Đavolje vještice

14: Koja želi imati tu čast?

Rano jutrarnji zrak ispunjavao je ulice Osijeka. Svjetlost petrolejskih lampi na uglu blijedila je sve više, dok njezinu svjetlo nije zamjenilo danje svijetlo. Svijetlo je svaki trenutak postajalo toplije i prodornije. Djevojka u crnoj odjeći i s crnom kapucom preko kose i lica, razdvajala je i skupljala noge u hodu kao da se ništa nije promjenilo od kako je sinoć otišla. Seljaci pokraj kojih je prošla prije nego je stupila u Osijek prolazili su pokraj nje kao da ju ni ne primjećuju. Lena je ubrzala korak, držeći disanje ujednačenim. Nitko ju nije vidio, a zbog njezine brzine u nekoliko trenutaka bila je već pred svojim dvorcem. Prebacivši kapucu s lica i kose, otkrila je umorno lice i krupne oči u kojima se vidio napor prošle noći. Na vratima ju je dočekala Kikimora koja je preuzela njezinu tamnu odjeću i kapucu. Kikimora nije ništa pitala samo je kimnula u znak pozdrava na što se Lena slabašno osmijehnula i požurila visokim i sjajnim stepenicama gore. Kada je došla u svoju sobu, zastala je pred vratima ormara koji vodi na livadu. Duboko je udahnula, nešto nerazumljivo rekla i povukla vrata prema sebi.

Našla se opet pokraj velikog kotla i jake vatre, u noći. Sanda i Renata sjedile su s pojedine strane kotla i razgovarale o djevojci koju je Lena ubila zbog napitka. Kada se Lena približila dovoljno da preusmjeri pozornost djevojaka na sebe rekla je:

- Jeste li ubacile suzu? - Sanda je potvrdno kimnula glavom. - Jednu suzu? Ni više ni manje?

- Da jesmo. - rekla je Sanda. - No, dobile smo samo jednu suzu.

Lena pogleda dublje u Sandine sitne smeđe oči kao da traži razlog zašto su pribavile samo jendu suzu, no naposljetku okrene glavu prema Renati.

-Istina je. Jedna suza. I ubacile smo ju unutra. - rekla je Renata posve smireno.

- Uredu. - Lena je okrenula pogled od Sande i Renate te zavukla ruku u torbu. - Trebam vas.

Po naredbi djevojke su se ustale i prišle Leni držeći svoju formaciju, s Lenine lijeve strane Renata, a s desne Sanda. - Postepeno svoj element dodajte, a kasnije ćemo duh zajedno.

Renatine nosnice prepalvio je mirs livade i cvijeća dok se oko nje stvarala zelena maglica, a Sandinom kosom poigravao se vjetar, a žuta maglica se penjala s vrškova Sandinih prstiju prema kotlu. Lena je raširila ruke s jedne strane plava maglica i mirisi mora su joj prožimali tijelo, a s druge ugodna toplina koja se širila poput crvene maglice. Kada je prošlo nekoliko trenutaka Lenine maglice su prve nestale te Renatine pa Sandine. Lena se sagnula u torbu izvadit jezik i rog. Jezik joj je bio u desnoj ruci, a rog u ljevoj.

- Sad duh, tako da uđe u pojedine sastojke napitka.

Oko svih djevojaka počela se nazirati ljubičasta maglica, dok je kod Lene bila najintezivnija i najgušća, nego li u Sande ili Renate. Lena je nešto tiho rekla te ubacila jezik i rog u kotao.

- Nemojte prestajati. - zapovijedila je Lena, ali nije ušutjela nego je nastavila govoriti istim onim jezikom kao i ono veče kada su se našle pokraj Drave. Nije stajala mirno, hodala je. Zanesena u to što govori. Pokreti su joj bili snažni i energetični. Renata i Sanda stajale su mirno zatvorenih očiju puštajući ljubičastu maglicu. Lenini koraci postajali su kompliciraniji, izgledalo je kao da pleše. Napravila je krug oko kotla i zastala kod Renate te kod Sande. Kada se vratila na svoje mjesto naglo je stala i prestala govoriti. Jednako naglo Renata i Sanda prestale su prizivati element duha.

Nitko nije pričao. Čak ni potok pored kojega su nije se čuo, vladala je potpuna tišina. Nakon nekoliko sekundi potpune tišine, prostor ispunilo je Lenino ubrzano disanje, a zatim i voda koja teče kroz potok. Bez riječi svaka djevojka se okrenula na svoju stranu, no niti jedna nije otišla predaleko. Već samo malo dalje od kotla, gdje su Sanda i Renata sjele na travu, dok je Lena tražila bočicu u svojoj torbi. Bočica koju je izvadila bila je veća nego ona koju je dala Renati i Sandi za rusalkinu suzu. Ova je bila ovalnog oblika i veća od njezina dlana. Otvorila je pluteni čep i prišla kotlu. Izdahnula je pa udahnula, te umjesto plave maglice, koja pretstavlja element vode, napitak iz kotla kretao se po Leninoj zapovijedi iz kotla u bočicu koju je držala u ruci.

Iako je izgledalo da će napitka biti više, ta jedna bočica bio je sav dobiveni napitak. Svi sastojci koji nisu bili potrebiti vratili su se u prirodu, ostavljajući vješticama samo ono potrebno.

- Gotov je. - rekla je Lena naizmjence pogledavajući u Renatu pa u Sandu. - Koja želi imati tu čast i dati ovo Baba Rogi?

- Mislim da bi trebala ti. - rekla je Sanda.

- Slažem se. Ti si naš vođa, ti možeš vladati svima elementima, ti si jača od nas i sigurna sam da bi ti znala što trebaš raditi kada bi došla k Babi Jagi.

- Uredu. - rekla je Lena. - Danas u noći ću odnijeti. Sutra u noći nađimo se kraj Drave.

S tim riječima Lena je otišla ostavivši djevojke samima. Renatin pogled pao je na Sandino lice, čije su smeđe oči sada izgledale znatno veće no inače.

- Ne brini. Biti će ona dobro. - rekla je Renata primaknuvši se bliže Sandi te je položila svoju ruku na njezino rame. Sanda je podigla pogled prema Renati, još uvijek ništa ne rekavši. - I sama znaš da je ona najjača od nas. Svih pet elemenata sluša nju, ne nas. Ona bi uistinu mogla biti iduća baba Jaga.