Anastasia's P.O.V.
Nešto kao da me presječe kada mi Harry javlja novosti. Ian mi je bio drugi Harry, u njemu sam vidila Harryja koji nije bio sa mnom. Ali opet, Ian je bio Ian. Pun ljubavi koju je pokazivao osmijehom jer nije znao govoriti. Bio je veseo dječak, s puno mana. Ali te mane su bile ništa pored njegove ljubavi i to je bila njegova najveća vrlina. Svakom bi popravio dan svojom pojavom i malim veselim vriskom da ga se zamjeti. To je bio moj Ian.
"Nije moguće" poričem moguću činjenicu ne shvaćajući da ću ostatak života provesti bez njega.
"Dođi" Harry me povlači u čvrst zagrljaj i tad se lomim. Puštam suzama da me lome i pokažu moju slabost. Nije zaslužio da ode bez da je uopće živio život.
"On je sada na boljem mjestu" Harry izjavi najgluplju i najčešću rečenicu nakon gubitka voljene osobe.
"Da, sigurno" kažem ironično iako znam da će tako biti jer Ian nije imao niti jedne greške u životu, osim one da je bio najvoljeniji u društvu.
"Trebala bih javiti Maji" odvajam se od Harryja i tražim mobitel.
"Tko je Maja?" Harry znatiželjno upita. Njega nije toliko pogodio gubitak Iana jer nije bio toliko povezan s njim iako sam sigurna da će na sahrani plakati. Takav je Harry.
"Upoznala sam je u Pragu i sada je s nama došla tu. Obožavala je Iana, bio joj je kao nećak" odgovorim na Harryjevo pitanje i kada pronađem mobitel kucam poznati broj i čekam da odzvoni. Nakon drugog zvona se javlja, brza je.
"Hej Ana!" pozdravi me veselo preko linije.
"Am...Hej Maja" pokušavam ne jecati, ali znam da je shvatila da nisam dobro.
"Što se desilo?" zabrinuto upita.
Kimnem glavom pa onda shvatim da me ne vidi. Bravo!
"Ian..."to je sve što uspijem da izgovorim.
"Što je s Ianom?" panika i nervoza se osjeti u njenom glasu. Taj mali joj je zbilja značio!
"Nema ga više" tiho i jedva kažem nakon čega briznem u plač. Nedugo zatim čujem i njen plač na što mi se srce para.
Pogledam u Harryja koji također ima vodene oči, ali još uvijek ne plače. Trudi se biti jaki zbog mene, znam to. Ali dobro je ponekada pokazati emocije, makar plačem. Izbaciš sav nered iz sebe.
"Dolazim poslije posla" Maja me prekine u gledanju Harryja i ja opet kimnem glavom i samo prekinem liniju. Bacim mobitel sa strane ni ne gledajući gdje će pasti pa krenem u sobu bez riječi.
"Ako će ti biti lakše bit ću s tobom" Harry mi govori dok sam na pola stepeništa.
"Sve što želim je biti sama, razumi me" odlazim u sobu i zatvaram vrata. Briznem u gorki plač. Ne zanima me ako me netko čuje, bol je prejaka da ne bi plakala. A najgore od svega je što ne prestaje, naprotiv, postaje sve gora i gora. Postoji li neki lijek? Moj lijek bi trebao biti Harry, ali zašto bježim od njega? Nije zaslužio da opet odem.
"Ana?" budi me kucanje na vratima. Vjerojatno sam zaspala razmišljajući o Ianu, Harryju i našoj obitelji. Nemam snage da odgovorim Harryju, ali ne želim da se brine.
"Dobro sam" govorim mu u nadi da će popustiti.
"Večera je" obavjesti me i tjera me da pogledam na sat na kojem otkucava 20:03. Maji smjena završava u 21:00, ali me ovo 20:03 podsjeti na onaj dan.
Flashback
"Sad će večera. Imaš pola sata da se središ i siđeš, nemoj da kasniš" Harry me upozorava nakon buđenja. I nemoj nešto mnogo kratko da obučeš kao i uvijek" nabaci perverzan osmijeh na što se zacrvenim te on napusti sobu. Oblačim pidžamu i stavim kapu kako me cijelu večer ne bi gledali zbog terapija. Silazim i svi su za stolom osim mene. Pogledam na sat i shvatim da kasnim 3 minute. Šutke sjednem na svoje mjesto pored Harryja i krenemo da jedemo kao i uvijek dosta obilan obrok. Dosta je tiho dok Harry tu i tamo upita neko pitanje svaku od cura. Mene je ignorirao tokom večere, nije me niti pogledao da vidim je li ljut što sam kasnila, da li je u redu s tim. Prva odlažem pribor u znak da sam gotova.
Večeras sve ostajete u dnevnoj. Pravimo pidžama party da se opustimo." sve cure se nasmiju i krenu se došaptavati. Znam da prave pidžama party jednom u mjesec dana o da je Harry tada neobično dobre volje. I ja sam se nekako veselila tom. Harry se nakašlje.
"Sve osim Anastasie. Ona će biti u sobi i imati neki zadatak." pogleda u mene. Ljut je na mene, definitivno. Na curama vidim da im odgovara što mene nema.
"Anastasia, idi u sobu."ljuto mi kaže i znam da to nije dobro, otkako sam ovdje, niko nikada nije otišao prije vremena, svi smo kupa ustavali.
"Ali..." krenem da se bunim, ali on me prekine.
"Nema ali. Idi u sobu."ustane naglo gurajući stolac koji pada, a on se izdere na mene tako jako da sam mislila da će mu grlo ispasti. Uperio je prst prema stepeništu koji vodi do naše sobe, a oči su mu poprimile crnu boju. Priznajem, utjerao mi je strah u kosti. Samo se skupim i otrčim u sobu. Kad zatvorim vrata briznem u plač. Rukavima sam brisala suze koje su nemilosrdno padale niz moj obraz. Sijela sam na krevet, pomjerila se do kraja i naslonila se. Pola leđa bilo mi je na komadu daske od kreveta, a od pola leđa pa na više je bio hladan zid. Čekala sam Harryja koji je svaki čas mogao da dođe. I baš u tom trenutku se otvaraju vrata sobe na kojima je bio ljutit Harry. Harry koji se naljutio na kašnjenje od 3 minute.
End of flashback
"Nisam gladna" odgovorim mu jer mi je odjednom pao apetit. Harry ulazi u sobu.
"Neću dopustiti da se izgladnjavaš" po njegovim očima mogu primjetiti da je plakao. Nije ga toliko poznavao, nosu se vezali jedan za drugoga, ali on ipak plače. Koliko god ga željela zagrliti, zidovi oko moga srca su preveliki.
"Idemo" pruži mi ruku i uputimo se ka blagavaonici na večeru.
Ćao.
Evo ga nastavak hehe. Ako vam se sviđa ostavite vote i komentar. Volim vas!❤❤🌟🌟
STAI LEGGENDO
Punishment/w. Harry Styles
Fanfiction[prva knjiga] "Ne ideš ti nigdje, ti si moje vlasništvo!" "I ja imam osjećaje." "Osjećaje koje ću ja uništiti!" "And you're just beautiful mistake." Harry Styles as Harry Styles Anastasia Thomson as Barbara Palvin -6.srpanj, 2017.
