Harry's P.O.V.
Jebeno sam svjestan činjenice da sam silovao nedužnu djevojku. Zapravo nisam ja nego Harold. I onda dođem k osobi za koju sam zadnju mislio da će mi prebacivati taj grijeh, ali očito se uvijek moraš zajebati. Zašto je svima cilj da vas spuste ili da vas jednostavno sjebu? Očito je život taj koji samo čeka da vas ošamari.
Čim se parkiram ispred kuće izađem iz auta i ulazim unutra. Prvo mi treba jedno tuširanje da razbistrim glavu. Pri ulasku u kuću bacam ključeve u hodniku na ormarić i pogledam ka jednoj od sluškinja.
"Spremi mi večeru u 21:00. Nemoj da kasni." zapovjednim tonom kažem sluškinji koja je vidno iznenađena ker me vidi doma,a onda uđem u sobu. Odmah odlazim do ormarića gdje mi se nalazi čisti veš. Izujem cipele ni ne saginjući se, a onda uzimam crne bokserice koje su bile prve u redu pa krenem ka kupaoni koja se nalazi uz sobu. Čim uđem unutra krenem da skidam čarape, majicu i pantalone.
Hladno ili toplo tuširanje? Hm...vrelo.
Pustim prvo samo vrelu vodu, a onda uz nju pustim malo hladne, taman da me opusti. Skidam onda i bokserice koje su ujedno i bile zadnji komad odjeće na meni.
Uđem pod tuš i prvo pružim jednu nogu ispod vode, a onda drugu. Kad stanem cijeli ispod tuša moji mišići se zgrče na par trenutaka dok se ne priviknu na temperaturu. Kad mi voda postane prijatna i kad mi se mišići opuste u ruku hvatam šampon koji utrljam u kosu, a na tijelo utrljam gel za tuširanje. Odmah se i isperem, ali odlučim još koji minut ostati pod vodom kako bih se opustio i na trenutak zaboravio na sva sranja.
Gasim vodu i dohvatim bijeli ručnik kojim obrišem lice, a odmah iza toga i osušim malo kosu. Drugim ručnikom se obrišem i obučem čiste bokserice. Zamagljeno ogledalo obrišem dlanom desne ruke pa prođem rukom kroz mokru kosu.
"Harry, hitno ti treba šišanje." govorim sam sebi u ogledalu pa izađem van, uzmem fen iz jedne od ladica pa za 7 minuta budem gotov. Ne stavim ništa u kosu nego samo tako siđem dole u kuhinju. Bacim pogled na sat koji je pokazivao da je 19:56. Još 4 minuta i napokon normalna večera.
"Izvolite gospodine." Ella, jedna od sluškinja, izgovori kad ispred mene spusti tanjir lijepo serviranih lazanja. Samo joj kimnem glavom i u miru sam pojedem sve.
"Sutra u 7 želim da me čeka kava i lagan doručak." kažem kad ustanem pa samo odem u sobu. Želim biti s njom večeras, ali želim da malo pati. Naravno, patim i ja jer nisam pored nje, ali ako je ovo ono što će je naučiti pameti da se sa mnom ne razgovara onako, onda okej.
Anastasia's P.O.V.
Iskrena da budem, očekivala sam da će se vratiti i provesti noć sa mnom, ali očito ništa od toga. Jebeno očekuje da ako se udajem za njega da ću mu biti pokorna. On može sa mnom da razgovara kako želi, a ja njega krivo pogledam i on se naduri. I pored toga što ću mu biti žena on želi da me kazni. Jel to treba značiti da i kad budemo u braku ja moram biti spremna na Crvenu sobu. Glupost. Da samo zna kako se mi osjećamo dok smo tamo, a on drži kontrolu. Jebeno više neće moći.
Zatvorim oči na par trenutaka samo da odmorim mozak. Ne želim spavati jer se osjećam čudno, a iskrena da budem, sigurnije se osjećam kad sam budna. Ipak, malo me sve to prevarilo pa sam utonula u snove kojih se vjerojatno ujutro više neću ni sjećati.
"Gospođice Thomson" osjetim drmanje na mom ramenu pa polako otvorim oči privikavajuć se na svjetlo dana.
"Hm?" tiho i promuklo promrmljam pa škiljeći pogledam ka doktoru.
"Moram Vam dati antibiotik." obavjesti me i prije nego što nešto kažem on ubrizga inijekciju u moju anesteziju.
"Koliko je sati?" upitam ga pa protrljam umorne oči koje su željne sna baš kao i moj um.
