Plave ruže

(2.) /Medaljon/

Opet sjedim na sestrinom grobu kao i svakog dana. Ovo mi dođe kao neka vrsta terapije. Koji god problem imam izjadam se svojoj seki i bude mi lakše. Donjela sam joj novu ružu. Ona od jučer je još uvijek lijepa kao kad sam je kupila, kao da joj ne škodi to što stoji na grobu bez vode.

"Danas je mami rođendan. Štedila sam novce koliko god sam mogla kako bih joj kupila poklon, nešto novaca mi je ostalo od ljetos što sam radila, a nešto mi je tata dao kako bih imala dovoljno. Kupila sam joj  lančić srebreni sa medaljonom. Medaljon kad se otvori ima u sebi našu sliku, stojimo zagrljene u plićaku u haljinicama, a s druge strane slike se nalaze naša imena, Alyssa&Melissa."

Prešla sam rukom po njenom imenu i suza iz desnog oka mi je kapnula na crnu zemlju njenog groba. 

"Danas nam je profesorica iz engleskog zadala da kod kuće napišemo esej My first love. Cjelo vrijeme mi se po glavi mota što bi mogla napisati. Tko je moja prva ljubav? I onda sam se sjetila. To si bila ti. Onih 9 mjeseci koje smo provele skupa u maminom trbuhu i one dvije godine koje smo skupa zivjele i djelile sobu i igracke. Zavoljele smo se i od tada ta ljubav traje. Ti si moja prva ljubav. Ali kako da ja to napišem, zapravo znam kako. Iskreno, nije me briga što će drugi misliti. Ja znam što ću napisati. Napisat ću da si ti moja prva i najveća ljubav, a nakon tebe su mama, tata, Marino i Arenia. Oni su me postepeno učili kako voljeti što više ljudi. Kako birati onoga koga volimo. A ti, ti si me prva počela učiti što je ljubav i kako voljeti."

Arenia, moja mala sreća, ja sam joj nadjenula ime. Mama i tata se nisu mogli dogovoriti kako bi ju nazvali, isto tako je bilo i za mene i Alyssu, na kraju je Marino odlučio kako ćemo se zvati. Zahvalna sam mu na tome. Ja sam za Areniu odlučila da će se zvati tako. Dolazi od latinske riječi Aerenia, to bi trebalo značiti mir. Arenia. Duša od djeteta.

Bacam pogled na svoj crni sat, bilo bi dobro da pođem kući, mama će se zabrinuti. Rekla sam joj da sam danas duže u školi iako nisam, ali morala sam to reći kako bi stigla otići kupiti poklon i posjetiti sestrin grob. Barba Stipe mi je dao jednu crvenu ružu da ju dam mami za rođendan. Rekao je da je to gratis jer da nema mene prodaja ruža nebi tako dobro išla. Samo sam se nasmijala na to i zahvalila mu.  Prilazim velikim željeznim vratima, bacam pogled na njih i krećem prema njima. Svaki put kad uđem, i kad izlazim sa groblja kod tih vrata nešto kao da zapuše kroz mene. Kao da prođem kroz nešto ili nešto prođe kroz mene. Već sam se navikla na to, ali u zadnjih par dana je to postalo jače no inače. Prije sam samo osjetila to nešto, sada kao da nešto čeme je temperatura debelo ispod nule prođe kroz mene. Uvijek se stresem od hladnoće.

Hvatam kvaku u ruke i opet osjetim tu čudnu hladnoću koja prođe korz mene. Stresem se od hladnoće i otvorim vrata te izađem van i zatvorim ih za sobom.  Uputim se prema stanici i sjednem na klupu, bus bi trebao svako malo stići.

Uzimam mobitel u ruke i odlazim na Instagram. Dok čekam bus ovako će mi brže vrijeme proći. Nisam dugo čekala da bus dođe. Nakon svega desetak minuta sam ugledala bus s natpisom Stanovi. To je moj bus. Imamo kuću na stanovima. Savršena lokacija za život. Doslovno je sve blizu. Autobus se zaustavio te sam ušla u njega, pokazala pokaz i otišla sjesti. Lagano nakon duuugog dana kući. Napokon.

○○○○○

Am, msm da nemam stu sta reci, valjda sam ispucala sve rijeci za a/n. Kako god, cini mi se da ce sve bit veceras objavljeno😂😂. Uzivajte!❤