Ruske oči

Stara vremena

Bude me opojne zrake sunca koje i pored debelih zavjesa uspjevaju prodrijeti do mog lica. Shvaćam da se ne nalazim u svojoj sobi, u svom krevetu, već u nekoj meni nepoznatoj sobi. Zidovi su bili zlatne boje, dok su zavjese i svileni prekrivač bili crveni. Čitava soba odisala je nekim glamurom, luksozom i vrijednošću. Poslije par momenata sam shvatila šta se sinoć dogodilo i gdje sam zapravo. Ovo je bila Dimitrijeva soba. Jeza mi je prošla kroz kičmu sjetivši se svega.

Kada sam upoznala Dimitrija imala sam pet godina, a on je imao sedam. Sjećam se sa sam odmah izjavila da ću kada odrastem, biti njegova žena. Kada smo već malo odrasli, zaljubili smo se i bili zajedno dosta dugo. On nje znao ništa o mom pravom životu. Poslije nekog vremena sam saznala da odlazi u Ameriku. Duša mi se raspala u komadiće, ali obećala sam mu da ćemo uspijeti.

Na njegov rođendan sam odlučila da odem u Ameriku i da ga iznenadim. Malo je reći da sam ja bila iznenađena. Pronašla sam ga sa dvije kurve kako spava mrtav pijan. Naravno poslije tog prizora sam odmah raskinula sa njim iako ga nisam prestala voljeti. Moja ljubav prema njemu bila je jaka kao od prvog dana.

Zbog mog kompleksnog posla koji sam odrađivala, dobila sam naređenje da ubijem određene ljude. Među njima su bile dvije djevojke sa kojima je spavao, te njegov poslovni saradnik. Kasnije sam saznala da je ta suradnja zapravo bila oko primopredaje droge. Velike količine droge i velike količine novca. Naravno kada je saznao zašto je mogao završiti u zatvoru potrudio se da sazna ko je odgovoran za to. Mislila sam da je moja smrt neizbježna kada me je pronašao, ali eto ipak sam još uvijek ovde.

No ovo što trenutno proživljavam gore je od smrti. Ja njega još uvijek volim, ali volim ga onakvog kakav je nekada bio, dobar, pravedan i prije svega iskren. Kada ga pogledam učini mi se da još uvijek vidim onog bezbrižnog sedmogodišnjeg dječaka koji igra skrivača sa mnom.

Njegov otac je šef mafijskih lanaca širom svijeta, tako da nikoga nije čudilo što mu je sin postao isti gad kao i on. Nikada mi se nije sviđao njegov otac, Gabrijel, bio je previše mračan od kad sam ga prvi put vidjela.

Volila sam svaki Dimitrijev centimetar, svu osobnost u njemu, sve što je on bio. Sve što je on bio, a više nije. Postao je zvjer, odvratni mafijaš koji je rušio i ubijao sve pred sobom. Ćerke uglednih milijardera držao je zatvorene i tako ucjenjivao njihove zabrinute roditelje koji nisu znali da platili mu, ili ne platili ishod je isti. Nijedna djevojka odavde nije izašla živa. Štaviše nijedna nije izašla u komadima a kamoli živa.

-Lepotice. - čula sam glas kako me doziva.
-Ovde sam Dimitrij. -,oglasila sam se.

Vrata su se otvorila i u sobu je kročio Aleksej.

-Šta ti radiš ovde? - pitala sam nervozno.
-Isto bih pitanje mogao tebi postaviti. Šta ti to izvodiš u Dimitrijevoj sobi? -
-Spavam. -

-Šta se ovde dešava? - čujem i poslije par sekundi vidim Dimitrija kako ulazi u sobu.
-Došao sam po tebe, a ovde sam zatekao ovu- nije dovršio rečenicu već je prstom uperio u mene.

-Za tebe Aleksej, ja sam isključivo u kancelariji. Sklanjaj mi se sa očiju! - rekao je Dimitrij pomalo ljuto, a zatim glasno zalupio vratima.

