Girl and her roommate

part 40.Bolnica

Kad smo došli u stan,krenila sam se otuširat i osvježit malo.

Kad sam se otuširala i izašla iz kupaonice,mobitel je zavibrirao i ja sam se javila.

"Da?",rekla sam.

"S-tvarnoo..?? Dolazim odmah!!",poklopila sam slušalicu mami i obukla se što prije.

"Austine? Ideš li?",viknula sam,a on je samo uzeo ključeve i zaključao stan.

Došli smo u bolnicu i vidili mamu kako plače.

"M-mama? Šta se događa?",zabrinuto sam doletila do nje.

"B-Bella...",bila je cijela uplakana kad me zagrlila.

"Tata...t-tata ti se probudio napokon,dobro je",izdahnila je,a meni je pao kamen sa srca. Počela sam plakati s mamom kad nas je Austin obe dvi obgrlio.

"Mogu li ga vidit",upitala sam mamu.

"D-da...možeš. Idi",rekla je nasmijana.

Posegnula sam za kvakom osječajući veliku nervozu. Moram mu sve reći...o djetetu i kako se ne bih htjela odvajat od Austina. Ali...ali bojim se. Šta ako mu se stanje pogorša?

"T-tata",tiho sam rekla,te otvorila vrata i ušla u sobu. Okrenio se lagano prema meni i samo se toplo nasmijao.

"B-ella...dođi bliže",malo je teže pričao. Prišla sam i uhvatila ga za ruku dok su mi suze išle niz obraze. Teško mi ga je gledat ovako.

"T-tata...jesi ok",upitala sam ga dok su mi ruke drhćale.

"Haha...u redu sam. Ne boj se",stiskao mi je ruku,te sam se prestala tresti.

"Tata...moram ti nešto važno reći",rekla sam i progucala pljuvačku koja mi je otežavala disanje.

"J-ja...ne želim u Ameriku",izustila sam,a on me samo gledao.

"I-imam...",bilo mi je teško nastavit kad me on stisnuo jače za ruku i nasmijao se.

"Čuo sam sve",rekao je,a meni je srce kucalo sto na sat.

"Čuo sam tvoj glas. Drago mi je...drago mi je šta ću postati djed,a ti majka. Dat ćeš život,Bella",suze su mu počele niz obraze.

"Ne idi nigdje. Drago mi je...drago.",nasmijao mi se prekriven suzama. Meni se srce stegnulo kad sam i ja započela s potokom suza.

"Tat-aa....hic,hic",plakala sam dok mi je srce bilo ispunjeno srećom i veseljem.

"Hvala ti...hvala ti šta me nisi razdvojio od Austina...i od vas",nasmijala sam mu se dok sam ga poljubila u obraz,a on je bio cijeli u suzama radosnicama.

"Jesi li u redu...kad se vraćaš doma",upitala sam ga brišući suze s lica.

"Brzo...Bella",srce mi se utoplilo te sam ga jako zagrlila. Hvala Ti,Bože...hvala Ti!!

"Mogu sad zovnit mamu",rekla sam mu.

"Ne treba...već sam je vidio. Zovni mi...Austina",podsmjehnuo se,a meni je srce poskočilo.

"D-daa...hoću...odmah",izašla sam iz sobe i mahnula Austinu da dođe.

"Kao prvo...tata zna sve",izjavila sam i nasmijala se. "Zna o djetetu...i rekla sam mu da se ne želim odvojiti od tebe. Rekao je da mogu ostati",bacila sam mu se u zagrljaj dok mi je on dobacio jedno 'YESSS'.

"I...zvao je tebe....rekao je da uđeš",podigla sam obrvu i vidila kako se preznojava šta je meni bilo vrlo zanimljivo. Crkavala sam od smija.

"Hahahaha...ajde neće te ubiti",lagano sam ga gurnula po leđima te je on otvorio sobu i ušao. Nadam se da će sve bit u redu....

AUSTIN
Phew...OMG. Šta ću sad?! Prvo će me ubit jer sam njegovoj kćeri napravio dijete. Kao drugo....UBIT ĆE ME!!! Smiri se,Austine. Nemože ti ništa čovjek koji je u bolničkom krevetu....zar ne?!

"Austine....",kroz sobu sam začuo hrapavi glas. Osjećaj je kao da sam...u hororu.
Kao da sam u jeben*m HORORU. Malo se...bojim.

"D-da?",grlo mi se osušilo i zvučao sam kao mačka u blenderu.

"Priđi bliže da te bolje vidim",hyaaaaa....isto kao u crvenkapici. On je...on je vuk. Ajme meni! Šta ako me stvarno pojede...ili ubije?! Šta onda?! Neću moći ljubiti svoju voljenu više,neću vidjeti kako mi buduća djeca rastu...bit ću MRTAV! Od ruke čovjeka u bolničkom krevetu.

Premlad sam da umrem,kako ću živjeti bez moje Belle i djeteta?!

Prišao sam bliže i progucao pljuvačku koja mi nije dala da dišem.
"Austine...",srce mi je kucalo sto na sat.

"Želim ti....čestitati",nasmijao se šta me šokiralo.
"Zahvalan sam ti isto...napravio si me djedom. Drago mi je",govorio je sretno,a meni je vilica ispala.

"Samo sam ti htio to prenijeti...i čuvaj moju princezu,dogovoreno?!",podigao je obrvu.

"Heh,naravno. A vi što brže ozdravite",iskreno sam rekao.

"Austine...jesi se ikada zapitao",uzdahnuo je.
"Šta ako je život san,a smrt te probudi?....",upitao me.

"Život je kratak...postoje usponi i padovi. Isto je tako i u braku. Doći će do svađa i sukoba,ali na kraju će se sve riješiti. Napravio si dijete mojoj kćeri...",zaustavio se,a ja sam se zaledio na to.

"Obećaj da ćeš zauvijek biti uz nju. Ne ostavljaj je...voli je svim srcem svojim. Poštuj je",glas mu je omekšao,a meni se srce smirilo.

"Čuvaj je i....na kraju-budi uz svoju obitelj",nasmijao se,a osmijeh mu je bio od jednog do drugog uha. Oči su mi bile suzne...

"Hvala Vam....hvala",zahvalio sam mu se,a on se samo nasmijao i kimnuo glavom.

"Kada izlazite iz bolnice?",upitao sam ga radoznalo podigavši obrvu.

"Ubrzo...za neka 2-3 dana...",pogledao me,a zatim je u sobu ušao doktor.

"U redu....sada se trebate odmoriti",nasmijao mi se umiljato.

"Ah,sad ću ja izaći. Doći ćemo kasnije zajedno....Bella i ja.",rekao sam,a on je samo potvrdio glavom.

Izašao sam iz sobe,a Bella je sjedila na stolici i nešto razmišljala.

Pokraj mene je prošla jedna mlada djevojka...mlađa od mene...dosta poznata.
Došla je do Belle i stala ispred nje. Bella je podigla pogled i brzo se digla sa stolice.

U sljedećem trenutku je već bila u njenom zagrljaju.

"Ivana?!!",viknula je glasno,a meni se zamantalo i u glavi su mi se pojavile nepoznate slike jedne curice i jednog dječaka na ljuljama u vrtu ispred jedne predivne,velike kuće.

Š-šta se događa?!

-----------------------------------------
Helloooo😊tako mi je žao šta nisam dugo objavila nastavak jer sam imala stvarno puno za učit i te stvari vezane uz školu.

Uglavnom nadam se da vam se svidio nastavak,sljedeći je zanimljiviji😏😏💥.

Ostavite vote ili komentar😗.