Nastavila je svojim normalnim životom koji je uključivao spavanje i hrana i piće te druženje sa prijateljima tj. čoporom. Pričekala je da se svi probude i krenu prema skrovištu,imaju puno posla. Kada su se napokon okupili,izveli su svoju transformaciju i brzinom munje stigli na odredište. Tamo su ih čekali Peter i Percy,ostali su otišli u lov. Peter je istupio par koraka 'kao vođa' kako bi objavio novu vijest. "Ostatak čopora je sinoć išao sa mnom u obilazak okolice Forksa. Nedaleko od nas je bilo tridesetak čopora" Svi su počeli izvoditi zvukove sreće,neki i zabrinutosti. Izgledalo je kao kokošinjac,a ne kao skrovište čopora. Nastavio je dalje Peter sa svojim govorom. "Zaustavili su se u nekim kolibama po šumama,budite spremni" Nakon što je završio prošao je rukom kroz svoju kratku smeđkasto plavu kosu. Raširio je usne u ogromni osmijeh,a zatim namignuo Becci. Na to je ona zakolutala očima i okrenula se prema Noelu.
Bila je kasna večer kada se Crystal "iskrala" iz skrovišta i otišla na staro mjesto kako bi se našla s Jevom. Trebala je nekog s kim može normalno razgovarati,da nije vukodlak nego samo običan čovjek. Barem je ona to mislila. Kada je stigla njega nije bilo. Sjela je na istu klupcu kao i neki dan i čekala. Bilo je već skoro ponoć,a njega nigdje. Kada se krenula ustati uhvatila ju je neobična,jaka vrtoglavica.Odjednom su joj svi događaji i današnji sastanak prošli u glavi. Kao da gleda film u kojem je ona glavna glumica i dešava se sve ono što i njoj,snimaju zapravo njen život. Nakon što je sjela par minuta da odmori vrtoglavica je prestala te joj se polako vid počeo zamućivati. Zacrnilo joj se pred očima. Nakon par trenutaka došla je k sebi,polako otvorila oči. Shvatila je da leži u svojoj sobi. Kako je tu dospjela nije znala.
Crystalina perspektiva
Netko je pokucao na vrata sobe i ušao. To je bio Jev. Otkud on ovdje,kako zna gdje živim. Okej,tko je ova osoba? Kako zna išta drugo osim mog imena. "Našao sam te u parku na onoj klupici kako ležiš bez svijesti. Dok sam te nosio gradom neki lik te prepoznao pa je rekao adresu kuće" Oh,ovo je bolje. "Hvala ti. Ja se moram vratiti svom čo.. svojim prijateljima" na brzinu sam se ispravila. Ne mogu vjerovati da sam skoro odala svoju prirodu i prijatelje. Kimnuo je glavom i otpuhnuo šiške koje su mu prelazile preko očiju. Prišao mi je i ostavio poljubac na obrazu,a zatim napustio prostoriju te vjerojatno i cijelu kuću. Brzo sam presvukla pidžamu i obukla trenerku i duksericu. Uz pomoć brzine koju imam stigla sam za nekih pet minuta. Sva sam bila zadihana i mokra po leđima. Svi su sa čuđenjem gledali u mene,a ja odlučila prekinut to njihovo zurenje u mene. "Tko je jučer išao kod mene ide opet,spavate svi na istim mjestima." Opet sam se vratila u svoju kuću s jednim dijelom čopora. Sebastian je ušao sa mnom u sobu jer je sinoć 'spavao na dušeku'. "Večeras ću ja spavati na dušeku ako ti je neudobno" Na usnama je izvio jednu stranu usana u 'krivi osmijeh'.Dok sam ja navlačila plahte na dušek i tražila pokrivač on je samo ležao na krevetu i promatrao što radim. Bilo mi je pomalo neugodno zbog onog jučer iako smo prijatelji. Prema njemu osjećam samo privlačnost,to je normalno. Ljudi smo. Kada sam napokon leglai zatvorila oči shvatila sam da ustaje s kreveta. Podigla sam glavu da vidim šta radi kad imala sam šta i vidjet. Skinuo je majicu i trenerku u kojoj je došao.Pomislila sam uh,koje tijelo."Zar se baš moraš presvlačit kad ja krenem spavat" Ops,ovo je pogrešno zvučalo. "Mislim,jel se moraš presvlačit tako da me razbudiš,to sam mislila" Počeo se smijati,a ja sam zgrabila jastuk koji je bio na podu,do mog dušeka i pogodila ga. Malo je jauknuo,a zatim se smirio i zaspao. Ujutro sam se probudila i shvatila da je soba prazna,super.Donijet ću svoj laptop na kojem imam dnevnik svojih rodiitelja i čitati u miru. Vratila sam se s laptopom i kablovima u rukama. Kada sam sve namjestila ušla sam u dnevnik i čitala. Otišla sam na zadnju stranicu da vidim kako završava. Zadnje rečenice su me natjerala na suze radosnice ali i na ogromni strah. Glasile su ovako:
Draga Crystal,ovo je dan same bitke. Bitka koja će biti totalna katastrofa jer su oni jači nego što mislimo.Znaj da smo tata i ja još živi i sigurni. Dolazi nova bitka,za prevlast u kojoj ćeš ti sudjelovati. Nemoj učiniti isto što i mi,služiti palim anđelima. Već je vjerojatno prošlo mnogo godina od bitke jer si pronašla ovo. Ovo pismo mora ostati u tajnosti. Imate izdajicu u svojim redovima,oprezno!
S ljubavlju,
Jenna i Richard.
Zahvaljujem svima koji čitaju,nadam se da vam se sviđa. Oprostite ako ima grešaka. Votajte i komentirajte.
