"Samo prijatelji"

Stranac (part 8)

"Da Eva je moja djevojka",rekao je Adrian dok se u meni pojavio nekakav čudan osjećaj nelagode.

"Otkad znam za sebe,znam za nju...",nastavio je govoriti.

"Hmm znači planirate daljnju budućnost skupa?",upitala ga je Petra,a zatim pogledala prema meni.

Auč,ovo je zaboljelo.

"Normalno da planiraju Petra,doslovno su kako se to ono kaže...couple goals.",izjavio je Ivan ponosno.

"Ništa ljudi,htjela bih još s vama pričati,ali moram kući...mama me čeka,amm moram joj pomoći,a i Helena me nešto trebala...",počela sam zamuckivati.Laganje mi nikad nije bila jača strana.

"Ja ću te povesti.Nije mi problem.",rekao je Adrian s ključevima auta već spremnim u ruci.

"Ne treba hvala,moram još do trgovine.",ovaj put nisam lagala.

Pozdravila sam se sa svima i krenula prema trgovini.Prolazeći pored trgovine satovima ugledala sam u izlogu upravo onakav kakav planiram kupiti tati za rođendan.

Nisam izdržala i ušla sam u trgovinu.

Nakon pola sata nedoumice našla sam se okružena sa dvije prodavačice i sada već pet satova koji su mi se počeli jednako sviđati kao onaj iz izloga.

"Mlada damo uvjeravam vas da je ovaj najbolji i najkvalitetniji.",rekla je ljubazno prodavačica crvene kratke kose,vrlo draga,ali pomalo prenapadna.

"Slažem se s kolegicom,ali isto tako ovaj ovdje ima najdužu garanciju,a i proglašen je za najprodavaniji ove godine...",zvučala je uvjerljivo njena kolegica.

"Ja mislim da je ipak ovaj najbolji.",muževan glas iz daljine uskoro mi se približio s leđa.

Vidjela sam kako velike muške ruke uzimaju crni sat,za koji sam duboko u sebi i ja navijala unatoč upornim i glasnim prodavačicama.

"Spakirajte njega mladoj dami,vidim da joj se sviđa.",uzeo je sat u ruke i pružio crvenokosoj prodavačici.

Trebalo mi je vremena da shvatim što se to točno događa i sada sam već htjela prigovoriti bezobraznom strancu koji donosi odluke umjesto mene.

Ipak,zaustavila sam se kad sam ga pogledala u oči.

Modrozelene oči čije su vijeđe krasile guste,crne trepavice gledale su me s izrazitom toplinom u očima.Spustivši pogled primjetila sam kako stranac grize donju usnicu koja je poprimila ružičastu nijansu.Rukom je prošao kroz uredno ošišanu plavu kosu prije nego li je ispružio ruku.

"Leon drago mi je...",gledala sam u njegovu ispruženu ruku.

Umirila sam samu sebe i pokušala ovaj put biti manje čudna i odlučno ispružila ruku kako bi se rukovali.

"Ema.",stisak je bio vrlo čvrst.

"Gospodine možete li doći na sekundu.",crvenokosa prodavačica ga je pozvala na drugu stranu blagajne prije nego li sam ja uspjela prigovoriti mu što je odabrao sat umjesto mene.

Dok je hodao u susret prodavačici,primjetila sam kako je skladno građen.Crno odijelo i bijela košulja na mišičavo,visoko tijelo savršeno mu je pristajalo.Klasika,ali opet tako moćno djeluje na njemu.

Mislim da je vrijeme da ga prestanem odmjeravati.Jednostavno si ne mogu pomoći,poslije Adriana ovo je najzgodniji dečko u gradu.

Vrijeme je da se saberem i ne maštam u prazno.Ovakav muškarac me nikad ne bi pogledao.

"Khmmm..",zakašljao se Leon stojeći ispred mene s malom bordo vrećicom u rukama.

Zbunjeno sam ga pogledala.