"Pola 7" odgovori kratko pa pogleda moje papire s kraja kreveta i nadoda "A kako se osjećate jutros?" Moram prokomentirati ljubaznost ovog mladog doktora. I koliko god ljudi ove bolnice govorili kako oni ne znaju ništa, meni više znači njegovo dobro jutro ili kako ste od znanja starog liječnika koji radi sve preko kurca. U prijevodu, najradije bi da sad umrem. Uostalom, i ovi mladi nešto znaju, jer da ne znaju ne bi bili ovdje.
"Odlično sam zapravo. Kad bih mogla ići doma? Mislim, ipak ležim ovdje koliko ono...am...4 tjedna?" upitam nesigurna u iznošenju činjenice. Ni ne sjećam se koliko sam ovdje.
"3 tjedna" prvo me ispravi pa nadoda "ako se nastavite ovako brzo oporavljati i ako budete napredovali već za 2-3 dana" pokloni mi blistav osmijeh koji sam odmah u svojoj glavi uporedila s Harryjevim.
Koliko god ovaj doktor u ranim tridesetima izgledao lijepo, nije ni do koljena mom Harryju. Iako je imao blistave i uredno poredane zube, meni su Harryjevi zubi ljepši. Koliko god ovaj doktorčić bio zgodan, moj Harry je zgodniji. Koliko god imao lijepu i mekanu šaku, Harryjeva je bila više zaštitnički nastrojena.
"Prekidam nešto?" trgne me grubi glas s vrata pa se automatski okrenem k Harryju. Tek onda kad sam pogledala njegove oči iz kojih je isijavao bijes shvatila sam kako sam buljila u doktora.
"Naravno da ne ljubavi." nasmijem mu se i dodam mu ovaj nadimak u nadi da će ga prihvatiti i popustiti, da neće od muhe praviti slona.
"Naravno da ne ljubavi" Harry pokušava da izimitira moj glas i to bude baš smiješno i simpatično da sam se tiho zakikotala.
"Dođi lezi bebo" pokažem mu da legne pored mene na što me doktor pogleda zbunjen.
"Ne može da leži s pacijentom u krevetu" pokaže na Harryja i znam da ne bi smio. Ali mi smo baš na ovom krevetu imali odnos tako da ne vidim problem.
"Ja sam ionako bolje, mogla sam i doma danas." dajem prosto realnu izjavu u nadi da će mi reći kako mogu da idem, ali ne. Doktor samo slegne ramenima i napiše nešto na moju dokumentaciju na krevetu. Kaže mi kako će probat dobit otpusno pismo za mene sutra ako budem dobro večeras. Napokon napušta sobu u kojoj ostajemo samo Harry i ja.
Harry mi priđe normalnim korakom i sjedne na stolicu do mog kreveta. Ovaj put nije htio da legne pored mene pa sam odlučila da mu se neću moliti. Sjedi na stolici već nekih 10 minuta i nije me ni pogledao. Cijelo vrijeme nešto tipka na mobitel mene ignorirajući.
A moj Harry, ako ćemo tako, prihvaćam igru.
Uhvatim i ja svoj mobitel pa listam po kontaktima tražeći kome bih mogla da pišem poruku. I u trenutku kad sam se mislila javiti Franu, od kojeg sam onu noć uzela broj, on ulazi na vrata s velikim buketom crvenih ruža. Kad shvati da je Harry tu malo se zaustavi zbog Harryjeva ubojita pogleda. Mislim da je u stanju da odere nekom kožu i da je baci u rijeku tako prikrivajući svaki trag. Ne znam zašto, ali ja uživam. Osveta je slatka.
"Ovo je za tebe." Fran mi priđe i pruži mi ruže grleći me, a onda me poljubi u kut usana. Ovo će biti veselo.
Ćao.
Evo još jedan nastavak, malo dosadniji, ali želim da zakuham radnju. Pogledajte i drugu priču, probat ću sutra izbaciti nastavak. Imam opet malih privatnih problema, ali pišem. Vjerujem da sutra završavam. Vote i kom? Volim vas!♡
YOU ARE READING
Punishment/w. Harry Styles
Fanfiction[prva knjiga] "Ne ideš ti nigdje, ti si moje vlasništvo!" "I ja imam osjećaje." "Osjećaje koje ću ja uništiti!" "And you're just beautiful mistake." Harry Styles as Harry Styles Anastasia Thomson as Barbara Palvin -6.srpanj, 2017.
