"Samo prijatelji"

Partner(part 4)

Ema

Kad sam se napokon smirila i pribrala shvatila sam da i dalje ležim u Adrianovu naručju i osjetila sam sram i žarenje obraza.

"Ja...ja...moram ići,oprosti stvarno",jedva sam izgovorila i dalje vidno potresena svime.

Izašla sam iz njegova auta sto brze sam mogla i trčećim korakom sretno stigla do kuće.Ušla sam u svoju sobu i počela plakati.Osjećaj krivnje,srama i manjka samopouzdanja me obuzeo kao nikada do sada.

Ujutro čim sam se ustala premotala sam film od jučer i shvatila da sam reagirala djetinjasto,a i nepristojno.Dečko me spasio,a ja sam samo nezahvalno izjurila iz auta i njegova naručja u kojem,neću lagati,osjećala sam se sigurno.Adrian.Adrian.Adrian.Moje misli trenutno ukratko.Jesam li pogriješila što sam mu dala da mi se približi.Moj običaj inače je kad vidim da mi dečko prilazi,zatvorim se u svoj svijet i ne dam nikome da priđe,ali on,zašto njemu ne mogu reći ne.Jedanput sam mu rekla ne i umalo stradala,a viđam ga posvuda.Tu je,čak imamo i zajedničke prijatelje,a te divne smeđe oči prate me u stopu.Od jučer je službeno i moj heroj.

Ali kako da dođem do njega?Kako da mu se zahvalim kad mu znam samo ime,broj nemam,ništa nemam....osim...facebook!Ivan nam je zajednički prijatelj,moram ga naći.Skočila sam s kreveta i vješto otvorila laptop i bacila se u potragu.Za pet minuta našla sam mu profil.Ali na profilnoj slici nije bio sam.Na slici vidi se Adrian kako sjedi u nekom luksuznom restoranu,a pokraj njega atraktivna plavuša,prodornih plavih očiju.Ima curu?

Onaj rozi bicikl?To je bicikl od te cure.O moj Bože.Kako sam mogla biti tako glupa.Sestrin bicikl,aha.Dok sam mu prolazila kroz slike,došla mi je obavijest. "Adrian prihvaća vaš zahtjev za prijateljstvo." Aaaa molim?Tko?Što?Kakooo?Ja njemu nisam ništa poslala,bar mislim da nisam.Ajme Ema kako si glupaaa.Udarala sam se bez prestanka u čelo dok mi u sobu nije ušla mlađa sestra,Helena.

"Kuc,kuc,smijem ući?",provirila je kroz vrata sobe.

"Naravno.Trebaš nešto?",upitala sam je.

"Paa ne znam kako da ti kažem,ali moja maturalna se bliži i moram te obavijestiti da bi svi trebali doći sa svojim partnerom na zabavu...",slušajući je ostala sam šokirana.

"Kakvi partneri?Helena maturalna zabava ti je za dva dana!Danas moramo obaviti šoping to mi je jasno,ali kakvi partneri?!Dobro znaš da nemam muške prijatelje.Uostalom neću biti jedina sama tamo sigurno.Nema šanse da ću dovesti nekog,zaboravi!"

"Ali Emaaa!Moraš!Tako je dogovoreno i da nitko se neće pojaviti sam.Nemoj me osramotiti molim te.To mi je maturalna zabava.Jednom u životu,znaš.Nađi partnera do sutra,moramo predati popis uzvanika.", rekla je to i izašla iz sobe.

Ostala sam trepetati u zid.Srušila sam se na krevet.Što sada?Tada mi je mama ušla u sobu.

"Ema ustaj,idemo u šoping!",rekla je.

"Mama meni se ne ide,ne osjećam se najbolje.",postala sam svjesna toga da mi je dan krenuo u lošem smjeru.

"Maturalni partner?",upitala je.

"Kako znaš?"

"Načula sam Helenu dok ti je saopćavala vijest...zašto se toliko brineš oko toga?Ako ništa,možeš pozvati Ivana.On će sigurno pristati,a dečko je sasvim uredu i znamo ga oduvijek.",rekla mi je sa blagim smiješkom,sjela pored mene i zagrlila me.

"Ivan?",ostala sam začuđena.Zašto ne zapravo,nadam se da će pristati.

"Ivan?O pa nemaš frke sister,nazvala sam ga ja već i rekao je da može!",počela je skakutati po sobi.

"Molim?Bez mog pitanja si ga išla zvati?Helena!"

"Znam da bi ti umrla od neugode!",znala je da je rekla istinu.

"Oh Bože,ovo je mučenje.Dobro ajde idemo u šoping.Helena razbit ću te!",rekla sam ustajući iz kreveta i zgrabila sam sivu adidas trenirku i običnu dugu crnu majicu.

