*Reality* (L.P...Croatian ZAVRŠENA)

Happy...or not?

LIAM POV

"Trudna"
"Trudna"
Kroz glavu mi prolazi samo ta riječ. Vrtlog osjećaja u meni paralizira me. Ne znam što da kažem, šokiran sam i ne mogu reći da mi je žao. Zapravo, sretan sam. Znam da Mia nosi moju bebu. Pitam se, kako će izgledati? Hoće li ličiti na nju? Ili na mene? To ionako zapravo nije ni važno.
Iz mojih misli prekine me zvuk automobila. K vragu, moja kriva reakcija, odnosno ne reakcija, dovela je do toga da Mia upravo odlazi sa svojim autom negdje.
Sigurno misli tko zna što. Možda da sam ljut? Ali nisam. Kako sam ja glup jebote, sjedim ovdje kao idiot a ona je sve krivo shvatila i sad neće htjet čut za mene. U pm. Ustanem i izvadim mobitel iz džepa krećući se brzim koracima do automobila, utipkam Janein broj. Nekoliko puta odzvoni a onda začujem njen glas. Ukratko joj sve objasnim a ona mi odluči pomoći.

MIA POV

Vozim ni sama ne znam gdje, valjda na neko mjesto koje će me smiriti, ili možda samo vozim bez cilja, pa gdje stignem, odnosno, gdje ostanem bez goriva. Lampica na instrument tabli pokazuje da sam već u rezervi. Ma super. Parkiram sa strane i lupim šakom od instrument tablu. U tom trenu zazvoni mi mobitel.
......
"Ne želim ići nigdje Jane!" pokušavam joj objasniti da ne želim praviti s njima roštilj kod Niallove kuće ali ona me ne sluša.
"Doći ćeš i gotovo. Mia molim te! Znaš da i djeca žele biti malo sa Niallom i sa mnom. Prije no što odemo na mjesec dana u Beč." kaže i uzdahne. Okrenem očima iako znam da me ne vidi.
"Dobro Jane! Idem spremiti djecu, igraju se u dvorištu. Dolazimo za sat vremena." kažem i nakon pozdrava prekinem poziv.
"Leon! Bella!?!" viknem glasnije kako bi me čuli.
"Evo nas mama!" kaže Leon i ubrzo se u dnevnom boravku pojave dvije čupave i prljave glave.
"Što ste to napravili pobogu djeco?" kažem kroz smjeh.
"Igrali smo se. U onoj lokvi blata pored kuće." kaže Bella razigrano.
"Ajmo kupanje i spremanje. Idemo kod Nialla i Jane na roštilj." kažem kratko a oni klimnu glavama i potrče u kupaonu. Mislim da će ovoga puta Leon biti brži....
.....
JANE POV

