Glasni alarm se oglasio i obavio svoj zadatak,probudio Jeva. Odmah je ustao i otišao do prozora,promatrao je prirodu i zelenilo kojim je okružen. Večeras bi trebao krenuti prema Forksu i vježbati čitanje misli na nekom iz čopora,ali mora biti pažljiv. Ako ga uhvate raskomadat će ga svojim oštrim očnjacima,a jedino što će ugledati poslje smrti će biti blješteće plave oči ili žute kao sunce,a to ne želi. Morao se dobro pripremiti. Otišao je u šumu i krenuo tražiti plavi jedić ili vučji otrov. Ta biljka je vrlo rijetka,ima specifičan miris,a za vukodlake je smrtonosan.Kada se već osigurao sa tri manje vreće pune otrova vratio se u kolibu i spremio si nešto za jesti. Nakon jela uspostavio je pomoću misli kratkak kontakt s ostalim palim anđelima.Ponašali su se kao da su na utakmici i da navijaju za svoj klub iz sveg glasa. Ponašali su se kao životinje,sad su oni bili kao šumske životinje.
S druge strane vukodlaci su imali ogroman problem,već se pojavilo desetak čopora,nisu znali kako da se nose s tim. Znali su da će ih doći još,ali ne znaju trebaju li se boriti ili ostati mirni. Jedan čopor se izdvojio od ostalih i napao Crystal i ostale. Bio je trenutak za njihovu transformaciju,isti postupak koji ponavljaju godinama,iz dana u dan. Krv je frcala na sve strane,krikovi i zavijanje vukodlaka su odzvanjali čitavim gradom. Bila je to kao neka manja borba. Jedan od Alphi suprotnog čopora je krenuo na Crystal. Nije bila spremna no nekako se snašla. Tu joj je pomogao Sebastian.Kada su se već svi primirili Noel je pokazao ostalim čoporima gdje da se smjeste. Bila je već kasna večer,no nikom se nije spavalo. Razmjenjvali su iskustva iz borbi i smijali se ponekoj šali koju bi Percy i Peter rekli. Jack,bivši Omega je uočio kako Sebastian promatra sve u toj prostoriji,ali najviše pažnju obraća na muškarce koji se obraćaju Crystal. Ona nikad nije voljela da joj se muški upucavaju pa je otišla malo na zrak. Nedugo nakon nje,Sebastian je izašao sa nekom neuvjerljivom isprikom,zaboravio je kako vukodlaci znaju kad netko laže. Dok se približavao,Crystal je zamišljeno sjedila na malo većem kamenu i promatrala grad. "Zašto si otišla,ono je važno okupljanje.Pogotovo za tebe" Pomalo čudno je gledala u Sebastiana,a zatim progovorila. " Mogu i ja valjda nekad biti sama,po mogućnosti sa svojim mislima" Sebastian je shvatio da je višak,iako su samo njih dvoje bili ovdje. Spuštene glave i razočarano se digao s kamena na kojem je prije par trenutaka sjeo i otišao. Cijelim putem je razmišljao i uvijek se pitao što je sad krivo napravio. Bio je blizu kuće kada je začuo cviljenje iza sebe. Okrenuo se i ugledao Crystal kako plače tražeći ga da joj oprosti i da ipak ostane s njom. Nije ju mogao odbiti,ali ipak je imao neki ponos i pomalo tužno se okrenuo prema kući i ušao u nju dok je Crystal stajala ispred. Bila je okupna suzama,lice joj je bilo mokro,a njena narančasta,valovita kosa se sljepila za lice. Suze su učinile svoje.
Bilo je već skoro podne kada se probudila. Otišla je do prozora kako bi vidjela je li Sebastian izašao u lov na svoj doručak. Nakon kraćeg promatranja uočila ga je na istom mjestu gdje je ona bila sinoć,odlučila je ona njemu malo zasmetati.I dok je pokušavala biti što tiša i prišuljati mu se,nije uspjela. "Trebala bi puno više vježbati da me uspiješ preplašiti ili što već namjeravaš." Primjetila je da je grub i ljut. To ju je bolilo jer je on sada dio čopora i ne mogu skupa raditi ako nisu u dobrim odnosima. "Oprosti zbog onog jučer." Sada se Sebastian okrenuo prema njoj i gledao je nekim drugačijim pogledom,kao da ne vjeruju njoj i onome što govori. "Oprošteno" Ustao se i prošao pokraj nje kao neki hladan vjetar.
Evo novi nastavak,nadam se da vam se sviđa. Komentirajte i votajte. Vidim da vas ne čita malo pa možete i ostaviti komentar da znam ako vam se nešto ne sviđa. Hvala:)
