Easy

Chapter 2

...

Sve kazaljke su se poklopile, ova nedelja je za mene počela tek sada. Kako najbolje provesti vikend u Bostonu ? Mislim da sam to pitanje postavio sebi, davno to bješe ali sada ga svaki put postavim kada se nađem na ovom mjestu. Magic Dance, to je bio odgovor koji je okrenuo moj život naglavačke.

Pravim dug korak i osmjehujem se čim moja noga stupi u diskoteku iz koje se niko ne vraća trijezan, bar se ja ne sjećam da je neko bio trijezan. Zabacujem pogled kroz i glava kao da mi sama prati ritam dance muzike koja je sve prisutne bacila u trans. Čar ovog mjesta je što uvijek pristužu nova lica, bar mom oku zapadnu samo ženska.

" Zauzmite sto , idem da nam naručim piće " - izgovaram i gledam u Harrya i Toma koji mi samo klimnu glavom. Oni su moja stalna ekipa, svi smo sličnog karaktera i svi smo ovdje sa jedni ciljem . Mislim da svi već znate o čemu se radi ali ja ću svakako to napomenuti . Alkohol , žene i muzika zajedno predstavljaju odličnu ZABAVU .

Prilazim šanku i odmah vidim poznato lice.

" Stefane " - izgovara muškarac sa prepoznatljivim dredovima.

" Ričarde " - spuštam ruke na šank . On radi kao konobar skoro godinu dana ovdje, veoma je pozitivan momak.

" Pijete kao i obično ? " - upituje me i ja mu samo klimnem glavom kao znak potvrde.

" Ima puno cura večeras, vjerujem da ćeš se dobro zabaviti " - izgovara i sa velike police skida bocu Smirnoffa .

" Znaš me, nikada ne propuštam dobru zabavu " - osmjehujem se dok Ričard stavlja bocu na šank zajedno sa tri čaše. Desnom rukom uzimam bocu , držim je za početak dok drugom rukom poput konobara držim tri čaše.

" Pozdravljam te " - izgovaram i okrećem leđa .

" Uživaj " - izgovara i ja se samo blago osmjehnem. Naravno da ću uživati.

Prolazim kroz veliku gužvu boreći se sa stvarima u ruci , imao sam sreće da se nisam sapleo od nekoga ko je ležao na podu .

" Dugo ti je trebalo " - Harry izgovara i ja ga samo mrko pogledam dok spuštam čaše na sto.

" Nije bitno, ovdje sam " - dodajem i sipam svima punu čašu vodke .

" Za dobar lov " - Tom izgovara i podiže čašu , ja i Harry ga ispratimo i kada se nače čaše sudare svi zajedno eksiramo prvu čašu. Muzika je svakog trenutka bila sve bolja, brutalnija. Nismo zaostajali,kao da smo se takmičili ko će brže isprazniti svoju čašu. Prestali smo da brojimo posle petog kruga i svakim novim bitom boca je postajala sve praznija i praznija. Najvažnije pravilo naše ekipe glasi ., " Nakon što ispiješ prvu bocu , lov može početi " . Zato smo se trudili biti sve brži i brži , tečnost u boci nije dugo istrajala jer je poslednja runda značila da je vrijeme za pravu zabavu. Kada se poslednja runda završila, pobjednički spustili smo naše čaše na sto i okrenuli smo se da dobro pogledamo masu.

" Plavuša i dvije brinete , šta mislite ? " - upitujem Harrya i Toma pokazivajući im na sto koji se nalazi samo par metara od nas.

" Odlično oko , idemo " - Tom izgovara i sva trojica u isto vrijeme krenusmo ka curama koje se koliko mi se čini malo dosađuju.

Zastajemo čim se nađemo kod stole , djevojke se okrenuše prema nama . U vazduhu se osjeća miris skupog ženskog parfema, to je ako mene pitate i više nego zanimljiv ulov.

" Možemo li vas častiti sa pićem ? " - namigujem im i već vidim po njihovim očima da će pristati. Kao da su čekale vječnost da ih neko to pita.

" Zavisi šta dobijamo uz piće ? " - plavuša se čudno osmjehuje zabacujući kosu .

" Hm... možda ovo " - kratko izgovaram i već prilazim njenim usnama koje ubrzo bez prestanka ljubim. Trudi se pratiti moj tempo ali mislim da joj to neće uspjeti, teško kojoj uspije. Stavljam ruke na njene bokove i blago odmičem glavu .

