Đavolje vještice

12: Jezik

Bilo je to mjesto nedaleko od zapuštena groblja, gdje se nitko od mještana nije usudio proći po noći. Nitko osim vještica, kojima je bio jasan svaki ljudski strah. U toj šumi bilo je bijesova, no oni se nikada nisu prikazivali ljudima, jedino vješticama i to kada su ih prisilile. Ono čega su se ljudi bojali više je bio zvuk, nego stvorenje. Glasan i prodoran, mješavina plača, vrištanja i zavijanja. Stvorenje koje je proizvodilo taj zvuk nije bilo veće od maloga djeteta. Ljudima čudovište, vješticama tek rođeno a već preminulo dijete, spajao ga je naziv drekavca. Njegov dugi jezik trebao je Leni kao zadnji sastojak za napitak. 

Bijesovi rog nabavila je bez problema, jer oni bi napravili sve što moraju za vještice, iako je to protiv njihove volje. Lena nije bila sigurna da će u šumi samo tako naići na to stvorenje, zato je odlučila sporim, sigurnim korakom proći pokraj zapuštenog groblja. Tek kada se približila ulazu za groblje primijetila je malu sklupčanu figuru na mjesečini. Iako je imala svo znanje o drekavcima, nije bila sigurna da je uistinu drekavac u pitanju. Barem ne dok nije začula zvuk od kojega se počela ježiti, sada je bila sigurna da je on u pitanju. Usporila je korak još više, polako primičući se. Nagnula se malo prema naprijed i blago raširila ruke ostavljajući dojam predatora koji će sada uhvatiti svoju žrtvu. Lagani osmijeh prošao joj je licem. Jedan korak dijelio ju je od tog stvorenja i kada je ispružila ruke još malo da ga zgrabi stvor se naglo okrenuo i skočio na nju. Duge zube i smrdljivi zadah približavao je njezinu licu. Na rukama i nogama imao kandže, a koža mu je bila glatka, kao u male bebe. Ruke je omotao oko Lenina vrata i povlačio joj lice prema njegovim ustima. Lena je zavrištila na što je stvor popustio na sekundu i ona je iskoristila tu priliku i počela tiho govoriti nešto na drugačijem jeziku. Crvena maglica stvarala se između nje i drekavca. Nakon nekoliko sekundi nastala je vatra koja je okruživala to malo stvorenje, njegovi uzvici postali su još glasniji i prodorniji, Lenu su zaboljele uši, no nije posustajala. Sada je vatra postala znatno jača skupljajući prostor u kojemu se drekavac nalazio. Vatra se pomiješala s ljubičastom maglicom i Lena je tiho rekla:

- U nesvjesticu. 

Po njezinoj zapovijedi ljubičasta izmaglica prošla je između vatre i omotala se oko drekavca te se on besvijesno srušio i udario o pod. U kratkom Leninom treptaju vatra se ugasila i nestalo je crvene i ljubičaste maglice. Kleknula je na jedno koljeno kraj onesviještenog stvora, stavila je ruku na njegovo čelo koje je bilo svijetlo zelene boje, vrlo neprirodne boje kakve nije vidjela ni u mrtvaca. Drugom rukom uzela je bodež ukrašen na dršci crvenim srcetom koje je probodeno crnom ružomi odrezala mu jezik. Drekavac se nije probudio, niti se pomaknuo. Lena drekavca više nije dotaknula. Njegov jezik omotala je krpom koju je izvadila iz torbe ta ga je tako spremila u torbu.