Važna obavijest na kraju! Uživajte.
Ana's P.O.V.
"Voljela bih to, ako nije problem. Samo dok se snađem" uputim mu jedan osmijeh.
Mrzim kad moram da pitam ljude za pomoć, pogotovo kad je u pitanju netko nepoznat meni. Ne znam zašto, ali možda malo previše vjerujem jednom neznancu. Mislim da je ipak okej da prihvatim ovu ponudu, sam se Jack ponudio da prespavam kod njega. Bolje mi je da imam kakav-takav krov nad glavom, a ne da se smrzajem na otvorenom. Uostalom, moram dokazati Harryju da se mogu snaći i bez njega. Možda ću biti Jacku na teret, ali nadam se da ću mu isplatiti svaki dinar proveden u toj kući, sobi ili gdje god.
Ideja je možda malo i loša jer ako Harry sazna da sam sa Jackom ispizdit će i neće proći dobro. Što se mene tiče išla bi odmah iz bolnice s Jackom jer mislim da je ovo idealna prilika. Mrzim to što ću bit odvojena od osobe koju trebam previše, ali moram ga kazniti na ovaj način. Iskreno, ne znam hoće li mu biti kazna to što neće biti sa mnom zbog mene ili mu je kazna što ću otići i onda on neće moći imati kontrolu nada mnom.
"Nije nikakav problem. Hoće li biti problem tvom dečku?" pokaže glavom na moj prsten na ruci i upita to kao da se plaši Harryja. A tko ga se ne bi plašio? Napao je Jacka bez razloga i izigravao majmuna ispred mase ljudi na sred bolnice. Nervira me ta njegova posesivnost i potreba da uvijek bude po njegovom. Naprosto, nije fer.
"On ne mora ni znati" pogledam ga i dajem mu dozu hrabrosti da se ne boji Harryja. Znam da Harry nikad ne bi udario mene, iako je prije udarao, ovaj danas Harry me ne bi tek tako udario. A svakako on neće saznati za našu malu tajnu.
*7 dana kasnije*
"Idemo požuri" Jack nosi moje stvari brzo iz bolnice nakon što sam dobila otpusno pismo, a ja pokušavam da ga sustignem iako mi je i hodanje trenutno naporno nakon mjeseci ležanja.
Žurimo se jer Harry treba da dođe za 15ak minuta, ali može i da porani. Ne želim da me vidi kako bježim od njega, ali moram. Ne da ne želim da me vidi kako bježim nego ne želim ni da bježim, ali moram.
Stajem ispred crnog BMWa zatamnjenih stakala i brzo ulazim na suvozačevo mjesto. Vežem se, a onda puštam tihu muziku na radio da prekrijem moje disanje koje je i više nego glasno. Jack se isto veže i pali auto, a onda krećemo s parkinga. Dok polako izlazimo s ogromnog parkinga vidim Harryja s njegovim autom, ne vidim ga, ali znam ovo auto. Prođemo jedno pored drugoga autima i nije nas skužio. Jack se priključuje na glavnu cestu i ubrza do velike brzine.
"Jack uspori"tiho kažem i on me posluša. Harry da je sa mnom, u inat bi vozio još brže samo da se meni bude nelagodno dok sjedim na suvozačevu mjestu i gledam na cestu.
Ulazim u Jackov stan koji je na zadnjem katu moderne zgrade, a koliko vidim i stan je moderan. U hodniku skidam svoju jaknu i vješam je na stalak za jakne. Patike skidam s nogu i uredno slažem pored ormarića da ne ostavim loš dojam odmah na početku. Jack unosi moje stvari kojih nije bilo previše, ali sama ne bih mogla bez obzira na lift koji imamo u zgradi. Ulazim u dnevnu i za oči mi zapadaju bijeli čisti zidovi sa par slika crnih okvira i lijepih slika. Kožni kauč je također crn i tek sada vidim da je sve u crno bijelim tonovima.
"Lijep stan" pogledam u Jacka koji je iza mene i nasmije se. Ima predivan osmijeh. Na te uredno poredane bijele zube bi svaka djevojka pala. A opet bez obzira koliko može biti umišljen zbog svoje ljepote, ali i novca on je skroman. Ta skromnost toliko privlači i pali djevojke. Voljela bih da nađe neku koja će mu ispuniti ovu samoću. Jack ima 27 godina i nema djevojku, glasi kao jedan od najpoželjnijih neženja milionera.
"Dođi da ti pokažem sobu" idem uz kamene stepenice na kat i tek sada shvaćam da je ovo stan na dva kata. Rukom diram o kamenu ogradu dok se penjem i dopuštam svojoj ruci da glatko klizi po njoj.
Ulazim u sobu s običnim malo većim krevetom. Uredna bijela posteljina s plavim uzorcima ubijala je bjelinu ove sobe. Veliki bijeli ormar pružao se po cijelom zidu. Sve je bilo čisto bijelo i malo me iritiralo, ali ću se naviknuti. Više bih voljela da je tamnije. Bože, koji sam ja idiot, momak mi je dao krov nad glavom a ja žugam na jebene zidove.
"Prelijepa je soba" tiho prošapćem, i mislim to. Samo me malo podsjeća na bolnicu iako je mnogo mnogo mnogo ljepše.
"Možeš se raspakirati. Kupaonu moramo dijeliti, ona je na kraju hodnika" nasmije mi se. "Idem se otuširati pa ćemo večerati i možemo gledat film, može?" nasmije mi se i priđe mi pa me poljubi u tjeme te se u sekundi odmakne. Na trenutak osjetim toplinu oko svog tijela, ali čim se odmakne prođu me trnci zbog hladnoće. Sranje.
"Može naravno, i ja ću se otuširati" nasmijem se i krenem se raspakiravati čim on izađe iz moje sobe.
Harry's P.O.V.
Jel mene netko zajebaje? Da jebeno dođem po nju i da mi jebeni doktori kažu kako je već netko došao po nju. Kunem se da ću ubit šugavog Jacka i bolje mu je da mi je vrati. Jebene medicinske sestre su pustile da odu.
Ljuto udaram o krevet na kojem je ona ležala do prije par minuta i još uvijek se osjeti njen miris. Izlazim vani i dolazim do auta pa šutam u gumu 2-3 puta iz sve snage i bol mi prođe cijelim tijelom. Ulazim u auto i uzimam mobitel te okrećem njezin broj.
"Pokretna stanica je isključena..." začujem iritantan glas sa druge strane te bijesno bacim mobitel o suvozačevo mjesto.
"U kurac" glasno kažem i udarim pleskom o volan pa naslonim glavu na volan. Plitko i ubrzano dišem par trenutaka pa dižem glavu i krenem s parkinga. Ubit ću tog kujinog sina. Jebeno nitko ne dira ono što je moje.
Puca me inspiracija i jedva čekam postviti sve što želim staviti u ovu priču. Ako za 24 sata skupite 25 votea i 10 komentara ide tjedan dana svaki dan nastavak! Sad će male komplikacije i zapleti. Volim vas❤️
BINABASA MO ANG
Punishment/w. Harry Styles
Fanfiction[prva knjiga] "Ne ideš ti nigdje, ti si moje vlasništvo!" "I ja imam osjećaje." "Osjećaje koje ću ja uništiti!" "And you're just beautiful mistake." Harry Styles as Harry Styles Anastasia Thomson as Barbara Palvin -6.srpanj, 2017.
