Pa, ne znam zašto al imam potrebu napisat vam što se trebalo događat u priči do samog kraja. Žao mi je što ju nisam dovršila i neću, al nemam inspiracije za nju. Nemam inspiracije za pisat opće. Već duuže vrijeme nisam ništa pisala nit za sebe nit igdje. Ponekad zapišem rečenicu il dvije za sebe, ponekad ih objavim na tumblru, ali uglavnom ne pišem ništa. Što se plavih ruža tiče, doslovno sam zaboravila kako mi se likovi zovu. Tako da sam morala ić čitat sve to da vam mogu napisat kraj.
Znači, Melissa se tokom priče razboli, mislim da je trebala obolit od nekog raka, ne znam ne sjećam se, uglavnom do kraja priče bi bili paranormalni događaji koji bi otkrivali Alyssu. U jednom dijelu sam planirala da se pojave odgovori na pitanja koja je Melissa postavila sestri u onoj zgradi grafita. Kraj sam planirala napravit u tri dijela. Prvi bi izgledao kao da se pojavio Alyssin duh na groblju. Drugi dio bi totalno to ponistio jer bi objavila Melissinu smrtovnicu. I treći dio bi bio ispričan od strane Filipa. On bi prepričao cijeli Melissin sprovod. Melissa mu je jednom pokazala onu zgradu s grafitima te on nakon sprovoda odlazi tamo. Obilazi sve one grafite koji zapravo pričaju Melissinu priču te sazna većinu toga o njoj. Dolazi do dijela u kojem je onaj šareni Kameleon te tamo upoznaje Kristijana, aka Crnu Golubicu. Kristijan mu prepričava sve o Melissi do zadnjeg detalja te njih dvojica postanu najbolji prijatelji. Za kraj Kristijan Filipu pokazuje zadnji grafit koji je napravio u zadnjoj neodlikanoj sobi. Melissu i Alyssu kako sjede na oblacima i s osmjesima na licima promatraju grad Zadar. Ispod oblaka je napisano: "Ne mora svaka prica imati stretan kraj da bi bila sretna." I to je ujedno i zadnja rečenica.
Kad sam tek krenula pisat ovu priču imala sam velike planove za nju. Stvarno jesam. Željela sam napravit puno toga od nje i onda kabum nestala volja za pisanjem. Kad sam prestala nju pisat počela sam pisati kratke pričice sama za sebe u svoj crveni rokovnik. Jednog sam ispunila, sad imam drugi, bit će teško ga cijelog ispunit. Više ni kratke pričice ne pišem, a trebala bi. Pokušavam često nešto napisati ali džabe, neuspješno je. Pa, pozdrav ljudeki. I ova priča je sad službeno završena iako joj puno toga fali.
Budite mi dobri, pametni i lijepi.
Recimo da vas sve volim iako sam jebena bezosjecajna kucka.
❤
JE LEEST
Plave ruže
ParanormaalOvo nije neka obična klišej ljubavna priča, ovo je priča o dvije sestre blizanke koje je sudbina u ranom djetinjstvu razdvojila, no to što ih je razdvojila nije sprječilo da se neizmjerno vole. Hoće li se one jednog dana susresti? Hoće li se zagrlit...
