogledala sam u pravcu bijeih drvenih vrata,te ugledala kovrdžavog dečka,sa nekiim pomalo zabrinutim pogledom.Došetao je,a zatim sjeo kraj mene.

„Čemu onakvo ponašanje?“-upitao je smirenim glasom,očekivajući od mene odgovor,

„Nemam baš dobar osjećaj u vezi nje.“-rekla  sam i dalje gledajući prema prozoru.

On je na to samo klimnuo glavom,a zatim je podigao ruku,te svojim prstima uhvatio moju bradu,a zatim je okrenuo prema sebi.Gledao me svojim prelijepim zelenim očima,pravo u moje.Vampirskom brzinom me privukao sebi i poljubio,nisam se protivila.Naprotiv,svidjelo mi se.Naše ljubljenje je bilo sve grublje i grublje,jer oboje smo vampiri,ja sam jjoš pri tome jača,ali ni meni ni njemu to nije smetalo.Palcem je nježno prelazio preko mog obraza,dok je drugu stavio na moj potiljak.Ja sam oba dlana držala na njegovim nježnim obrazima.Na kratko se odmako od mene,te se  slatko nasmijao,što je izazvalo pojavu rupica na njegovim obrazima..Uzvratila sam mu osmjeh,te me još jednom brzo primakao sebi,i poljubio.Sve se ovo čini tako nestvarno,do prije mjesec dana on je za mene bio jezivi čudak,a sad se ljubim sa njim u njegovoj kući.Danas..I nemoguće postaje moguće,uvjerila sam see više puta u to..

Etoo..Konačnoo su se spretljali xd Čitajte,komentarišite... :) I molim bez napadanja zbog Sophie,ovo je saamo priča.

'Try'Where stories live. Discover now