Plave ruže

(8.) /Konjak-jabuka/

Suze mi teku licem već nekih pola sata, sprovod je odavno završio, tamo sam isto plakala, još uvijek ne vjerujem da je barba Stipe umro, no, nadam se da je sada na nekom boljem i ljepšem mjestu, možda je napokon upoznao Alyssu, ako je, vjerujem da su se svidjeli jedno drugome i možda mu je ona napokon razjasnila nasu čudnu povezanost.

Polagano se smirujem i prestajem plakati pa iz torbe vadim cigarete i konjak, da, pijem ponekad, ne često, ali ovo je definitivno trenutak kada mi treba nešto, A to nešto je konjak.

Nikad ga ne pijem samog pa tako ni sada, vadim bocu soka od jabuke kojeg sam tokom sprovoda pila jer me on uvijek vrati u zivot, usput sam otpila dovoljno da mogu usipati konjak unutra. Otvaram malu bočicu konjaka i cijelu sipam u bočicu sa sokom od jabuke.

Bočicu stavljam sa strane, a uzimam kutiju u ruke i vadim cigaretu iz nje, stavljam je između usana i zapalim ju, povlačim dim te ga lagano ispuštam. Uzimam bočicu u ruku i povlačim jedan velili gutalj te uživam u okusu jabuke i konjaka. Savršeno.

Gledam po Kameleonu, nasuprot pitomova repa ugledam neka slova. Novi grafit?

Ustajem i sve ostavljam na podu tu a cigaretu nosim sa sobom.

Crnim pisanim prekrasnim slovima na zidu je ispisan tekst pjesme, Čuješ li korake.

Čuješ li korake
Koji idu za tobom
Kad si u postelji
Tko bdije nad tobom

Ovog puta tekst pjesme se proteže po zidu hodnika i vodi prema stepenicama, vodi me nekuda.

Vidiš li znamenja
Svuda oko sebe
Tko ne odustaje
Ne odustaje od tebe

Tvoje riječi su snaga
Jedina utjeha
Tvoje ruke me dižu
kad nema nikoga

Penjem se stepenicama i slijedim tekst ove predivne pjesme za koju sam mu jednom rekla kako je stvarno prekrasna.

Tvoja leđa me nose
kad više ne mogu
Tvoje suze su rijeka
koja odnosi grijehe
koja preuzima sve na sebe

Ove stepenice vode na krov zgrade, svega jednom sam gore bila.

Čuješ li korake
Koji idu za tobom
On te ne napušta
Ne ostavlja za sobom

Otvaram jedina vrata koja ova zgrada ima, vrata koja vode van, na krov.

Uzdaj se u Njega
Predaj mu sve
On ne odustaje

Zadnji stih je velikim, crvenim slovima napisan skoro preko pola krova.

Ne odustaje od tebe.

Shvatim poantu ovoga što je htio reći ovom pjesmom. Znam da On Gore ne odustaje, on od nikoga ne odustaje, već mi sami od sebe odustajemo, a kad odustanemo sami od sebe On tu ništa ne može. Ne može se sam boriti za nas, treba Mu naša pomoć, a nama treba Njegova.

Sjedam kraj zida od vrata koja vode na ovaj krov i naslanjam se na njega.

Bože, kakav plan imaš za mene? Što si mi spremio, znam da je Tvoj plan za sve nas velik, veći nego ga možemo zamisliti, no trenutno, kad ljudi oko mene umiru, idu k Tebi, razmišljam, koliko još vremena mi je ostalo prije nego im se pridružim, prije nego dođem k Tebi. Koliko još imam za proživjeti i doživjeti? Koliko vremena mi ostaje?

Začujem nečije korake kako se penju stepenicama, vrata se otvore, nije me odmah skužio. Ti dobro znani koraci, crna kosa i tamne oči. Osoba koja je napravila sve i jedan onaj grafit uključujući i ovoga.

"Hej Mell!"

Pogledam ga i nasmješim mu se te ga odzdravim. Sjeo je kraj mene, u ruci je imao moju bočicu sa sokom od jabuke i konjakom.