Punishment/w. Harry Styles

25.BUM!

Harry's P.O.V.

Ovaj kreten je upravo poljubio moju Anu? Jel mene netko ovdje zajebava ili je samo skrivena kamera? Šta god da jeste nije smiješno i ovom doktorčiću je bolje da odlijepi od moje Ane. Osjetio sam toliku ljutnju u sebi i toliki adrenalin je prošao mojim tijelom da sam brzo ustao i s leđa ga povukao za ramena. Zbog velike sile koju sam iskoristio na njemu guram ga na pod da udara prvo stražnjicom, a on i leđima. Brzo mu prilazim i opkoračim ga u bijesu stiskajući prste u šaku. Jedan udarac, dva udarca, tri udarca, četiri udarca,...A sve što dobijem za uzvrat je njegov ljigav osmijeh. Ubrzo na svojim ramenima osjećam kako me netko udaljava od pretučenog kretena prema kojem osjećam samo gađenje i prezir. Krv mu je išla na nos i usta, obrva mu ke rasječena, oči modre,...Preko ramena pogledavam osiguranje koje me udaljilo s njega. Pogledavam ka mojoj dkevojčici koja umorno leži i žmuri. Ne želi da me pogleda, ljuta je na mene. Šuti.

Ubrzo doktorčiću prilaze dvije medicinske sestre i dižu ga. Pomažu mu da izađe van, a ja nekako uspijevam da dohvatim ono jadno cvijeće i bacam ka vratima za njima. Moje ubrzano disanje bilo je popraćeno došaptavanjem dvojice ćelavaca koji su me odvojilo od njega.

"Gospodine, morate poći za nama u stanicu." onaj koji mi je bio s desne strane me obavijesti i ja ga samo hladno pogledam. Imao je poker facu s koje ne mogu pročitati ništa. Bio sam ljut i na njih jer su htjeli da me u ovom trenutku odvedu od moje djevojčice.

"Moram biti sa svojom suprugom. Doći ću kad joj bude bolje." obavijestim ih i otrgnem se lagano od njih pa ih obojicu pogledam. Moglo bi se reći kako nisu htjeli da čuju za moj prijedlog i kako su me željeli u svojoj policijskoj stanici na ispitivanju. I baš kad je jedan od njih pokušao da napravi protest ušao je jedan doktor u ranim pedesetim. Pogledao nas je na kratko i ovoj dvojici pokazao glavom da napuste sobu što mi je bilo drago. Pogledao sam prema njima koji su se međusobno pogledali, a ubrzo i nakon toga izišli.

"Gospođo Styles" obrati joj se doktor dok joj je prilazio, točnije kartonu na njenom krevetu na kojem pišu podatci. Meni osmijeh zaigra na licu kad skapiram kako ju je nazvao, ali ona ga odmah ispravi "gospođica Thomson". To je tako tiho i nevino izgovorila da se jedva čulo. Doktor je to ili izignorirao ili zbilja nije čuo.

"Da...napravio sam otpusno pismo, možete danas ići kući, nalazi su sjajni." pogled s kartona premjesti na nju i pokloni joj blag osmijeh. S kratkim "doviđenja" napusti sobu čim ostavi papir odnosno otpusnicu. Ustajem i bez riječi uzimam njenu odjeću. Pogledam u nju i ona polako ustaje s kreveta. Na sebi je imala crno čipkano donje rublje u kojem joj je stražnjica bila dosta izražena. Bacila je pogled na prozor na kojem je bila lagana kiša. Skenirao sam njenu smeđu kosu koja je dosezala do sredine njenih leđa. Njene umorne oči virile su ispod obrva, dok su joj usne bile ispucane. Nos joj je bio sićušan i iz meni nepoznatog razloga crvenkast. Njene sitnije grudi skrivale su se ispod grudnjaka kojeg se sijećam. Prilazila mi je sporo i tako mi dajući prostora da gledam u njene divne i vitke noge. Upijam polako svaki dio njenog tijela kojeg mi nikada neće biti dosta. Pružam joj odjeću koju mi uzima iz ruku i odlazi u wc koji je u sklopu sobe. Polako skupim ostale njene stvari u torbu čekajući nju da izađe.

"Gotova sam." tiho kaže kad izađe iz wca. Obična bijela majica, crne hlačr i na nogama bijele starke. Ovog puta kosa joj je dignuta u visoku punđu.

"Prelijepa si ljubavi." priđem joj i nježno prislonim usne na njezine. Isprva se protivila poljupcu, ali je brzo uzvratila. Gladno smo igrali neku našu igru, ali ne predugo.

"Hvala ti" posramljeno se zahvali pa lad shvati da sam sve pokupio nasmiješi se i pruži mi ruku.

"Koji si ti kreten. Zašto si morao da ga tučeš u bolnici?" smijemo se dok izlazimo iz bolnice. Trčeći odemo do auta, a ja njezine stvari bacam na zadnje sjedište pa tek onda brzo sjednem za volan. Pogledam prema Ani koja se smije iz meni nepoznatog razloga i popravlja majicu.

"Upali grijanje hladno je" obavjesti me i ja radim onako kako mi je rekla. Palim grijanje, a onda i radio. Smanjim radio kako bismo mogli razgovarati, a onda okrećem ključ i tako pokrećem auto.

Već sam izašao s bolničkog parkirališta i vozim polako po cesti zbog ogromne kiše.

"Jedva čekam naše vjenčanje. Malo i skromno." priča mi dok se ja igram donjom usnicom i zubima.

"Naravno nisam zaboravila koliki si kreten, ono u bolnici nije u redu." sad gleda prema meni.

"Nisam mogao da se kontroliram. Uostalom, kreten je to zaslužio." branim se i nasmijem se na pomisao koliko puta sam samo rekao ili pomislio na riječ kreten.

"Svakako nije u redu. To nije čak ni razlog." sad mi proturiječi.

"Jeste razlog. Dirao je ono što je moje." koncentrirano gledam na cestu.

"Kako god" kaže i već znam da mi kolita očima. "I uspori" tiho nadodaje, ali kako sam vozio svega 40km/h nije bilo potrebe za tim.

Iz daljine na pravcu sam vidio da ide auto iz daljine prema nama na što sam duga svijetla promijenio u kratka. Pogledao sam na kratko prema Ani koja je zamišljeno gledala kroz prozor. Kad sam vratio pogled na cestu vidio sam da to auto ide ravno na nas. Spuštam nogu brzo na kočnicu ali se ništa ne događa.

"Ana, volim te!" uz dernjavu ili pak vrisak obratim se Ani koja je pogledala ka naprijed i odjednom BUM!

Kraj.

Ćao. Eto, dočekali smo i to da sam ja završila priču. Cilj mi je bio da u prvoj sezoni 'ubijem' Anu, a u drugoj pak oboje. Zla sam znam. Ali kad sam počela da pišem priču rekla sam si da to tako mora završiti jer tad nisam vjerovala u ljubav i ostala sranja, znate šta mislim. Sad mi je mnogo žao, ali sam ipak odlučila 'ispoštovat' sebe. Nastavak je napisan davno, samo sam se ja primišljala da li da objavim ili ne. Ipak, ova priča je završena. Sada ću vidjeti koju ću priču pisati od one dvije. Nadam se da vam se sviđa. Kraj sa stilom, sve u Harryjevoj perspektivi. Volim vas.❤