*Reality* (L.P...Croatian ZAVRŠENA)

Dark Side

Nakon razgovora s Liamom osjećam se mnogo bolje iako znam da je tužan zbog onoga što se dogodilo njegovom prijatelju imam osjećaj da postoji nešto što mi skriva. No možda me osjećaj vara, nebi bilo prvi put.
Kući sam stigla prije no što su se djeca probudila a nekoliko trenutaka poslije mene stigao je i Liam.
.................
Upravo sam nam skuhala crnu kavu i sjedimo u vrtu, djeca su ustala i doručuju a Nick spava. Rekao je da nas poslije podne vodi negdje a ja mislim da to neće ispasti dobro, ponovno imam loš predosjećaj.
"Liam, smijem li te pitati nešto?" kažem tiho
"Znaš da me možeš sve pitati." kaže i nasmije se no osmijeh mu je nekako čudan.
"Ima li kave za mene?" začujem Nickov glas a zatim ga i ugledam kako nam prilazi. Klimnem glavom i odlazim natočiti mu kavu, a on sjeda pored Liama. Donosim mu kavu i bez riječi odlazim u dnevni boravak gdje vidim da djeca gledaju neke crtane filmove i uživaju. Odlučujem da ni njima ne želim smetati pa odlazim u kuhinju i sjedam za šank. Uzimam mobitel i vrtim ga među prstima pa ulazim u foto album i listam slike, no za oko mi zapane slika mene i Liama i mogu reći da se ne sjećam baš kada smo se slikali.

No dobro smo ispali na toj slici.
..........

Veoma brzo Liam je pokupio Anne i Ivanna i otišao, nismo se ni pozdravili jer je rekao da žuri negdje. Navodno kasni, ali mislim da laže. Dugo ga poznajem i znam kada nešto nije u redu.
"Mia, upravo su me zvali, moram se vratiti na posao." začula sam Nickov glas iz dnevnog boravka.
"Kada ideš?" upitam dovoljno glasno da me čuje nadajući se da će bar moći odvesti Bellu i Leona negdje da proslave Bellin rođendan.
"Večeras. Sada vodim djecu u zoo, ideš li sa nama?" pita me ulazeći u kuhinju.
"Ne, mislim da neću sa vama, boli me glava od jučer." kažem i istodobno se ugrizem za jezik. Nisam htjela da zna da sam bila pijana, no jezik je u mom slučaju mnogo brži od pameti.
"Znači pila si jučer?" namrgođeno upita.
"Popila sam dva pića ali sam umorna jer sam cijeli dan skakala kao majmun da vidim da svi gosti imaju sve." kažem a u glasu mi se može prepoznati doza ljutnje.
"Samo sam pitao Mia. Samo sam pitao." reče i ode iz kuhinje dozivajući Bellu i Leona. I onda čujem zvuk automobila no ubrzo se više ni automobil ne čuje. Sama sam. Ponovno.
Odlučim poslati Liamu poruku, i u poruci zatražim objašnjenje jer je bez pozdrava otišao. Ubrzo mi dolazi poruka u kojoj objašnjava kako nije mogao gledati Nicka. Na moje pitanje koji je razlog zbog kojega ga nije mogao gledati Liam ne odgovori ništa. To me naljuti i rastuži pa krenem u potragu za cigaretama. Znam da negdje imam skrivenu kutiju samo nisam sigurna gdje. Prvo pretražujem kuhinjske ladice i ormariće no ne nalazim niti jednu cigaretu. Zatim dnevni boravak ni tamo ne nađem ništa. Krenem uz stepenice jer možda u sobi nađem cigaretu.
"Mia. Stotinu puta sam ti rekao da ti cigarete nisu rješenje a nisu ti ni potrebne." začujem dobro poznati Liamov glas i na mjestu se ukočim. Vjerojatno sam poludjela pa mi se samo učinilo da ga čujem no ipak se okrećem.
I tu je, glavom i bradom ispred mene stoji moj Liam. Nije moj na taj način, već kao najbolji prijatelj. Zapravo nisam sigurna zašto uopće o tome mislim, laganim korakom dođem do njega i prvo što napravim ošamarim ga. Nije to jak šamar već samo kao opomena da me prestane strašiti.
"Zbog čega šamar?!" zbunjeno me upita a ja se nasmijem.
"Ne možeš me plašiti tako." jednostavno odgovorim a zatim ga zagrlim. Uzvrati zagrljaj i tako stojimo neko vrijeme na sredini dnevnog boravka i na tren poželim da ostanemo ovako zauvijek. Da zauvijek ostanem u zagrljaju svog najboljeg prijatelja. Napokon se odvojimo a on tiho promrmlja "Zaslužio sam i više od šamara."
Pretvaram se da ga nisam uopće čula pa ignoriram njegovu rečenicu. Ionako nisam sigurna zbog čega je to rekao, jako je čudan od Bellinog rođendana.
................
D

