Easy

Chapter 6

" Ova nedelja je tako naporna, kada će prokleti vikend " - Tom govori i zatvara ormarić praveći korak ka napred. Harry i ja ga pratimo.

" Hoću u neki provod, zar tražim previše ? " - Harry dodaje i baca pogled prema meni. Ovo je obično situacija kada ja nešto trebam dodati ali danas to nije slučaj. Zaglavljen sam sa prokletim mislima i ne mogu razmišljati o ničem drugom. Kako bih i mogao, izjavio sam curi koja me mrzi ljubav tako što sam joj prepričao svoju ideju za priču. Jadno...

" Druže, šta nije u redu ? " - Harry upituje i zastaje pored učionice istorije.

" Dobro sam " - izgovaram i ulazim u učionicu bacajući stvari na klupu. Spuštam se na stolicu i lijeno stavljam ruke na klupu.

" Dobro jutro " - profesorka ulazi u učionicu i obraća nam se. Na kratko čujem glasove koji joj uzvraćaju ali to je bio samo trenutak, glasovi u mojoj glavi odlučili su da se poigraju sa mnom tokom cijelog časa.

...

Izašao sam ranije iz škole, osjećao sam da će mi glava pući pa sam pobjegao sa zadnja dva časa. Kao da će neko i primjetiti, nisam bas aktuelan zadnjih dana.

Ulazim u sobu i odmah uzimam laptop kako bih poslao poruku gospodinu Allanu. Dugo sam razmišljao o ovome i mislim da je najbolje da Karolina piše sa nekim drugim. Krenuo sam kucati ali nešto me je zaustavljalo, napisao bih jednu riječ pa bih je odmah obrisao.

" Prokletstvo " - glasno izgovaram .

" Neću biti direktan " - pomišljam i počinjem kucati sve ponovo.... Kada sam završio poslao sam poruku na e-mail i poklopio sam laptop.

Ne bih povjerovao da mi je neko prije samo mjesec dana rekao da ću se ovako ponašati zbog neke cure koja me mrzi. Poslednji dani su mi se sveli na nju, postajem sve jadniji i jadniji. Prokleta ljubav me čini takvim. Hoću da se vratim nazad, da budem ponovo onaj stari Stefan koji ne mari da li će povaliti neku curu samo zato što mu je u mislima druga.

...

Otvaram vrata radionice i zatičem gospodina Allana kako sa čudnom radošću sjedi na svom mjestu ne skidajući pogled sa vrata. Šta se njemu desilo pa je ovakav? Nikada ga nisam vidio ovako srećnog.

" Sjedi Stefane " - izgovara i osmjehuje se prateći svaki moj pokret, čak i kada sam se spuštao na stolicu.

" Izvinite što sam vas pozvao , vjerujem da ste imali neke druge obaveze ali moram o nečemu važnom sa vama da razgovaram " - počinjem govoriti , on se i dalje smješka i to me pomalo izluđuje.

" Nećeš biti takav još dugo " - pomišljam i posle kraće pauze nastavljam govoriti.

" Karolina i ja smo počeli sa pisanjem, tu se desilo puno toga i čak sam joj ispričao kako ja zamišljam da sve to ispadne i ... " - svaka riječ kao da nije htjela da izađe iz mene, jedva sam govorio i na najvažniji dio zastao sam . Ne znam kako ovo da uradim, nije kao da sam vježbao pa sada da kažem i da odem .

" Znam, rekla mi je sve preko telefona " - prekida tišinu . Podižem obrvu i čekam da nastavi. Razgovarala je sa njim ? Koji djavo ona radi ? Hoće da me potpuno uništi .

" Drago mi je da se tako dobro slažete, vidim da će ova godina biti jako uspješna za nas " - dovršava i ustaje ne skidajući osmijeh sa lica. Šta mu je ona tačno rekla pa ga je to ovako razveselilo ?

" Jesi ti nešto htio da dodaš ? Siguran sam da si htio da se i ti pohvališ , zar ne? " - sprema se da izađe na vrata .

" Nemam ništa da dodam, siguran sam da je ona sve rekla kako treba "