-Jesi li fino spavala? - pitao me.
Klimnula sam glavom.
-Moja ruskinjo, odgovori mi riječima. -
-Šta želiš čuti od mene, Dimitrij? -
-Da me još uvijek voliš. - rekao je to, a kut usana mu se izvio u blagi osmijeh.

-Volim ono što si nekada bio, ono što si mi nekada predstavljao, a ne ovo što sada radiš. Mučiš me kao zadnju stoku i očekuješ da te volim?! Da imaš sto opravdanja i sto razloga opet ti ne bih oprostila ovo. - rekavši to pokazala sam po mom tijelu punom ožiljaka.

-Draga ne zaboravi da si ti meni uništila posao, a ne ja tebi. Da se nisi petljala gdje ti nije mjesto do ovoga ne bi ni došlo nikada. - rekao je pomalo ljuto.

-Ali njuškalo uvijek ostaje njuškalo. - dodao je. Bila sam bjesna.

-Ti si stvarno odvratan! - rekavši to ošamarila sam ga.

-Ti, kučko raspala si se našla mene šamarati.- viknuo je bjesno i pribio me uz zid.

Oštre crte lica sada su bile još vidljivije, a čeljust je stegao kao da će prepući svakog momenta. Iz očiju mu je izbijala crnina, tama. Gledao me je kao da će me svaki momenat ubiti. Crna kosa padala mu je preko čela i zaklanjala jedan dio oka. Koliko god da je zlo izbijalo iz njega, toliko je opet izgledao dobroćudno kao onaj mali dječak sa kojim sam odrasla. I dalje je za mene bio dječak koji nije imao ni trunke zla u sebi, koji me je ganjao jer sam ga udarila i izbila mu zub koji on sam nije smjeo izvaditi.

-Zašto nisi kao prije? -
-Ništa nije kao prije, Ekaterina. -
-Moglo je ostati. - rekla sam dok su mi se po mozgu vrtile stare slike dobrih dana.

-Pomiri se sa činjenicom da sam ovdje kao novi čovjek. Pomiri se sa činjenicom da više nema Dimitrija kojeg si nekada voljela i da ga nikada neće ni biti. -

-Pomirila sam se ja sa tom činjenicom već odavno Dimitrij. Samo možeš li mi odgovoriti na jedno moje pitanje? -

-Pucaj, šta želiš. - govorio je to i tek onda me pustio da padnem na pod. Ustala sam i zbrisala prašinu sa sebe te ga duboko pogledala u oči.

-Da li ti nekada nedostaju stari dani, Dimitrij? Dani kada smo bili srećni zajedno. -

Ništa nije odgovorio. Gledao me je kao da želi da me spali na lomači. Ne zamjerim mu ni malo, jer znala sam gdje gađam tim pitanjem. Gađala sam ga pravo u srce, koje se ispod debelog sloja mržnje i zlobe i dalje nalazilo tamo gdje je oduvijek bilo, gdje je oduvijek i trebalo biti.

-Odgovori mi. - rekla sam i dalje ga probadajući pogledom.Taj čovjek nikada nije bio imun na moj pogled. Volio je kako ih je i sam zvao moje 'ruske oči'.

-Ne mogu ti odgovoriti na to pitanje, i sama znaš to. -

-Možeš, ali ne želiš. -

-Želim, ali ne mogu. Znaš da sam te uvijek volio i da te još uvijek volim, ali ne želim imati nikakve veze sa prošlošću. -

Ova njegova rečenica pogodila me je ravno u srce.

-Ne, Dimitrij ti voliš samo sebe i nikog više. Da me stvarno voliš nikada mi ovo ne bi učinio. - rekla sam.

-Ekaterina, vjeruj mi sve bih ovo dao za stare dane sa tobom, na našem jezeru, na našoj klupi. -

-Ne vjerujem ti ni riječi više. - rekavši to izašla sam van iz sobe i uputila se ka dvorištu. U ovom trenutku mi je najviše prijala cigareta.

.
.
.

I evo ga. Izvinjavam se što nije bilo nastavaka, bila sam bolesna, i sada sam pa nisam baš u stanju da pišem.

Vote/Komm. Izvinjavam se na greškama, a nastavak će nadam se veoma brzo. 😄❤