Đavolje vještice

16: Ona jest zaljubljena.

Sandini koraci po danu činili su se lagani, kao da im nije prethodila teška i neprospavana noć. Hodajući po  Magdinog dvora Sanda je smirenog lica razmišljala kako priopćiti Magdi da joj je jedina kći odbjegla. Znojnim dlanovima pridgnula je tamno ljubičastu haljinu da sjedne na divan. Nije dugo sjedila jer je čula lagane, vrlo ženstvene korake. Kada je Magda ušla u sobu, Sanda je već stajala i nervozno se smiješila. Magdin pogled zapeo je u Sandinim očima.

- Govori. Brzo. - rekla je Magda ne mičući svoj pogled sa Sande.

- Tetko, teško mi je uopće pomisliti kako bih vam to rekla. - Sanda je stala, no Magdin pogled i dalje je bio prodoran dok je s očitom nestrpljivošću uzdigla glavu ka Sandi. - Riječ je o Leni, tetko. Lena je pobjegla s Jagom.

Magda je na trenutak ostala nepomična, Sandi se učinilo da je ostala bez riječi. Udaljivši se malo zapita Sandu:

- Misliš, moja Lena jest začarana? Roga ju je začarala, zar ne?

- Ne, tetko. Pri sebi je, zato i jest toliko loše. Lena... - Sandu je prekinuo Magdin povišen glas:

- Zašto bi Lena pobjegla? I to s Rogom? Razumijem da je Baba Roga naša kraljica, ali da je moja Lena pobjegla s njome.

- Sinoć kada je došla u jazbinu, činila mi se opijenom. Možda ju je opila moć. No, tetko ja mislim da nije to, jer izgledala mi je... gotovo zaljubljeno. - tiho i skriveno razjareno nadodala je Sanda.

- Zaljubljena? - zgroženo je ponovila Magda. - Odakle ti tako nešto? Lena je zaljubljena u Ivicu! Oni će se zaručiti kad se on vrati iz Beča!  - bijesna Magda hoda po salonu, neuspjevajući se trenutka zadržati na mjestu od gnjeva, no ipak u jednom trenutku stane i podigne pogled prema Sandi. - Da, zasigurno je začarana. Ti niti ne znaš kako zaljubljenost izgleda.

- Rumena lica, sjajnih očiju kao lipanjska noć posuta zvijezdama, kao najljepši tek rascvjetani majski pupoljak. - Sanda je zaneseno izdahnula sjedajući na divan dok je u glavi prelazila preko svih pročitanih ljubavnih romana. - Kako ne bih znala tetko? Toliko knjiga sam pročitala o ljubavi, tetko.

- I ti baš kažeš da je Lena izgledala tako?

- Da tetko, upravo tako. Ona jest zaljubljena. I odbjegla. - Sanda je naglo promijenila raspoloženje iz luckastog u ogorčeno. - Tetko, ona nas je ostavila. Naš krug nije potpun. Više nemamo predvodnicu.

- Lako za predvodnicu, ta pa valjda si i ti dorasla tome nakon tolikih godina! Lena je nestala. Otišla bez ijedne riječi meni. Kao da ju nisam rodila! Da joj nisam pružila sve što treba da izraste u djevojku slobodna duha i visoka intelekta. 

Sanda je ozlojađeno pogledala u pod. Magda kao da je znala što treba reći da u Sandi ju razjari, zapali jednostavno natjera da ide dalje. Sanda je oduvijek htjela biti najbolja, uvijek u Leninoj sjeni, čak i kada su tek došle u Osijek. Magda je Leni odabrala zaručnika, društvo je prvo primijetilo Lenu pa čak i na zabavi dok su bile anđeo i vrag, neoženjeni mladi grofovi bili su zaintrigirani njome, a Sanda je cijelo vrijeme bila sa strane. Nitko ju nije niti primjetio, niti se trudio. Ovo je mogla biti šansa koja je trebala Sandi, ali se bojala da neće biti dovoljna, da nikada neće moći ono što je Lena mogla.

- Tetko, i mene ste odgojili. I ja sam jednako kao Lena u mogućnosti predvođenja kako ste rekli. Mogu nadomjestiti Lenu, biti ću i bolja od nje. Pokazati ću vam. 

Magda se približila Sandi i prislonila svoj dlan na Sandino rame. Sanda je osjetila majčinsku toplinu kroz taj kratak dodir.

- Znam da hoćeš. Morati ćeš biti bolja i od Lene. Moramo joj pokazati da možemo bez nje.

Iako pomalo zatečena Magdinom odlučnošću da zaborave Lenu, Sanda je bila veoma sretnom.

***

- Otišla je! Nema je! - klicala je Veronika približavajući se Branku. - Odbjegla je. Ne znam kako niti zašto, ali kontese Lene više nema. Preostaju nam samo još baronesa Sanda i kontesa Renata. Kontese Renate ćemo se već lako riješiti. Dobila sam pismo iz Venecije. Kontesa se jako razboljela kada joj je majka preminula, gotovo da je umrla. No, njezin otac mislio je da bi bilo dobro kada bi promijenila boravište stoga ju je odveo u Istru. Bio je u pravu, Renata se naglo počela oporavljati, kao da se povezala s nečime, da je nanovo rođena.

Branko nije ništa rekao, već se dublje zavukao u svoju stolicu. Promatrao je plamen lojnice na stolu i vosak koji je curio. Veronika se uplašila da je postupila krivo, povukla se u sjene male prostorije i nije proizvela ni zvuka. Branko je podignuo pogled prema njoj. Pokušavajući prilagoditi oči na mrak i skoncentriati na Veronikinu pojavu.

- Tvoja sestra. Kako je ona? Hoće li se udati u Budim?

- Ne. Mislila sam da je to najgore što se može dogoditi, ali kontesa Lena ju je ubila. - rekla je Veronika još više povlačeći se u sjene. Branko se ustao od stola.

- Znaš li zašto?

- Trebalo joj je srce za napitak. - Veronika je govorila polako zadržavajući u sebi sve osjećaje.

- Ne brini, sve tri djevojke bit će mrtve.