"Samo prijatelji"

Bakin rođendan (part 5)

Ema

Prilazili smo stolu gdje je sjedila moja cijela obitelj,Helena i njenih nekoliko prijatelja.Osjetim kako me Adrian previše približio sebi iz meni nepoznatog razloga  pa sam se odmakla od njega čim smo prišli stolu.Mama i tata su bili vidno iznenađeni vidjevši Adriana.

Dok su se oni upoznavali,ja sam sjela pored Helene koja nije mogla maknuti pogled s Adriana.

"Znala sam da je zgodan,ali ne ovoliko!",vrisnula mi je uzbuđeno na uho.

"Ti nisi normalna,samo ću to reći.",promumljala sam sama sebi ispod brade.

Konobari su nam donosili jela,a ja sam gledala zamišljeno Adriana,koji je sjedio između mojih roditelja za našim okruglim stolom,posutim svijetlo rozim laticama koje su se savršeno uklapale u boju moje haljine.

"Pa Adriane,khm..",počeo je moj tata i pročistio grlo, "poznaješ li ti moju kćer od nekud ili vam je ovo prvi susret?"

"Ooo znam ja vašu kćer,imali smo par sasvim slučajnim susreta i mnogo incidenata,recimo samo da smo se mogli srest na sudu zbog vaše kćeri",vragolasto se nasmiješio i pogledao u mene.

Osjetila sam kako poprimam boju ljute paprike dok su me svi promatrali raširenih očiju,a Adrian se na sve to samo smiješkao i gledao zadovoljno u mene,bez imalo srama.

"Kako molim?Na sudu?",tata nije mogao vjerovati što čuje.

Shvatila sam da se ne smijem dati spustiti pa sam dogovorila tati na postavljeno pitanje: "Da tata,Adrian me skoro pogazio svojim skupocjenim autom,sva sreća auto je preživio." 

"Zapravo nije,ima par ogrebotina zbog naleta jedne guske koja ne zna očito da osim što postoji zebra kao životinja to je isto tako naziv za pješački prijelaz.",zadirkivao je.

"Ooo tiii..",krenula sam mu svašta izreći,ali u tom trenutku prišao je konobar s juhom punom predivnog povrća i tjestenine koja je završila meni u krilu jer sam ja zamahnula rukom u naletu bijesa koji je izazvao Adrian.

"Ajme Ema tvoja haljina!!",vrisnula je Helena i cijela sala s maturantima se okrenula da pogleda što se upravo dogodilo.Pokušala sam pobrisati ostatke juhe,ali bilo je itekako vidljivo.Adrian se ustao i prišao mi te šapnuo na uho: "Evo ti moj sako ogrni se,odvest ću te kući."

"Ne želim tvoj sako",prosiktala sam kroz zube i dalje ljuta,iako sam znala da on nije ništa kriv.

"Hajde,obećajem da ti se neću rugati",izustio je to i odvalio se smijati.

Ne znam zašto,ali u tom trenutku ni ja nisam mogla zaustaviti smijeh.Ima previše zarazan smijeh,zaključila sam.

"Ali imat ćeš ostatke paprike,mrkve i tjestenine po svom skupocjenom sakou.",izazivala sam ga.

"Nema veze,kupit ćeš mi novi sako kad stigneš,imaš priliku sljedeći tjedan,rođendan mi je.",vragolasto se zahihotao,skinuo sako i ogrnuo me,a ja sam zgrabila torbicu,pozdravila svoje roditelje i sve prisutne za stolom vidno posramljena i krenula prema izlazu,osjetivši kako Adrianova ruka prima moju i tako odlazimo prema izlazu.

Putem do kuće,u autu je svirala pjesma "Shape of you",Ed Sheerana,a vjetar u kosi kvario je moju savršenu punđu.

Otključavši vrata,pozvala sam Adriana da uđe,što je on na moje iznenađenje prihvatio i smjestio se u moj dnevni boravak.

"Am ja bih se trebala otuširati i presvući,požurit ću se,upali si TV dok ne dođem.",rekla sam i otrčala  na kat pod tuš.

Adrian

Sjedio sam u njenom dnevnom boravku i iskreno,osjećao sam se kao kod kuće.Kuća je sijala obiteljskom atmosferom.Upalio sam TV,ali mi je ubrzo dosadio pa sam odlučio malo prozujati kućom.Na zidu su bile obješene obiteljske fotografije,a u svakoj se Ema nekako isticala i uljepšavala ih.Popeo sam se na kat i ušao u Eminu sobu i čuo Emu kako iz tuša pjeva "Shape of you".Odvalio sam se smijati,nemogavši doći do daha.