U šopingu nije bilo ništa manje napeto.Na kraju dana vratile smo se kući iz uspješnog šopinga.Helena je izabrala tamno crvenu haljinu s dodatcima čipke koja je haljini dala na eleganciji i srebrne štikle s visokom petom.Ja sam odabrala svijetlo rozu,lepršavu haljinu s jednom naramenicom koja je sezala do koljena i bež štikle s također visokom petom.Štikle su kupljene na nagovor mame i Helene,ja sam htjela balerinke,koje naravno nisam dobila.

Moja maturalna prošla je prije dva mjeseca i imala sam balerinke,a sada odjednom nosim štikle.Helenina generacija je iznimka u našoj školi što se tiče maturalne.Helena ide u 3.razred srednje,ali zbog jedne djevojke koja je teško bolesna i želi doživjeti lijepe trenutke,uključujući maturalnu,svi su se dogovorili da će napraviti maturalnu zabavu kao iz filma.Odtud i ideja o partnerima.

Dva dana su prošla kao da ih je netko ukrao i dan maturalne je stigao.

Pripreme od ranog jutra,strka i panika.Šminkanje,frizura,oblačenje.Recimo samo da je tata poludio s tri žene u kući.Pola sata prije odlaska bila sam gotova i spremna za pokret.Pogledala sam se u ogledalo i vidjela potpuno drugu osobu.Jesam li to ja? Šminka je bila besprijekorna,punđa je bila savršena,nimalo neuredna,s pramenom koji je namjerno klizio niz moje lice.Haljina je bila neupadljiva,ali se savršeno prilagodila mome tijelu i osjećala sam se ugodno u svojoj koži.

Uskoro je Helenin partner pokucao na vrata.Dečko crne kose,tamnih očiju,s crnom bradicom i piercingom na nosu predstavio nam se i rekao da se zove Luka.Pitam se samo di su se upoznali.Svi su bili spremni za pokret čekao se samo moj partner.Ivan je kasnio dobrih petnaest minuta,a i dalje ga nije bilo.

"Paa odite vi da Helena ne zakasni,ja ću pričekati još Ivana,očito je zapeo u prometu.",svi su se samo pogledali,ali i složili s mojim prijedlogom.

"Dobro,pričekaj Ivana,ako se slučajno ne pojavi,uzmi taxi i dođi sama.",rekao je tata,a Helena na to nadodala: "Ili nađi novog partnera pa onda dođi!",nervozno sam se nasmiješila iako sam znala da je ozbiljno mislila.

Nervozno sam hodala po kući još pola sata,a onda začula zvono.Napokon!Već sam pomislila da ću se morati sama pojaviti.

Otvorila sam vrata i propala u zemlju.

Na ulaznim vratima stajao je Adrian.

"K-k-ako?Di..di je Ivan?",promucala sam jedva.

Adrian

Gledao sam je onako prelijepu kako stoji na vratima,naslonjena jednom rukom na vrata.Znam da sam ju iznenadio,ali vjerujem da je i sretna što me vidi.

"Znam da si očekivala Ivana,ali Ivan je danas ujutro na utakmici slomio nogu i zamolio mene da ga zamijenim.",rekao sam pa nadodao : "Nadam se da nemaš ništa protiv.",rekao sam to prilicno samouvjereno.

Još nekoliko puta je zatreptala dugim trepavicama pa odgovorila: "Slomio nogu?Nadam se da je dobro!"

"Je je sve je u redu s njim,ne brini....idemo? Zakasnit ćemo.",pružio sam ruku koju je ona prihvatila svjesna da kasnimo i zaputili smo se prema autu.

Predivna je.Kako ću se kontrolirati cijelu večer zbilja ne znam.Sva sreća pa je Ivan pristao na prijedlog da zamijenimo uloge i da ipak ja budem Emin partner.Znam da bih bio pomalo ljubomoran na Ivana da mora provesti cijelu večer s Emom na ovakvom mjestu.O Bože što se to događa sa mnom.Ona je tako lijepa,a ja tako glup.Kako da joj priđem,kako da joj pokažem da nakon što mi je bila u naručju postala mi je nešto poput droge.Trebam je još.Trebam dozu nje.

Stigli smo pred restoran u kojem se održavala maturalna zabava.Izašao sam iz auta i požurio na drugu stranu auta da joj otvorim vrata i primim je za ruku.Ruku pod ruku koračali smo prema ulazu.Njena blizina,to je sve što mi je trenutno potrebno.

Osjetio sam poglede na nama dok smo ulazili u dvoranu.Pohlepne oči muškaraca iz dvorane odmjeravale su ju od glave do pete.Ljubomorno sam ju približio sebi što bliže sam mogao i ubrzao korak prema našem stolu.

Nastavak je tu!Hvala svima koji čitaju ili bar su bacili oko na moju priču!Znajte da mi to puno znači.Ako vam nije teško možete i glasovati ili komentirati ako vam se nešto sviđa/ne sviđa.Ugodan nastavak dana! :))

Maja XOXO