Anastasia's P.O.V.
Upitao me ono čega sam se pribojavala. Stvarno ne znam zašto mu nisam rekla. Zato što nisi ni stigla? Podsjeti me moja savjest. Uostalom, šta to njega briga? Kupio me, uzeo me, odbacit će me. Ne vidim problem ili ga ne želim vidjeti.
Gledao me nedefiniranim pogledom u kojem sam ipak mogla vidjet razočaranje, ali i ljutnju. Čekaj, bilo je tu i sažaljenja kojeg ne želim. Čekao je odgovor, ali ja nemam to što on čeka.
"Odgovori!" kaže mi zapovjednim tonom. Šta da mu kažem? Nisu tvoja posla? Kao da bi ga brigalo. Dobio je što je htio, sada mogu i na ulicu. Svakako sam mišljenja da bi mi tamo bilo ljepše nego ovdje.
"Amm...nisam stigla?" ovo je zvučalo više kao pitanje, ne kao odgovor. Glas mi je drhtao, da, bilo me strah.
"Nisi stigla..." ponavlja moje riječi pa nastavlja "Kako nisi stigla?" sada već povisi ton "Mogao sam te ubiti." i tu staje. Ali nisi, pomislila sam u sebi.
"Niste mi dali priliku da Vam to kažem." branim se. I tek tada shvatim da mi po prvi puta normalno razgovaramo. Hah, normalno. Pa koliko-toliko normalno. Mislim, daleko je ovo od normalne konverzacije, ali sve dok nema nasilja dobro je.
"Nisam ti dao priliku? Nisi ni pokušala. Jedino si željela to sakriti i mislila si da neću saznati!" opet povisi ton. "Ali si zaboravila da sam ja" uperi prst u sebe "Ja sam Harry Styles i od mene ne možeš ništa sakriti, ali baš ništa. I to za ubuduće upamti."
Egoist. Dobro, jeste da ima pare, ima svoje ljude, ali time ne može da me kupi. Ali te već kupio. Naruga mi se moja podsvijest. Mislila sam, ne može kupit moje osjećaje. Šta si on umišlja? Zašto bih krila takve stvari? Ne volim pažnju i sažaljenje, ali da to krijem, nisam. Ne želim da mu popustim, ali ne želim ni svađe. Trenutno sam iscrpljena i pokušat ću smiriti situaciju pa da me pusti da se opustim u svojim snovima.
"Razumijem." tiho kažem i spustim pogled. Osjećam kako me on pogledom skida i to mi se ne sviđa. Podignem pogled i vidim da bulji u moje grudi i oblizuje donju usnu. Ne volim kada bulji u mene, ne mogu mu pročitati misli i to me ubija. Mislim, oblizuje donju usnicu, vjerojatno su prljave misli i onda još manje želim da me posmatra.
"Oči su mi gore." kažem kad skupim hrabrosti da mu se obratim, ali nikako lošom namjerom. Samo želim da prestane.
"Ali sise su ti dole." odbrusi.
"Kad se razgovara gleda se u oči." kažem mu opet, ne znam odakle mi sva ta snaga i samouvjerenost.
"Tko to kaže?" opet upita ne odvajahući pogled s mojih grudi.
"To nalaže bonton."normalno kažem, a onda tiho nadodam "Što Vi očito nemate." i mislila sam da me nije čuo sve dok se njegova ruka nije našla na mom obrazu i poslala užarenu struju kroz moje tijelo. Da, ošamario me. Oči su mi se nakupljale suzama. Bolilo je. On mi nanosi tu bol. Bol koja je nepodnošljiva.
Toliko o tome da smirim situaciju. Ne mogu sada plakati i dopustiti mu da se osjeća nadmoćno iako ima svo pravo da se tako osjeća pored mene.
"Ti nemaš pravo razgovarati se sa mnom tako."uperi prst u mene. Šutim.
