Mama me je upravo obavjestila da je barba Stipe umro, noćas između 2 i 3 sata poslije ponoći. Kao da sam znala da će se nešto loše desiti. Previše puta neke stvari osjećam. Previše puta kao da ih predvidim, osjetim da će se desit prije no što se dese ili u trenutku kad se dese. Sprovod je sutra u 3. Poslje škole idem do tete Marije kako bi joj izrazila sućut i pitala jel joj treba kakva pomoć. Ako bude potrebno mogu joj i u cvjećarnici pomoći, poslije škole mogu raditi.
●●○●●
Ulazim kroz dobro poznata vrata stare ruševne zgrade. Polagano se penjem stepenicama do zadnjeg kata i slijedim zmijino tijelo do Kameleona. Tako nazivam onaj dio kata, onu prostorijicu u kojoj boravim kad sam u ovoj zgradi. Sjedam kraj prozora i iz džepa vadim cigarete, imam novi upaljač. Jedina ženska osoba koja me uistinu kuži mi ga je dala. Moja najbolja prijateljica, zapravo, nije to bila, ne znam ni sada je li. Ali ona je jedina koja me uistinu shvaća, skoro pa smo u istim govnima, razumijemo jedna drugu i to je najbitnije.
Upaljač je napravljen tako da ga možeš zakačiti za kutiju, super je. Bijel je, ima 3 neke crte u boji i velikim tiskanim slovima piše: "I will build my own dream". Jednog dana uistinu hoću. Kada? Nadam se uskoro. Palim cigaretu i noktima bušim ampulicu s okusom borovnice. Povlačim dim u sebe i osjetim kako mi pali stanice u plućima, nakon dubokog udaha puštam dim iz sebe kroz usta, od dosade pravim oblačiće od tog dima. Volim se igrati s dimom cigareta.
Dim cigareta.
To me sjetili na jednu pjesmu.
Uzimam mobitel u ruke i ulazim u aplikaciju Glazba, tražim pjesmu od Jale, Anđeo.
Pojačavam zvuk i uši mi ispunjava melodija pjesme i glas Jale brata.
Anđelu slomio sam krila,
sad drugu s gadjenjem gledam kako mi pleše u krilu.
Ti svoju ljubav nisi krila
i, mila, pamtim te oči boje aprila.
Koncentriram se na cigaretu, pravljenje oblačaka i krugova od njenog dima i na pjesmu.
I noćima me strah, ne mraka, nego samoće
gledam zabranjeni grad, gdje si zabranjeno voće
gdje si ostavila trag druge ne smiju da kroče
ne znam koji mu je vrag, ali srce tebi hoće.
Iako sam pjesmu do kraja pojačala, čujem dobro znane korake kako se približavaju Kameleonu.
Kada se dovoljno približio, čula sam ga kako pjeva.
Kao cigarete dim, sve je nestalo
al' ti, kao tetovaža, ostala si zauvijek da boliš
i lakše bilo bi da si otišla sa njim
mjesto što me voliš i kad uplakana stojiš
Pridružila sam mu se u pjevanju, usput vadeći novu cigaretu.
U snu te na tren imam, u dresu, poput dima
kome to pružam ruke kad prazna je posteljina
uz nju je bolje parče sreće nego pare imat
ali moje kolo srece stat će, gdje nema dobitka
Prestajem pjevati, stavljam cigaretu između usana i palim je, povlačim onaj najdraži prvi dim s okusom borovnice u sebe.
O kako lijepu mi donio te Bog
al' nikada nijednu ja nisam volio
i nema sumnje anđeo da si, anđeo da si, anđeo da si, anđeo da si.
Sjeo je preko puta mene, još uvijek pjevajući je izvadio kutiju Marlbora od mentola iz džepa.
K'o da niz rijeku zaplovila je bol
jer niko me na svijetu tako nije volio
i nema sumnje anđeo da si, anđeo da si,
anđeo da si
o anđeo da si, yee
Anđele, moj anđele, moj anđele
anđele, anđele, moj anđele
Tvoje je lice smiraj
ti si nota života koja mi usput svira
i dok si sanjala oltar, ja još sam bio tiran
s tobom imao sam ono što nikad neću imat'
CITEȘTI
Plave ruže
ParanormaleOvo nije neka obična klišej ljubavna priča, ovo je priča o dvije sestre blizanke koje je sudbina u ranom djetinjstvu razdvojila, no to što ih je razdvojila nije sprječilo da se neizmjerno vole. Hoće li se one jednog dana susresti? Hoće li se zagrlit...
