*Reality* (L.P...Croatian ZAVRŠENA)

Police

Sjedim na krevetu i ne mogu se pomaknuti ni milimetra. Gledam se oči u oči sa osobom koja mi je doslovno uništila život. I ne mogu ništa napraviti povodom toga. On drži pištolj uperen prema meni a od njegovog pokvarenog osmjeha ledi mi se krv u žilama.
"Umrjeti ćeš, kučko. Slatko spavaj." kaže i ubrzo kao usporenu snimku vidim metak koji se kreće prema meni. Čuje se pucanj i moj vrisak. Zatvaram oči kako mi posljednje što vidim ne bi bio on. Ali kada ih otvorim shvatim da sam ponovno imala noćnu moru. Život je sranje.
Shvatim to ponovno kada vidim da sam već trebala ustari jer Jane dolazi za pola sata. Ponovno će ona čuvati klince. Ali ne sama. Niall je s njom i preformulirali su ono nešto u ozbiljnu vezu. Potvrda o tome stigla je onoga dana kada su mi službeno objavili da su se zaručili. Kada me nazvala i počela vrištati u slušalicu znala sam da su napravili takvo nešto. Iako je moja prva reakcija bila nešto tipa "Niste normalni" na kraju sam shvatila da je to njihov život i da trebam pustiti policajčića da voli moju sestru. Tko sam ja da im sudim? A naravno on je zbog nje odbio ići u Italiju, to je slatko. I samim tim potezom dokazuje koliko ju zapravo voli.
Na brzinu se otuširam i obavim higijenu, pa odem u kuhinju kako bih pripremila klincima nešto na brzinu za doručak. Spremim slaninu i jaja, serviram na tanjure pa odem probuditi njih dvoje.
.....
Zvono na vratima oglasi se baš onoga trenutka kada operem posljednji tanjur. Sreća što Jane većinom kasni. Djeca su spremna i u dnevnom boravku gledaju crtane filmove. Trenutno se, bar mislim, prikazuje 'Mala Sirena'.
Otvaram vrata a Jane i policajčić se ljubakaju.
Pročistim grlo kako bih dobila njihovu pažnju.
"Samo pokušavajte držati ruke i usta dalje jedno od drugoga, u blizini djece. Djeco." kažem a oni se nasmiju
"Bok i tebi sestrice." kaže Jane a i policajčić promrmlja nešto kao pozdrav.
"Ulazite golupčići." kažem a Jane pocrveni, kao i Niall.
Svi skupa uđemo unutra a Leon i Bella već čekaju spremni za polazak.
"Još ne idete. Prvo mi odrasli idemo u kuhinju popiti kavu. Gledajte crtane." kažem dok me zapravo nitko od njih ne doživljava. Smiju se dok se međusobno pozdravljaju, kao da se nisu vidjeli sto godina a ne tjedan dana. Otpuhnem kako bih maknula zalutali pramen kose s lica pa odem skuhati kavu.

LIAM POV

Nema smisla više kopati po internetu u nadi da ću naći nešto o GMC-u ili njihovom vlasniku. Ionako ne postoji ni tvrtka ni vlasnik. Netko je veoma dobro istražio naziv tvrtke koja ne postoji kako bi zeznuo mene. Samo nije mi kasno tko bi to mogao biti. Nitko mi ne pada na pamet. Ali pametnije je prepustiti policiji da radi svoj posao. Naravno Holding će nastaviti poslovati bez obzira na istragu. Moji radnici moraju dobiti svoje plaće.
Zatvaram laptop i naslonim se na fotelju u uredu. Moram kući, kasno je a uopće mi se ne ide. Anne je kod svoje majke a Ivann kod svoje. Biti će tamo dva tjedna na žalost takav je dogovor, jednom u dva mjeseca oni moraju otići na dva ili tri tjedna kod svojih majki. Ako prekršim rješenje koje je izdao sud, onda idem u zatvor, kako bi kod nas rekli, idem svirati klavir.
.........
Ustajem iz kreveta i iako je već podne ne žuri mi se. Danas svi u tvrtci radimo popodne, jutros je bila policija, uzimali su podatke sa svih računala u Holdingu. Navodno moraju sve provjeriti, poslijednje mailove radnika, poslijednje izvještaje, tekstove i ostalo. Ne znam za što im to uopće treba, vjerojatno im je prva pomisao da je netko iz Holdinga umješan u to sve. Ili možda netko od tvrtki s kojima poslujemo. Zapravo ne mogu biti siguran da su u krivu iako mi osjećaj govori da nitko od tih ljudi nije kriv za trenutnu situaciju.
....

Ulazim u ured i na stolu nalazim veliku hrpu papira. Super, moji radnici su sposobniji od mene. Sada moram pročitati sve izvještaje koje su mi donjeli, i moram pripremiti sve ugovore i papire za put u Tokio. Neka njihova tvrtka želi svoje proizvode plasirati ovamo. A mi imamo najpovoljnije uvjete.
Samo moram pitati Miu hoće li ići tamo. Treba mi netko tko zna njihov jezik a ona je najbolji izbor. Zapravo ona će uvijek biti najbolji izbor, bar za mene. Iako nije moja.
....

MIA POV

"Dobar dan Jack." pozdravim ga malo glasnije
"Mia. Moramo posložiti ove spise, neka budala ih je jutros razbacala." kaže Jack, vjerojatno misleći na policiju.
"Naravno Jack." kratko kažem i skinem sako pa mu pomognem složiti sve papire u fascikle u kojima trebaju biti. Jer gospoda policajci su očito nesposobna gamad koja ne zna vratiti sve na svoje mjesto. Nakon što sve posložimo u fascikle slijedi slaganje istih, po policama u kutu ureda. Ovo je katastrofa.
Jack tu i tamo dobaci koju šalu, ili ispriča neki svoj događaj, kao i prije dvije minute. Kada mi je ispričao kako se jednom prilikom svađao sa ženom. Ona mu je u ljutnji rekla kako bi joj bilo bolje da se udala za crnog vraga, a on je njoj rekao da je brak između bliskih rođaka zakonom zabranjen.
Tada se gospođa Fisch jako naljutila. Ali kada joj je donio buket ruža i omiljenu čokoladu ljutnja je prošla. Čak mu je tada spekla njegov omiljeni kolač s jagodama. Valjda je njihov brak primjer drugima.
Završimo slaganje i mislim da bi bilo dobro sada popiti kavu. Kažem to Jacku koji se složi s mojom idejom pa nam ja odem po nju.
Dolazim do aparata a tamo stoji Liam i čeka svoju kavu. Razgovara sa nekom brinetom, smiju se, a u meni se stvori neki neobičan poriv da joj iskopam oči i nabijem joj ih u usta, pa joj obrijem svu kosu s glave i onda zaljepim vruće željezo na glavu. Ali ne napravim to. Samo se nasmijem i lijepo ih pozdravim pa prođem pokraj njih. Idem do drugog aparata na kat. Ne odazivam se na Liamovo "Mia čekaj." zapravo pretvaram se da ga ne čujem uopće.