Pozvala sam ga da uđe. Promatrala sam ga dok je skidao kožnu jaknu sa sebe. Prošao je rukom kroz tamno smeđu kosu,taman do ušiju je. Njegove oči su se smiješile kao i usne. Te smeđe oči me zavode,a usne očaravaju. Njegove su usne ovisnost. Iako ih nisam okusila već djeluju na mene i stvaraju ovisnot,privlače me. "Jesi li našla za mene smještaj? Bila sam malo začuđena.Zar i on spava ovdje,opet? "Kako to misliš,zar i ti ostaješ?" - "Nisu ti rekli,a? Rekao sam Becci da tebi prenese da ću doći poslje vas ovdje." U istom trenutku sam pomislila. O yeah,ostaje večeras i k vragu.nisam mu spremila smještaj. "Nije mi rekla,ali nema veze. Sad ću vas podjeliti po dvoje u jednu sobu." Trebalo mi je dosta vremena dok sam okupila desetak vukodlaka na jednom mjestu.
"Stojte tu samo malo,moram vas podijelit. Tko će s kim dijeliti sobu?" Prvi su se javili Becca i Noel,zatim Jack i još neki njegov prijatelj. Za pet mminuta sam sviju podijelila. Okrenula sam se prema Sebastianu i shvatila da on nije odabrao gdje će spavati. "Gdje ćeš ti spavati" Znala sam da su sve tri sobe zauzete osim moje i dnevne sobe. "Mogu li spavati kod tebe u sobi?"- "Naravno". Začuđeno me je pogledao jer sam pristala,rekla sam naravno kao iz topa. Normalno da neću spavati s njim na istom krevetu. U mojoj sobi u ormaru stoji presavijen dušek za spavanje. Samo ga treba napuhati."Dođi sa mnom" Krenuo je za mnom,došli smo u sobu. Napuhao je dušek,a ja sam postavila plahtu i pokrivač. Otišla u kupaonicu kako bih obavila što trebam. Stala sam pred ogledaloi promatrala svoju kosu. Narančasta je i valovita,seže do ramena. Nakon što sam sve obavila vratila sam se u sobu,ušuškala se u krevet i poželjela laku noć Sebastianu.
Probudila sam se i shvatila da je još večer,pogledala sam na sat.
Otkucao je točno tri sata poslje ponoći. Krenula sam se protegnuti kad sam osjetila nešto tvrdo,to je bila pretpostavljam nečija noga. Okrenula sam se i uočila Sebastiana.Prodrmala sam ga kako bih ga probudila,ali ništa. Mogla sam ga sto godina trest,ne bi se probudio. Uočila sam da je pomalo krenuo otvarati svoje umorne oči. Mogla sam mu vidjeti onaj 'skriveni' smiješak na usnama. "Zašto si me probudila i sad tu gledaš u mene. Mogla si me gledat kako spavam,tada sam slađi." Nasmiješio se i opet sklopio oči. On stvarno nije normalan. Nađem ga u svom krevetu i on se ponaša kao da ništa nije napravio.
"Stvarno nisi normalan. Zašto si prešao u krevet?" Opet je otvorio oči. Polako se uspravio u sjedeći položaj i naslonio na 'gredu' koja je bila iza kreveta,služila kao naslonjač. "Dušek je neudoban. To nije dobro za moju kralježnicu" Oh,sad brine o svojoj kralježnici. "Brinut ćeš ti o svojoj kralježnici kad ti je slomim,kretenu. Vraćaj se tamo na dušek!!" Sad sam se gotovo derala. Šapćući sam se derala,ne mogu baš opisati moj način razgovora s njim.
-"Neću na dušek! Idi ti kad si toliko zapela!"
"Neću ja ić,ovo je moj krevet što znači da ja na njemu spavam! Idi!"
-Neću!-Hoćeš-Neću!-Hoćeš" Raspravljali smo se kao djeca dok se nismo počeli smijati.
Podjelila sam krevet na pola s jastucima,zagradila sam se."Ako prijeđeš ovo čak i prstom,slomit ću te!" Počeo se smijati,a kad je vidio da sam ozbiljna i on se uozbiljio. Promatrali smo se par trenutaka dok se ja nisam okrenula i zaželjela mu laku noć.
Probudila sam se ujutro i ugledala Sebastiana. Lica su nam bila udaljena svega par centimetara. Prošla sam mu nježno rukom kroz njegovu smeđu kosu koja je bila raščupana. Još je spavao,a primjetila sma da je prešao sredinu. Odlučila sam se malo nasmijat pa sam mu opalila šamar. Odmah je otvorio oči. "Koji vrag je sad ovo bilo,zašto?"- "Oh,šamar. Prešao si sredinu kreveta" Počela sam se smijati,a on je opet sklopio oči. Stvarno? Ide spavat,ma daj! Ustala sam se s kreveta i obula papuče kad me Sebastian zgrabio za ruku i povukao nazad na krevet. Sad smo bili u nezgodnom položaju. Koliko me jako povukao ja sam pala na njega. Gledali smo jedno drugo,u očima nam se mogla vidjet požuda,strast. Ljubav? Možda. Poljubio me.
Sebastianova perspektiva
Ne mogu vjerovati da sam skupio hrabrosti i poljubio je. Njene usne su imale okus naranče. Poljubac je ispunjen osjećajima i požudom.Nježno sam zavukao ruku pod njenu pidžamu i radio pokrete po leđima. Znam da joj ovo odgovara. Zaustavila se kako bi sprječila daljne događaje. Znao sam što bi se dogodilo da smo se ostali još malo ljubiti. "Kako ćemo se sad ponašati jedno prema drugom? Ostajemo prijatelji ili smo nešto više?" Toliko ju volim da ju želim zaštiti od ove ranjivosti zbog ljubavi. "Samo prijatelji,oprosti zbog ovog. Neće se ponoviti" Kimnula je i spuštene glave napustila sobu.
Evo novi nastavak. Nadam se da vam se sviđa,oprostite ako ima grešaka. Komentirajte i votajte.
