Harry's P.O.V.
Dobar dan, zovem iz bolnice.
Dobar dan, zovem iz bolnice.
Dobar dan, zovem iz bolnice.
Tijekom cijele vožnje do bolnice 5 paklenih riječi mi se motalo po glavi. Sumnja se pojavila s moje strane kad sam vidio da je nema, ali sam pokušao okriviti sebe u smislu da haluciniram, da je do mene. E pa očito sam se prevario ovog puta, znam i vjerujem da sam je vidio i osjetio. Znam da je svaki poljubac koji sam joj dao i koji je uzvratila bio stvaran i da je sve od danas stvarno ma koliko god ludo zvučalo. Imao sam priliku nakon 6 mjeseci osjetiti njene usne, dodire i cijelu nju. I dalje ne znam kako niti me briga, važno mi je da sam vidio da je sretna baš kao što sam i ja bio.
Nisam ni skužio koliko brzo vozim dok se nisam parkirao tik do ulaza u bolnicu. Izlijećem iz auta i lupam vratima, a na ključu stiskam gumb za zaključavanje ni ne osvrćući se da li sam zaključao. Da budem iskren, nije me ni zanimalo. Bilo mi je bitno što se događa u sobi 203 u kojoj je ležalo krhko biće. Dolazim do lifta i brzo ga pozivam, ali kad shvatim da ću ga trebat baš jako dugo čekati, uputim se stepenicama. Brzinom munje se nađem u sobi 203 u koju upadam malo je reći manijak. Pogledavam u doktore oko kreveta pa se pokušam nekako progurati između njih da je ugledam. Jedan od njih me malo odgura u stranu kako ne bih smetao na što opsujem sebi u bradu.
"Zašto ste me pozvali ako ne mogu da je gledam?" upitam bjesno sve njih dok prolazim rukom kroz kosu. Nervozan sam i nervira me šutnja. Jedan se okrenuo prema meni i pokušao me ućutkati pogledom dok drugi nisu napravili nikakav trzaj.
"Jebo te, pa ona me treba." dolazim do njih opet, ali opet me odguruju i vidim da su nervozni. Oči mi se napune suzama od bjesa. Zašto šute? Koji problem imaju s tim da mi kažu na čemu sam?
"Što se događa?" upitam medicinsku sestru koja je upravo ušla u sobu s nekom metalnom posudom u kojoj se nalazio neki metalni alat, nešto ne znam ni ja. Nebitna stvar.
"Sad je sve u redu. Iziđite opustite se dok je mi spremimo pa se vratite. Evo, uzmi" da mi tabletu koju ispijam bez razmišljanja. Mogla je otrov da mi da, ali sam sagradio nekakvo povjerenje prema toj ženi. I istina, nakon samo par trenutaka osjetim neko olakšanje i izlazim iz sobe. Vjerojatno da nisam pod nekim opojima ne bih izašao, bio bih napet i stalno pazio na svaki detalj. Ovako shvaćam da me mogu pomoći, a i samo bih smetao. Volim je, ali moram da pazim i na sebe.
Otključavam Audia kad budem na svega par koraka od njega. Sjedam za volan, vežem se i pokrenem auto.
Ana's P.O.V.
Opet me ne može vidjeti i boli me kad gledam kako mu ne dopuštaju da me dodirne. Iz očiju mu je isijavala tuga, zabrinutost i mržnja prema doktorima. Volim kad vidim da se brine za mene, ali ne mogu da živim s ovim više. Boli đe kad ne mogu da poljubim osobu koju volim, ne mogu da dišem za tu osobu. Sve što želim i tražim je da se ovo sve što prije okonča da napokon budem sretna. Nakon svega proživljenog smatram da zaslužujem sreću, možda zvuči jadno i pokvareno kad mislim o sebi tako, ali mislim to.
Vidim Harryja kako pije tabletu i ubija me to kroz što prolazi zbog mene. Čujem kako mu medicinska sestra govori da ode na kavu i nakon par sekundi on ju posluša i odlazi. Znam točno gdje odlazi.