anašnji dan polako se privodi kraju, Liam je otišao baš nekoliko trenutaka prije no što su došli Nick i djeca. Čudno je što na neki način skrivam svoje druženje sa Liamom od Nicka, no jednostavno ne želim po tisuću puta Nicku objašnjavati zbog čega Liam ima posebno mjesto u mom srcu.
Nick je uzeo svoju ne raspakiranu putnu torbu i odnio ju u auto. Odlazi a ni jednu jedinu jebenu noć nije prespavao, naravno da mi to smeta. Ali da, tko uopće mene što pita. Po Nickovoj logici žene nebi trebale raditi, ništa ih se ne pita i potrebne su jedino za rađanje djece i brigu o njima i kući. Iako mrzim taj njegov stav pokazao se istinitim tek kada sam već stupila u brak s njim.
Sjednem na sofu u dnevnom boravku i uzmem mobitel u ruke, trebala bih nazvati Jane. Moja sestra je toliki davež da ju moram zvati svaki dan kako bi ona bila uvjerena da je sve u redu. No kad krenem upisati Janein broj u dnevnu sobu uđe Nick. Otima mi mobitel iz ruke i bjesno me gleda. Ne znam koji vrag se događa s tim čovjekom. Svakako me neugodno iznenađuje iz dana u dan. Počinje nešto tražiti po mobitelu ali naglo zastane i stisne vilicu pa me pogleda još bjesnije no maloprije. Naravno da nemam pojma zbog čega je ovakav.
"Kučko!" bjesno vikne
"Tiše Nick, molim te, djeca spavaju. Što govoriš ti?" mirnim tonom mu kažem ne shvaćajući o čemu priča.
"Kako se ti praviš glupa. To je nevjerovatno! I neću tiše pričati! Tko zna dali ta derišta uopće imaju moju krv! Ku*vo!" vikne još glasnije a ja počnem ne kontrolirano drhtati. Ne mogu smiriti svoje tjelo ni suspregnuti suze. A onda me Nick ne očekivano ošamari. Moj prigušeni vrisak odjekne kućom. Ne znam razlog njegovog ponašanja i to me još više boli.
"Nikada više! Čuješ li me kučko?! Nikada se više nećeš čuti a ni vidjeti s tim đubretom! Ovoga trenutka za tebe je Liam mrtav! Shvaćaš li?" viče glasno i mislim da je probudio djecu. Nikada nisam vidjela Nicka ovako bjesnog. I ne shvaćam kakve veze Liam ima sa ovim svim. Sklupčam se na sofi i pokušavam se smiriti a Nick mi baci mobitel na mene i izađe iz kuće. Čujem kako se zvuk automobila udaljava no još neko vrijeme ostajem sklupčana na istom mjestu. Sreća pa djeca još uvijek spavaju.
Polako ustajem i uzimam mobitel u ruke. Zanima me što je razbjesnilo Nicka. A onda na ekranu ugledam svoju i Liamovu naj običniju sliku na kojoj sjedimo zagrljeni na Bellinom rođendanu. Suze ne prestaju teći. Ovo je sigurno najgori dan moga života..

"Što ako je previše kasno da se dogodi ono što je sudbina htjela? I ako nema više šanse promijeniti sve?" Mia Right

"Nekada se najgore događa da bi postalo najbolje."
Liam Payne