Vec šest dana smo ovde,njeno stanje je isto.
Još uvek je u komi doktori postaju nervozni,lekovi su sve jači ako se ne probudi uskoro njeni bubrezi će uskoro krenuti da otkazuju.
Trenutno smo tu svi,opet samo čekamo,sedimo i čekamo.
-Uzmi jedan mafin Alex.
-Ne mogu,hvala ti Ana.
-Moraš da jedeš,hoćeš da se razboliš?Šta ako se ona sad probudi,a ti se razboliš?Umesto da se veselite moraćemo i tebe u bolnički krevet.
-Ok,ok shvatio sam Ana.
Uzeo sam jedan mafin i na silu ga pojeo,polako je počeo da pada mrak svi sem mene su otišli kući.
Prošla je ponoć ušli smo u sedmi dan kako se ne budi.
Otišao sam kod nje u sobu i seo na stolicu pored njenog kreveta,spustio sam glavu na njen krevet i nadao sam se da ću uspeti malo da odspavam.
Jak zrak sunca me je udario u oči,pogledao sam na sat prošlo je već 08:00,ufff divno sav sam se uskočio.
Hteo sam da ustanem,ali se dogodilo ono za čim sam čeznuo dugih sedam dana.
Eli mi je stiskala ruku,nije htela da me pusti.
Ustao sam i pogledao je,oči su joj bile zatvorene još uvek.
Počeo sam da dozivam njeno ime i da joj milujem lice.
Konačno su me pogledale te divne zelene oči.
-Idem po doktora.
Istrčao sam iz sobe i uleteo u doktorovu ordinaciju.
-Ona....
-Šta?
Bio sam toliko zadihan i uzbuđen da sam jedva uspeo nešto da mu kažem.
-Budna je.
Doktor je obukao svoj mantil i krenuo je ka njenoj sobi.
-Ne možeš sad unutra.
-Uredu.
Šetkao sam ispred sobe i čekao doktora,već pola sata ljudi samo ulaze i izlaze.
Opet mi niko ništa ne govori.Ali makar se probudila,konačno ćemo moći da nadoknadimo sve izgubljene godine.
Uzeo sam telefon i svima javio da se probudila,doći će uskoro.
Nadam se da neće ostati još dugo u bolnici,smučilo mi se ovo mesto.Mnoge ružne i tužne stvari sam video ovde za ovih sedam dana.
Doktor je konačno izašao ovaj put je imao osmeh na licu,prišao mi je i spustio mi ruku na rame.
-Dečko sve će biti uredu,tvoja sestra se probudila.Sve će biti dobro.
-Hvala vam na svemu doktore.Koliko će još biti u bolnici?
-To ne mogu da ti kažem u ovom trenutku.
-Uredu.
-Možeš kod nje,samo nemoj da se zamara.
Ovaj put mi je bili malo teže da udjem,budna je da li je čula sta sam pričao?
-Alex.
-Hej spavalice.
Prišao sam joj i poljubio je u obraz.
-Kako si?
-Užasno sve me boli.
-Biće bolje.
-Gde su ostali?
-Sace da dodju,poslao sam ih kući da odmore.
-I ti bi morao da odmoris,podicnjaci su ti ogromni.
-Ma kakav odmor.
Ubrzo su ušli i ostali u sobu,svi smo bili srećni konačno.
Pričali smo i smejali se kao nekada.
Gledao sam ih kako se vesele i razmišljao kada će biti pravi trenutak da joj kažem istinu.
Ema kao da je znala šta me muči.
-Idemo Alex i ja malo na svež vazduh.
-Hoću i ja.
-Ti ne možeš.
-Hvala Ema,tako da kažeš drugarici u bolnici.
-Volim te.A kada ti doktor dozvoli vodimo te u šetnju.
-Šalim se bre.
Ema i ja smo izašli iz bolnice i seli na istu onu klupu gde sam sedeo prvo veče kada je došla u ovu bolnicu.
