Chapter 1.

1.8K 88 8
                                    

Naslonila sam se na prozoru kola, sa slušalicama u ušima slušajući velike hitove moje omiljene pevačice Lane Del Rey. Vreme je danas bilo pomalo oblačno, ali to je bilo tipično za ovaj grad. Doselila sam se ovamo pre nepunih nedelju dana sa svojim roditeljima, zbog tatinog posla. Ovih dana mi je bilo zaista teško da se priviknem na sve promene, koje su me zadesile prilikom doseljenja u London. Novi komšije su bili veoma dobri prema nama, čak su nam pomogli sa prtljagom tokom useljena u novu kuću, koja se nalazila u severnom delu grada.

Posle nekoliko minuta vožnje kolima, mama je naglo zakočila ispred moje nove škole. Danas je početak nove školske godine i nadam se da ću uspeti da se što bolje uklopim u moje novo odeljenje. Izašla sam iz kola zajedno sa mamom. Ispred škole je bila gomila učenika. Prizor je bio baš nalik onim velikim srednjim školama u američkim filmovima. Škola je izgledala staro, ali je ipak izgledala otmeno.

-Srećno!-  poljubila me je u obraz sa osmehom na licu.

-Hvala, mama.Vidimo se kasnije kod kuće.

Mahnula sam mami sa osmehom i krenula ka nekoj stazi koja je vodila ka školi. Prolazeći tom stazom primetila sam kako su mi ostali učenici upućivali zbunjujuće poglede, nastavila sam da koračam ka ulazu škole i nisam obraćala mnogo pažnju na to. Popela sam se uz stepenice koje su vodile do velikih ulaznih vrata škole. Ušla sam u veliki hodnik koji uopšte nije bio nalik spoljašnjem izgledu škole, bilo je sasvim suprotno. Krenula sam polako kroz hodnik pokušavajući da pronađem svoj ormarić i opet su čudni pogledi bili usmereni ka meni.

Odjednom sam osetila kako mi je teko dodirnuo rame rukom, brzo sam se okrenula i videla nekog dečka. Pramenovi kose su mu išli u svom pravcima, a poneki su i štrčili ispod marame koja mu je bila privezana iznad čela. Na sebi je imao Nirvana majcu, uske farmerice i crne Vans patike na nogama.

-Ashley Smith?-  nasmejao se. Oči su mu bile braon boje,  koje su prilikom dodira sa sunčevim zracima dobijale neku nijansu gde su se mešale zelena i braon boja.

-Umm, da.-  nasmešila sam se. –Odakle znaš moje ime?.

-Zato što se tvoj ormarić nalazi tačno pored mog, pa sam video da si nova ovde i...- 

-Ah, shvatam.-  klimnula sam glavom sa malim osmehom.

-Ja sam Jack... Jack Morgan.-  rukovali smo se u znak upoznavanja. –Ovamo je naša učionica, mogu ti pomoći oko upoznavanja škole.

-Ah, da. Hvala ti puno, Jack, stvarno....

Uzela sam svoj ključ od ormarića, otvorila ga i krenula da stavljam knjige unutra. Kada sam završila sa time, krenula sam da pođem u učionicu ali me je u tom trenutku Jack uhvatio čvrsto za zglob ruke i privukao me nazad ka ormarićima. –Sačekaj...- rekao je to tiho i napravio ozbljian izraz lica. Skrenula sam pogled, odjednom je postalo tiše a svako je odjednom imao na licu imao ozbiljan izraz lica. Pogledala sam u pravcu kuda su svi pogledi bili usmereni. Hodnikom je prolazila grupica momaka, na početku te grupe su bila dva blizanca. Oba dvoje su imali kovrdžavu kosu koja je bila boje crne čokolade. Nosili su tamne uske farmerice koje su bile pocepane na kolenima. Jedan je to uklopio sa običnom belom majcom, a drugi je nosio crvenu košulju koja je bila otkopčana na vrhu i mogle su mu se videti tetovaže ptica na grudnom košu. Prolazeći pored nas, onaj sa više tetovaža i pirsingom kod obrve, mi je uputio sumnjivi pogled a posle nekoliko sekundi se zločesti osmeh pojavio na njegovom licu. Odmah sam skrenula pogled ka Jacku koji je već gledao ka meni.

U tom trenuku je zvonilo i svi su odjednom potrčali svojim učionicama.

-Ko su oni?-  u glasu mi se mogla osetiti zabrinutost.

-Braća Styles. Ne kači se sa njima...- otvorio je svoj ormarić i uzeo knjige.

Krenula sam za njim u učionicu. Ali sam rešila da ću ostati po strani, u jednom uglu učionice, i sačekati profesora da stigne na čas kako bi mi rekao gde ću da sedim. Razmišljala sam da li da pitam Jacka da sedim sa njim, ali on sigurno ima sa kim sedi tako da sam odustala od toga. Posle par minuta sam videla kako se vrata učionice otvaraju, profesor je ušao unutra a za njim sam videla istu onu grupu momaka od malopre. Odmah sam spustila pogled ka podu jer nisam želela da se moj pogled opet susretne sa pogledom onog momka. Podigla sam pogled opet, trudeći se da ne gledam ka njima, ali nešto me je vuklo da to uradim. Moj pogled je prešao preko cele prostorije, a u zadnjoj klupi sam mogla videti onog momka kako oblizuje donju usnicu ,koju je zatim zagrizao, gledajući me pravo u oči.

DARKNESS // harry styles.Dove le storie prendono vita. Scoprilo ora