Đavolje vještice

1: Prva zabava

Mjesec je već odavno otkrio svoju srebrninu i raznježio zakrinkana lica uzvanika. Svirači su glasno pozdravljali mladež i pozivali ih na maskirani ples. Od zakrinkanih ljudi u perivoju dvora znalo se jedino da je sin kućedomaćina vitez s grbom Osijeka - slobodnog kraljevskog grada na štitu. O njemu ljudi ne znaju mnogo jer je tek danas uveden u društvo. Znaju jedino da je grof Ivica mlad, stasit, plećat te da mu je kosa plava, a njegove oči su i kroz vitezovu kacigu zadobivale pažnju jer su bile zelene, kao Drava što teče kraj dvora. 

Kraj njega je njegov inače prepoznatljiv drug barun Josip koji je odlučio svoju stasitost i crnu kosu i oči sakriti krinkom dvorske lude. Mladi barun došao je na rođendansku zabavu svojeg najboljeg prijatelja uvjeren da neće biti prepoznatljiv zbog ironije jer je uvijek ozbiljan i sramežljiv. U sredini vrta nasuprot Ivice i Josipa stoje dvije djevojke, anđeo i vrag. Anđelu ispod krinke je ispao dugi smeđi uvojak, a vražica svoju dugu plavu kosu nije ni skrivala.

- Jesi li sigurna da će ovo upaliti? - bojažljivo je anđeo pitao vraga.

- Nikad nisi sumnjala u mene, čemu sad? - s pakosnim osmijehom odvratila je vražica.

- Ali što ako nas netko prepozna? I sama znaš da nam lomača ne gine!

- Taj rizik smo prihvatile čim smo došle u ovakvim kostimima, ali znaš da ćemo uspjeti. - reče vražica i pogura anđela u gužvu.

Za nekoliko trenutaka vrag se duboko poklanjao mladom grofu. Ivičinim licem prešla je zainteresiranost koja se još uvijek zadržala u njegovom osmijehu dok je očima istraživao kostime dviju djevojaka.

-Vašoj milosti grofe, od srca vam ja i anđeo čestitamo rođendan i nadamo se da ćete biti obožavani u društvu. - još se jednom vražica poklonila, ali više iz običaja no osjećaja.

Ivica kao da je to osjetio pa se ponadao da će mu vrag pružiti zadovoljštinu da skine svoju rukavicu i pruži mu ruku na cjelov ili barem jednim plesom. U to Ivica krene zamoliti vraga za ples, no ona mu polako, opreznim i hitrim korakom iščezne iz vidika.

- Josipe, znaš li možda u što se odjenula tvoja sestra ili neka njezina prijateljica? - okrenuo se vitez svome prijatelju dvorskoj ludi nadajući se da će možda saznati tko je vražica.

- Da ti prijatelju, možda nije neka lijepa maska upala u oko, ha? Moja sestra odlučila je biti sama kraljica i carica, a njezine prijateljice jedva poznajem bez krinki.

- Zar ne misliš da je tvoja sestra ovaj put malo pretjerala? Ali, ne, ona nije ona koju tražim.

Josip krene odgovoriti svome drugu, ali ne uspije jer pred njih stupi sama carica Marija Terezija, koja pogleda viteza svojim ljupkim krupnim smeđim očima i ljubazno mu se nasmiješi.

- Došla sam vam grofe samo reći da je onaj vrag s kojim ste malo prije pričali otišao, isto kako je i došao, bez pozdrava i razjašnjenja kućedomaćinima tko je i zašto je ovdje. - reče vitezu djevojka no i dalje se ne pomakne.

Pogledom Josip Ivici razloži da njegova sestra planira ostati ovdje dok ju Ivica ne odvede na ples. Ivica ne reče ništa, već pruži djevojci ruku i odvede je na ples. Dok je plesao s malenom djevojkom misli i pogled su mu letjeli dvoranom tražeći barem anđela. Lina, Josipova sestra svaki puta je slijedila Ivičin pogled ne bi li otkrila što je to toliko važnije od nje. Po završetku plesa Ivica je pobrzao naći dvorsku ludu da s njime govori bez "kraljičine" prisutnosti. Kada je pobjegao iz vida baronesi Lini izgubio se među svom uzvanom mladeži. Jednim pogledom zaokružio je čitavo dvorište i primijetio da se oko visokih crvenih ruža okupilo mnoštvo mladića. Odlučio je poći ondje da barem vidi što se događa. Prišavši vidi da je dvorska luda središte događaja. Odlučio je ostati podalje od svog prijatelja da vidi što se događa i možda nešto od ostalih čuje o njoj.