" Sasvim odgovara " - osmjehuje se i pravi korak u visokim štikalama padajući na moja usta, sjajno isplaniramo .Prepuštam se strastima koje me obuzimaju, naši jezici se ubrzano dodiruju i razne misli kao da su čekale da se rasprše u mojoj glavi. Jedna kao da me pritiska, odvraća me od želje da nastavim ali ja se žilavo borim da ne pobjegnem od njenih usana. Grubo grizem njenu usnu u znaku protesta, ona ne dozvoljava da je to omete. Zatvaram oči i i u mislima vidim lice poznate plavuše, ne one koju sada ljubim . Karolinina figura stoji ispred mene, blistavo sjajna duga plava kosa pada preko njenih ramena. Otvaram brzo oči i na trenutak se vraćam u stvarnost ali to je bilo samo na trenutak. Ubrzo kao da me nešto snažno vuče da ponovo zatvorim oči . Želim se boriti protiv toga ali ne mogu, padam pod pritiskom i kada se moje oči ponovo zatvoriše Karolinina faca sada bješe jasnija nego prošli put. Njene krupne safirne oči zure u mene kao da isčekuju neki odgovor , neko objašnjenje. Zašto mi se ovo dešava ?

Ovaj osjećaj će jedino nestati ako se povučem,ako napravim jedan korak u nazad i ona će nestati iz moje glave. Moram prestati da mislim na nju a to će značiti da moram pobjeći odavde, od ove plavuše i od svih ostalih cura zbog kojih sam prvenstveno ovdje i došao . Ja to ne želim, to nije nešto što je dio mog života. Nikada ne bježim, borim se protiv svega ali ovo kao da je drugačije. Želim se boriti ali nemam snage za to, ona crpi moju snagu i pravi me slabašnim. Ona je niko u mom životu, kako je moguće da sada od nje zavisim ?

Napeto ramišljanje mi je odvratila paznju.Nesvjesno sam napravio taj prokleti korak u nazad i poljubac je bio prošlost. Plavuša me upitno pogledala ali ja nisam znao šta da kažem, šta da slažem. Pogledao sam Harrya i Toma koji se nisu zaustavljali, čvrsto sam stegnuo pesnicu i okrenuo sam leđa plavuši brzim koracima krećući se ka izlazu. Svakim korakom disanje kao mi je bivalo otežano, rukom sam očistio crveni karmin koji sam nekako osjetio da se nalazi na mojim usnama. Gužva je bila ogromna , mogu reći čak i nepodnošljiva a izlaz se činio sve daljim i daljim. Snažno sam se provlačio kroz gužvu nekoliko minuta, osjetio sam čudne poglede i ako sam bio okrenut. Sigurno se pitau ko još normalan izlazi iz diskoteke prije ponoći. Osjetivši lagani vjetar koji je prozujao na par metara od mene znao sam da sam blizu izlaza. Duboko sam udahnuo i pokušao sam ubrzati .

" Napokon " - izgovaram i pokušavam čvrsto stajati na nogama . Ovo je ono što mi je trebalo, svjez vazduh da me vrati u normalu. Večeras sam i više nego izgubljen, a za sve je kriva prokleta Karolina koja mi se nesvjesno uvukla pod kožu ne radeći ništa. Osjećam kako alkohol cirkuliše kroz moje tijelo, tek sada to mogu osjetiti. Tjera moje tijelo da se jedva održava na nogama. Pokušavam održati balans ali stalno naginjanje napred, nazad baš ne pomaže da se fokusiram. Spuštam pogled prema podu i pokušavam duboko udahnuti a zatim ponovo izdahnuti, to je bar pomagalo do sada .

" Kakva rupa od mjesta " - nečiji ženski glas na trenutak mi je skrenuo pažnju.

" Da " - još jedan ženski glas se začuje, ne mogu a da se ne zapitam zašto mi taj glas zvuči poznato.

" Pogledaj ovog , srušiće se koliko je pijan " - ponovo ta prva cura izgovara i tjera moje oči da je pogledaju. Trudio sam se da je odmjerim ali poznata plavuša omela me je od te namjere. Taman kada sam je se otarasio iz glave ona se pojavila ponovo, ovoga puta tu je ispred mene i nije joj baš drago što me vidi.

" Plavušice " - nesvjesno izgovaram , alkohol govori iz mene i stvara nepotreban razgovor. Ona me samo pogleda i odmahne glavom praveći korak ka napred. Okrenula mi je leđa , nije ni progovorila a to je nešto što poprilično ne podnosim.

" Karolina , slobodno se pravi da ne postojim " - izgovaram glasno i ona zastaje te okreće glavu prema meni.

" Pa i ne postojiš dosadnjakoviću " - drsko mi odgovara i ponovo se okreće ovoga puta hodajući brže...