Stojim ispred kafića na čijem vrhu zlatnim slovima piše King. Ubrzo dolazi i crni Audi koje se parkira ispred, a iz njega izlazi najdivnije stvorenje. Stavio je crne naočale jer je sunce bilo dosta jako.
Ulazi u kafić, a ja za njim i sjedam preko puta njega. On skida svoje naočale i baci pogled po kafiću. Dolazi konobarica i moram priznati da je jako zgodna. Gledala je u svoj blok, a kada je pogledala u njega, povukla je košulju prema dole kako bi joj se dekolte bolje vidio. Harry je samo slijepo pogleda i naruči bijelu kavu koju je uvijek pio. Ona puhne i ode.
Zadubljeno je čitao današnje novine i tako se informirao. Konobarica donosi kavu i spušta račun. On zatraži da odmah plati te daje papirnatu kovanicu i kaže joj da zadrži ostatak. Kučka.
Opet je čitao novine smrknuto i zainteresirano. Prošla sam iza njega i čitala naslove.
Djeca u Afganistanu ostala bez škole.
U Africi vlada glad.
Indiju preplavila kuga.
Britanija ima novu premijerku.
Sve loše vijesti, ali njega je to očito zanimalo. Ispijao je sporo kavu i čitao novine koje je prekinuo zvuk njegova mobitela. Pogleda u svoj mobitel, klizne po ekranu i tako započme razgovor.
"Halo?" javio se i sluša što mu glas s druge strane priča. Dok je slušao samo je kimao glavom i ponavljao stalno "uredu".
"Reci Bethany da odnese papire iz plave fascikle koja je u mojoj sobi na stolu i preda ih gospodinu Smithu. Ispričajte mu se u moje ime što kasnim, imao sam nekih problema" smireno govori na slušalicu. Glas s druge strane mu nešto kaže na što se on zahvali i nakon par trenutaka pozdravi i spusti slušalicu.
Tko je ta Bethany i što traži od Harryja? Nadam se da je samo kolegica i da drži ruke dalje od mog Harryja. Da, tako je, mog Harryja. U najgorem slučaju se nadam da ju privlače istospolne osobe i da ga ne dira. Bolje bi joj bilo jer kad se probudim napokon iz ove noćne more, želim pokazati svima da je on samo moj.
I tako uhvatim sebe u ljubomori dok gledam kako Harry isipa jednu vrećicu šećera u kavu i nakon kraćeg miješanja krene da u malim gutljajima ispija kavu.
Odjednom me presjeca neka bol i protiv moje volje moram da se vratim svom tijelu, krevetu, bolnici.
Harry's P.O.V.
U ispijanju kave i opuštanju uz novine opet se oglasi moj mobitel. K vragu nikad nemam mira. Mrzim kad me se prekida u opuštanju, pa makar to bila obična kava. Bacam pogled na mobitel na kojem je ispisan bolnički broj. Nije valjda nešto loše? Kliznem prstom po ekranu i brzo se javim.
"Halo?"
"Večer gospodine Styles. Javljam vam se samo da vam kažem kako je Anastasia super i da je moguće da se brzo probudi" optimistično mi kaže djevojka s druge strane slušalice i na njene riječi se jako nasmijem.
"Mogu li da je vidim i da prespavam večeras kod nje?" nervozno protrljam slobodnu ruku o farmerke i kad mi odobri samo ispijem kavu do kraja i odlazim opet do bolnice.
Ćao! 2 nastavka u 2 dana, ponosna sam. Malo je priča trenutno dosadna dok se ne zakuha, ali idemo polako. Žao mi je što na prošlom nastavlu nema komentara i votea, ali napisat ću priču zbog sebe svakako, pa makar pisala još 10 godina 😊
Nadam se da vam se sviđa.❤️
YOU ARE READING
Punishment/w. Harry Styles
Fanfiction[prva knjiga] "Ne ideš ti nigdje, ti si moje vlasništvo!" "I ja imam osjećaje." "Osjećaje koje ću ja uništiti!" "And you're just beautiful mistake." Harry Styles as Harry Styles Anastasia Thomson as Barbara Palvin -6.srpanj, 2017.