-Šta te muci?
-Želim da joj kažem da sam joj brat,da je zagrlim i da joj kažem koliko je volim i koliko sam srećna što sam je našao.
-Znam ljubavi,ali mislim da danas nije pravi trenutak reci joj sutra.Još nije svesna ni ove nesreće.
-Znam.Upravu si.Sutra ću joj reći.
Vratili smo se u bolnicu,Luc i Ana su bili ispred.
-Gde je Marc?
-Ostao je sa njom u sobi.
Dugo se zadržao kod nje u sobi,a ja sam postajao sve ljubomorniji.
Zašto mi krade vreme koje sam ja mogao da provedem sa svojoj sestrom.
Postao sam užasno sebičan kada je ona u pitanju,ipak mi treba mnogo toga da nadoknadimo.
-O deco vi ste još tu?
-Jesmo doktore.
-Večeras svako svojoj kuci,da se lepo odmori te.Jasno?
-Ja ne mogu da je ostavim.
-Ostavljaš je u najboljim rukama,hajde odmorite se pa se sutra opet vidimo.
Ušli smo u sobu da se pozdravimo sa njom.
-Idemo mi,da li ti treba nešto?
-Može neka knjiga.
-Neka odredjena?
-Ne bilo koja.
-Donecu ti sutra ujutru.
-Hvala ti Ema.
-Ništa.
Ema i ja smo ušli u kola i krenuli ka mojoj kuci.
-Hoćeš ti ujutru da joj odneseš nešto da jede,a ja ću da idem da joj kupim neku knjigu?
-Može.
-Šta voli da čita?
-Aaa Muso-a popela mi se na glavu sa njim.Rekla je kako bi volela da ima sve njegove knjige.
-Ok i to smo rešili.
Konačno smo stigli kući,uželeo sam se svog kreveta.
Istusirali smo se i legli konačno da se na miru naspavamo.
-Alex ustaj već je 11:00.
-U jee kad pre.
-Legli smo u 00:00,baš smo se naspavali.
-Definitivno.
Spremili smo se i krenuli ka bolnici,Ema je izašla kod jedne pekare,a ja sam nastavio ka knjižari.
Imao sam sreće da su imali sve njegove knjige u ovoj knjižari.
Ušao sam u njenu sobu ona i Ema su jele i smejale se.
-Ćao devojke.
-Ćao.
-Jao ja moram da idem.
-Gde ćeš Ema?
-Moram da završim nešto,brzo se vraćam.
Prišla mi je da me poljubi i tiho mi sapnula "Sad joj reci".
-Doneo sam ti nešto.
-Jao Alex ovo je divno,hvala ti puno.
-Ma ništa.Nego znaš da si mi rekla da hoćeš da nađeš tvoje.
-Da.
-Pa našao sam tvoju porodicu.
-Stvarno?
Osmeh joj je zaigrao na licu i bilo mi je lakše da joj sve kažem.
-Pa gde su?
-Vidiš ja...
-Reci već jednom.
-Ja sam tvoj brat.
-Molim?
-Da.
-Alex ne mogu da ti opišem koliko sam srećna.
-Nisi svesna koliko mi je laknulo što si tako dobro prihvatila.
-Kako tebe da ne prihvatim?Ali zašto su samo mene ostavili?
-To je duga priča.
-Ispričaj mi ja i onako nemam gde da odem.
-Važi seko.
-Moj bata.
Zagrlili smo se i poljubili,mojoj sreći nije bilo kraja.
Prihvatila me je i bolje nego što sam mogao da zamislim.
YOU ARE READING
Razdvojeni
RomanceAlex arogantni mali bogatas koji ima sve u zivotu I skromna Eli koja zivi skromni zivot na maloj farmi.Dva potpuno razlicita zivota,ali su trebali da budu isti.Alex I Eli su blizanci koji su razdvojeni na rodjenju,i ako ne znaju jedno za drugo dele...