"Sad slušajte imamo sat vremena da sve pripremimo. Jebote ovo mora ispasti super. Jednostavno mora! Ne bi imalo smisla da bude sjebano. Toliko toga ste vas dvoje prošli, da bi bilo loše. Sad u akciju! Odmah!" viknem i pljesnem rukama. Niall odmah kreće u cvjećaru a Liam se hvata za glavu ne znajući što da radi. To me nasmije,
"Pripremi stol u vrtu Liame."  kažem a on se dlanom udari u glavu i brzim korakom krene u vrt. Uđem u kuhinju i izrežem dva komada torte, stavim na tanjur, malo dekoriram sa šlagom i preljevom od čokolade. Na vrh stavim dvije jagode. Liam će ostalo dovršiti sam. Tako je rekao. Samo ako Mia ne bude htjela jesti, ispast će mali problemčić. Toga se nismo sjetili.
"Liammm!" viknem s prozora i mahnem mu rukom da dođe u kuhinju.
"Što se dogodilo?" pita
"Houston, imamo problem!" kažem i nasmijem se iako baš i nije smješno.
"Koji?" zbunjeno me pogleda.
"Znaš da je Mia u drugom stanju. Što ako ne bude mogla jesti ovu tortu?"
"A sranje! O tome nisam razmišljao. Koji nam je plan B?" pita Liam
"Nije kao da ga imamo..." odgovorim razmišljajući.
"Znam! Idem po još jedan. Za svaki slučaj." kaže sa sjajem u očima i osmjehom na licu tražeći ključeve od auta.
"Imamo još pola sata! Požuri!" viknem a on dobaci nešto kao da će stići na vrijeme. Ali nisam baš sigurna u to.
Baš kada je otišao meni zazvoni mobitel, a na ekranu se pojavi ispisano 'Dolazni poziv Seka❤' samo me zanima koji je vrag. Nije valjda da sad želi promjeniti plan i ne doći.
"Jane! Kasnit ću." kaže a ja osjetim olakšanje. Dok u isto vrijeme slušam buku koju proizvode Leon i Bella.
"Shvaćam. I čujem ih obadvoje. Čini se da nisu baš sretni s činjenicom da moraju obući ono što si im ti naredila." kažem i nasmijem se dok slušam kako Leon i Bella protestiraju.
"Da, užas, Bella ne želi bijelu haljinicu, samo svijetlo plava dolazi u obzir. A Leon kao po običaju želi obuti svoje zelene kopačke, koje ne idu baš uz kombinaciju crne majice i traperica." kaže i duboko udahne.
"Pusti ih dok su mali. Neka nose što žele. Koliko ćeš kasniti?" pitam
"S obzirom da sam već trebala krenuti, kasniti ću naj više sat vremena. Znaš koliko mi treba da dođem do Niallove kuće." uspuhano će.
"Dobro, znači spremite se i dođite. I Mia, obuci haljinicu, vruće je." kažem i nasmijem se svojoj pameti.
"Znaš da .... Pa nisam baš sigurna kako će to izgledati." kaže nekako smotano, zamuckujući.
"Aha, ponovno nešto mutiš Mia! Obuci haljinicu bez obzira što di se udebljala nekoliko kilograma. Nije kao da je kraj svjeta." kažem pazeći da ne izdam Liama. Naravno da Mia ne zna da ja znam za njenu trudnoću. Zapravo sam i sretna zbog nje, jer, ona i Liam zaslužuju biti sretni. Iako Mia baš i nije dobra u iskazivanju osjećaja.
"Dobro, Jane. Vidimo se." kaže i prekine poziv.
.....
Nakon točno sat vremena, sve je spremno, i cvijeće, i večera koju smo naručili iz restorana, torta, Liam, stol u vrtu, boca vina, apsolutno sve. Pogledam još jednom vrt, koji je za ovu priliku prelijepo uređen, čak i crvene ružine latice posute po betonskoj stazici prekrasno izgledaju. Mia će biti šokirana, a Liam je jako nervozan, Niall ga tješi izlizanom rečenicom kako će sve biti u redu, ali Liamu to nije dovoljno. Nasmijem se prizoru njih dvojice i pomazim svoj trbuh. Niall još ne zna, ali ja sm trudna. Točno onoliko koliko i Mia. Tek prije nekoliko dana sam saznala ali još uvijek nikome nisam rekla.

MIA POV

"Smirite se malo. Molim vas, ne znam kada ste postali toliko živahni." kažem Leonu i Belli koji ovog trenutka divljaju po autu kao dva mala vražića.
"Dobro mama!" viknu u isti glas i stišaju se baš kada parkiram na prilaz Niallove kuće.
Izađemo iz auta i krenem pozvoniti ali me Jane koja je već otvorila vrata, preduhitri.
"Hej klinci, vi dođite sa mnom, a ti Mia, idi u vrt, ja klincima moram pokazati nešto." kaže i zagonetno se nasmije. Klimnem glavom i krenem u vrt.
Prođem kroz kuhinju i izađem u vrt, a tamo ni manje ni više stoji Liam pognute glave, ubit ću Jane.
"Oprosti Mia. Nije uopće onako kako ti misliš da je. Bio sam zbunjen i šokiran, nisam mogao ni govoriti. A kada sam shvatio da trebam reći bilo što, ti si već otišla. Molim te, večerajmo zajedno, da ti sve objasnim." tužno kaže, ne shvatim odmah gdje bi trebali večerati ali kada pogledam na tlo, i ugledam ružine latice posute po kamenoj stazici shvatim sve i klimnem glavom. Znam da me ne vidi, jer mi je još uvijek okrenut leđima, pa izustim kratko "Dobro." i krenem stazicom. Uskoro se i on nađe pored mene.