"Ako se ovo još jednom ponovi, opet ću te uzeti." nadoda. Gurne me u prošlost. Prisjećam se svega, on u meni, molim ga da stane, on ne prestaje. Sve to mi stvara mučninu u želucu. Imam osjećaj da ću povratiti. I osjećaj me ne vara, želudac mi se okreće, ja se naginjem s kreveta i povratim pored kreveta. Ali to povraćanje nije pravo povraćanje, to povraćanje je krv. Opet sve ispočetka. Slabašno se vratim na krevet i zatvorim oči.
"Molim te, dodaj mi čašu vode." zamolim ga. I bamm. Nećete vjerovati, ali dodao mi je vode. Isprala sam usta i pogledala ga slabašno. Pogledom sam ga molila da me ostavi malo samu da odmorim. U prsima me steže, teško da mogu do zraka. Kapci su mi teški i znoj me probija.
"Idem po doktora." s tim riječima ode iz sobe. Ubrzo se otvaraju vrata i ja se ponadam da je doktor, ali to je samo čistačica koja je došla počistiti onu krv. Osjećam nelagodu jer ona čisti moj nered, ali odlazi nakon obavljenog posla, a ubrzo dolazi i doktor. Digni majicu, lezi na leđa, lezi na bok, lezi na stomak, diši duboko, zadrži dah, pusto dah,... Poslije svih komandi osjećala sam se još iscrpljenije. Čekala sam da doktor napokon nešto kaže, ali on samo čisti svoje instimente.
"Kako joj je? Ima li kakvih novosti?" taman kada mislim to upitati, Harry se oglasio. Bilo mi je čudno što se on brine. Brine njega samo kada će moć da me uzme, ponovno.
"Nije da su vijesti baš sjajne." doktor podigne na čas glavu s instrumenata pa opet spusti i nastavi sa započetim.
"Pa jebeno pričaj." Harry povisi ton na njega i on se strese.
"Kako da vam kažem da ona od sljedećeg tjedna treba na kemoterapije?" zadere se i doktor sada.
Kemoterapija. Kemoterapija. Kemoterapija. Kemotetapija.
To mi se cijeli dan vrtilo po glavi. Stala sam pred ogledalo i zamišljala se bez kose. Ne. Ja nisam spremna na to. Zagrizla sam usnu i suzdržavala suze da ne poteku. Tada ulazi Harry.
"Ana?" oh super, sad mi je i nadimak dao. Vidila sam njegov odraz u ogledalu kako mi prilazi. Nisam se pomaknula. Nisam imala snage.
"Hmm?" kratko sam promrmljala. Ne želim se slomiti pred njim, ovdje i sada.
"Već sam uplatio bolnici lječenje. Od ponedjeljka krećemo." krećemo? Govorio je sve nekako...mirno i umiljato? Vjerojatno umišljam, to je Harry, on se ne mjenja. Misli ako ima novac da može imati sve.
"Trebalo bi da se zahvalim?" upitam uz slabašan osmijeh pa se i on malo nasmije. Okej, čudno.
"Jedan poljubac bi bio dovoljan." kaže i gleda u ogledalo baš kao i ja. Rekla sam si, nećeš me kupiti. Ne mogu sada da padnem na njegove dvije slatke riječi.
"Sanjaj Styles." okrenem se i odem do kreveta u kojem obično spavam. Okrenuo se prema meni.
"Bonton, djevojčice." nasmije se.
"Hvala." izustim tiho i on prilazi krevetu.
"Večera je u 20:00. Ne želim da kasniš, ne volim kašnjenje. Uostalom, treće pravilo; nikad ne kasni." poljubi me u čelo i izađe iz sobe.
Tadam. Nisam se trudila ovih dana oko priče jer nemam vremena. Uvijek sam na plaži tako da nemam volje za pisanjem, ali čitam. Ako želite, ostavite mi neke priče u komentar pa ću pogledati. Nadam se da vam se sviđa, jer ako jeste ostavite vote i usputni komentar.
YOU ARE READING
Punishment/w. Harry Styles
Fanfiction[prva knjiga] "Ne ideš ti nigdje, ti si moje vlasništvo!" "I ja imam osjećaje." "Osjećaje koje ću ja uništiti!" "And you're just beautiful mistake." Harry Styles as Harry Styles Anastasia Thomson as Barbara Palvin -6.srpanj, 2017.
