Girl and her roommate

part 27.Doma

SHOW TIME...

"Stavila si tu ogrlicu koju sam ti dao",izašli smo iz sobe.

"Nikad je nisam ni skinila,samo mi je ispod majice uvijek",namignula sam mu.

"Hehe neka je",uhvatio me za ruku,te smo došli na večeru.

'Ohhh,sexyy mala','zgodnicaaaa',dolazili su svakakvi komentari.

"Eh,da sam ja Austin sad bi osta u sobi...",javio se Ivan.

"A da ti ja na mom mjestu razbijen tu glavu",rekao je ozbiljno Austin.

'Uuuu',opet su dobacivali....

Na večeri smo dosta pričali i zabavljali se,te su rekli da sutra ujutro ima još jedna utakmica i da se popodne vraćamo.

Sad je vrijeme za spavat i svi se vraćaju u sobe...ušli smo i bacili se na krevet bez presvlaćenja,jer smo preumorni.

"Laku noć",zagrlila sam Austina,"laku noć,mala moja",poljubio me u čelo i pokrio nas dekom.

"Sutra je veliki dan",promrmljala sam.
"Aha",odgovorio je.

"Treba mi tvoj poljubac",nasmijao se.
"Ali sada",rekao je dok smo bili u nekom polu mraku...

"Evo ti ga",cmoknula sam ga u vrat na šta se on nasmijao.

"Aj aj spavaj,izgleda da si umorna...ne možeš me ni lipo poljubit",zaklopio je oči, a ja sam se malo pomakla prema gore i poljubila ga u usta kad je on otvorio oči.

"Sweet dreams",smijala sam se,a on me samo gricnuo za uho i povukao bliže k sebi,zatim je zaspao isto kao i ja.

▪ ▪ ▪ ▪
"Golubi moji,dižite se",pjevušio je izvan sobe....pogodite tko...IVAN.

"Mm",Austin je protrljao oči,te se ustao.

"Danas je veliki dan",nasmijala sam se,a on je kimnuo glavom.

"Nakon utakmice,idemo doma",rekao je.

Spremili smo se,te otišli na utakmicu. Sjedila sam kraj trenera,a oni su se zagrijavali.

Trener je postajao sve nervozniji dok je dolazila druga ekipa.

"Ovi su nas pobijedili prošli put",izustio je.

"Ma hajde treneru,nije kraj svijeta i da izgube naši",lupila sam ga po ramenu i nasmijala se kad sam na njegovom nervoznom licu vidila mali smješak i malo ohrabrenja.

"Ok,dečki..dajte sve od sebe!!!",samo je to rekao kad je igra započela.

Prošlo je prvo poluvrijeme,vodi protivnička ekipa za jedan bod.

Nastavlja se drugo poluvrijeme. Vidim da se Austin stvarno umorio...

"Too,Austine",počela sam navijat kad je on počeo ubrzavat,došao do gola iiii.....zabioooo.

"Gollll",svi su ga grlili i ljubili,a trener ih je samo ohrabrivao da tako mastave. Ova situacija mi je postajala sve smišnija.

'Piiii',čula se zviždaljka za kraj igre,a bodovi su izjednačeni. 1:1,sad se pucaju penali.

Prvo ide protivnička ekipa iiii....ne zabija. TOOO!

Austin je na redu...možeš ti to!

"Idemo,Austine...možeš ti to,ako uspiješ,znaš šta te čeka",zaderala sam se,te mu namignula dok je on postajao sve rumeniji u obrazima. Okrenuo se prema lopti i udario....za-za-zabiooooo jeeee....tooooooooooo,care moj!!!

Zagrlila sam ga snažno,a on me zavrtio.

Pobijedili smo!!!

▪ ▪ ▪ ▪
Vrijeme je za povratak...Austin je dobio svoj poljubac.